Jedna od spoznaja koja je jako utjecala na moj život je spoznaja o Božjoj milosti. Zbog toga sam napisao i dvije knjige koje dosta govore o milosti. Učenje koje sam primio i dalje prenosio temeljilo se na definiciji milosti, koja kaže: „Milost je nezasluženi Božji dar!“
Gledajući porast grijeha među vjernima i slušajući učenja kojima to ljudi opravdavaju, osjećam potrebu objasniti i ukazati na neke druge bitne strane učenja o milosti Božjoj.
Mislim da bi svaki vjernik morao razumijeti razliku između milosti i raspuštenosti. Posebno zbog toga što se pod izgovorom milosti provlače svakakve devijacije u crkvi. Tako neki čine preljub, rađaju vanbračno djecu, oblače se kao bludnice, kradu novce, besramno lažu, žive u samovolji i onda idu moliti za ljude i propovijedati, a da se uopće nisu pokajali i prošli odgovarajući disciplinski postupak.
Kada netko želi ukazati na takve devijacije, ljudi se pozivaju na milost i Božje praštanje.
Ja osobno vjerujem u oboje, ali da bi se milost i oproštenje uvažili, mora doći do pokajanja i promjene. Ako netko želi nakon toga služiti, propovijedati Riječ, moliti za ljude i sl., tada ta osoba mora biti i provedena kroz disciplinski postupak u kojemu se utvrđuje da se osoba doista obratila od grijeha i utvrdila u Istini i svetosti.
Zbog toga je jako važno da cjelovito razumijemo što Biblija uči o milosti. Milost je svakako nezarađen dar. Ona je Božji dodatak našem nedostatku. Milost je dar neprocjenjive vrijednosti koji ničim ne možemo zaraditi. Ali, ona je uvjetovana. Moramo se ispravno pozicionirati da bismo je mogli primiti. Moramo ispuniti uvjete koje je Bog postavio da nam je On sam udijeli.
Kada govorimo o Božjoj milosti, moramo shvatiti da nam Bog može ali i ne mora iskazati milost. On je suveren i mi Ga ničim ne možemo prisiliti da nam je udijeli. Milost je potpuno Božji dar, odluka i izbor, i On je daje komu On hoće. Čak i kada se ispravno pozicioniramo i ispunimo uvjete koje je Bog postavio, milost je potpuno nezasluženi dar Božji koji ničim ne možemo zaraditi.
Na drugu stranu, da bismo primili milost, moramo ispuniti uvjete koje je Bog postavio. Kada bi Bog potpuno proizvoljno udjeljivao milost, to bi bacilo sjenu na Njegovu pravednost. Zbog toga je Bog postavio uvjete pod kojima iskazuje milost. Time Bog otklanja i moguću sjenu nepravednosti od sebe.
Ljudi koji „odvode“ učenje o milosti u raspuštenost često to čine jer ne shvaćaju da je milost uvjetovana. Oni često ne shvaćaju da je moguće ostati bez milosti (Heb. 12:5) ili ispasti iz milosti (Gal 5:4).
Ako možemo ostati bez milosti ili ispasti iz nje to znači da je naš ostanak u milosti uvjetovan nečime. U Poslanici Galaćanima vidimo da je razlog za „ispasti iz milosti“ izaći iz vjere, i vratiti se pod vršenje djela ceremonijalnog zakona.
U Poslanici Efežanima Pismo nam kaže: „…milošću smo spašeni, ali po vjeri“ (Ef 2:8). Drugim riječima, da nismo prihvatili vjeru u Gospodina Isusa, ni milost ne bi ušla u naše živote. Prema tome, vjera je uvjet za primanje milosti.
Milost dolazi u naše živote po našem Gospodinu Isusu (Iv 1:17; Dj 15:11). Ako netko ne primi Isusa kao svoga Gospodina, ni spasavajuća milost ne može doći u njegov život. Primanjem Isusa kao Gospodina u svoj život, mi zadovoljavamo uvjet da spasavajuća milost uđe u taj život. Zapazite da sam par puta spomenuo spasavajuću milost. Ona je osnovna mjera milosti, ali nije sva milost koju trebamo ili možemo primiti.
