Jedna od najljepših priča u Bibliji priča je o ženi koja je Isusu oprala noge svojim suzama i kosom (Luka 7:36-50). Naposljetku, mjerilo ovoga života koji živimo nije toliko jesmo li postali slavni, bogati ili moćni, nego jesmo li narasli u ljubavi prema Bogu i naučili više voljeti ljude. Naša je konačna sudbina da budemo poput Isusa (Rimljanima 8:29). Božja ljubav uvijek je ono najveće (1 Korinćanima 13:13). Većina ljudi to ne shvaća, ali put do rasta u ljubavi ne vodi stazama od glatkog kamena po kojima je lako hodati. Put do rasta u ljubavi vodi kroz nevolje (Rimljanima 5:3-5).
Žena koja je Isusu oprala noge bila je neshvaćena, društvo ju je otpisalo, a ipak je i dalje ustrajala u ljubavi prema Isusu. Kako je lako biti pogrešno shvaćen u ovome svijetu, kada ljudi situacije, riječi i djela gledaju izvan konteksta! Na sreću, Bog zna što je u srcu svakoga čovjeka i sudi pravedno, za razliku od ljudi, koji su sudili kroz prizmu svog vlastitog života i sustava vjerovanja. Bit ove priče je da ta žena zna da je jedina osoba koja je voli i razumije Isus. Jeste li se ikada osjećali kao da je jedini koji vas voli i shvaća Bog i jedino Bog? Ova se žena tako osjećala i znala je da je Isus jedini koji joj može oprostiti sve grijehe i učiniti je sposobnom da bude s Bogom. Isus je rekao da onaj kome je malo oprošteno, manje voli (Luka 7:47). U Božjim očima, ta je žena voljela Boga i Isusa više nego Šimun ili bilo tko drugi od ljudi i farizeja prisutnih toga dana u toj kući. Da su toga dana svi na mjestu umrli, ta bi žena bila uznesena u najviše nebeske prostore, budući da se napredak u nebu mjeri našom ljubavlju, a ne bilo kojim drugim ljudskim sustavom mjerenja. Mnogi od nas vape za tim da žele više voljeti Boga, a Bog odgovara na molitve tako što dopušta situacije u kojima se drugima čini da nas je nemoguće voljeti te se suočavamo s njihovom mržnjom i prezirom. To je isto kao kada Bog odgovara na molitve za strpljivost tako što dopušta situacije u kojima moramo pokazati strpljenje, jer u situacijama u kojima smo drugima odbojni ljudi prema nama pokazuju najviše mržnje, kleveću nas i zli su prema nama. Budite svjesni toga da najveći progon proživljavate onda kada vas ljudi mrze, isključuju, sramote i ozloglašuju vaše ime (Luka 6:22), a tada od Boga primate najveću nagradu. U takvim situacijama naša jedina reakcija smije biti da se usredotočimo na ljubav prema Bogu i ljubav prema ljudima. Nikada ne uzvraćajte mržnju mržnjom, zlo zlom, a odbacivanje odbacivanjem, nego, umjesto toga, odlučite uzvratiti ljubavlju kada ljudi na vas istresaju mržnju i odbacivanje. To je put križa.
Naposljetku, ne radi se o tome koliko su naši životi bili savršeni ili nesavršeni, niti o tome koliko smo toga postigli ili stekli na ovoj zemlji, nego o tome koliko nas je ljubav Božja preobrazila. Ako na sve reagiramo jedino Božjom bezuvjetnom ljubavlju, uistinu smo preobraženi i postali smo slični Kristovu karakteru i liku. A tijelu nije lako bezuvjetno voljeti ljude i Boga, jer da jest, svi bi to činili. Potrebno je da se Kristov duhovni život u nama probudi i rađa ljubav i da na sve situacije reagira ljubavlju. Ako molimo za više ljubavi i veći rast u Božjoj ljubavi, Bog će izazvati i dopustiti situacije u kojima ćemo imati mogućnost bezuvjetno i nadnaravno voljeti druge. Ljubav može rasti samo kroz nevolje. Onda kada je teško voljeti, baš tada ljubav u nama treba rasti i širiti se. A svi mi imamo potencijal za to, jer smo svi rođeni s Božjim životom u sebi, a ljubav Božja već je izlivena u naša srca (Rimljanima 5:5). Usmjerite se na život u praštanju, oprostite svima, bez obzira na to zaslužuju li oni to ili ne, te i sami primite nezasluženi oprost od Boga kroz Njegovu bezuvjetnu ljubav. Jer rast u praštanju – kako primanju oprosta od Boga, tako i davanju oprosta svima – ključ je rasta u ljubavi. Ako smo mnogo praštali, mnogo smo voljeli. A najveća je ljubav. Amen.
Autor: Johann Melchizedek Peter
Prevela: Marina Bertović