U Lukinom evanđelju 2:52 vidimo da je Gospodin napredovao u milosti. Apostol Petar potiče vjerne da rastu u milosti (2 Pt 3:18). Napredak i rast u milosti nije slučajan niti automatski. Da bi se on dogodio, trebamo nastaviti hodati putem koji Bog ima za nas. To posebno govorim zbog toga što neki krivo naučavaju da sada, budući da smo u milosti, nije važno što činimo, Bog će nas blagosloviti. Kada ih netko potiče na činjenje pobožnih stvari i oni to ne žele činiti, izgovaraju se rečenicom: „Mi nismo pod Zakonom, već pod milosti“. Oni ne razumiju da milost ne isključuje podložnost Duhu i Istini (Gal 5:4-7). Ona ne isključuje podložnost i poslušnost onima na vlasti (Tit 3:1-7). Kada milost dođe u naše živote, ona sa sobom donese spasenje, ali i svrhu. To je posvećenje, predanje, poticaj na djela ljubavi i dobra djela (Tit 3:1-2; Ef 2:10). Pavao to izražava riječima: „Milošću sam Božjom ono što jesam. A milost koju mi je Bog dao nije bila bez uspjeha (svrhe). Naprotiv, trudio sam se više nego oni svi; ne ja, nego milost Božja sa mnom.“ (1 Kor 15:10)
Kada prihvatimo svrhu koju je Bog postavio za naše živote i kada rastemo u predanju, poslušnosti, posvećenju i sl., tada Bog počne izlijevati još više milosti u naše živote. Razlog tomu je to da smo ispunili uvjete za ulazak milosti u naš život.
Vidjeli smo da su neki od uvjeta za izliće milosti vjera u Isusa i prihvaćanje Njega kao svoga Gospodina. Bog ne daje dar milosti svima bez ikakvih uvjeta. Jakov nam kaže: „Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost“ (Jakov 4:6). Drugi uvjeti za primiti milost u naš život su: poniznost, strah Gospodnji i obraćenje od grijeha. Slično nam govori i psalmist kada kaže: „Milost je Jahvina vječna nad onima što žive u strahu Gospodnjem“ (Ps 103:17). Izaija nam to govori u kontekstu pokajanja i obraćenja. On kaže: „Nek’ bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju“ (Izaija 55:7). Ako ne želimo ostaviti zle naume i bezbožne puteve, ne možemo računati na Božju milost. Ona je rezervirana za ljude koji se odriču bezbožnih puteva. Žao mi je kad vidim da neki ljudi krivo misle da je Božja milost bezuvjetna. Ona to nije. Božja ljubav je bezuvjetna, ali Božja milost je uvjetovana. Bog nam ne mora iskazati milost. Ona je nešto što je dar, a On darove daje kada On hoće i kome hoće, baš kao i mi. Zbog toga, kada nam Bog udijeli milost, trebamo biti jako zahvalni za nju. Trebamo je primiti sa svim dužnim poštovanjem. Čak i kada činimo dobro i tražimo ono što je pravedno, Bog nam ne mora iskazati milost. Amos 5:15 kaže: „Mrzite zlo, ljubite dobro, držite pravicu na gradskim vratima, pa će se možda Jahve, Bog nad vojskama, smilovat ostatku Josipovu“. Kao što vidimo milost nije nešto na što imamo pravo, jer, primjerice, „ljubimo dobro i pravicu“. Ona je neprocijenjivi dar. Ne smijemo je olako uzimati, niti prezreti. Ona nije nešto što mi sebi izaberemo, već nešto što Bog odluči udijeliti. On bira komu će iskazati milost. Rimljanima 9:16 kaže: „Izbor nije stvar ni onoga koji hoće, ni onoga koji trči, već Boga koji se smiluje“. Mi možemo raditi ispravno, učiniti milijun dobrih ili religioznih djela, ali time ne možemo zaraditi milost. Ona je nešto izvan dosega naših sposobnosti ili volje. Ona je neprocjenjivi dar koji nadoknađuje naše nedostatke. Sve što mi možemo učiniti je usvojiti ono što Bog traži od nas i čekati da nam On iskaže milost. Kada osjetimo ili uvidimo da nam je iskazao milost, trebamo je svim srcem čuvati (Heb 12:28), u njoj ostati i biti utvrđeni (Heb 13:9).
Bez Boga mi smo izgubljeni. Mi nikako i ničim ne možemo postići spasenje. Za ostvariti uspjeh u životu također trebamo Božju milost. Ona nam je potrebna u mnogim situacijama. Ono što nam ide u prilog je narav našega Boga. Izlazak 34:6-7 kaže: „On je Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću i iskazuje milost tisućama.“ Zbog toga što je On takav, mi možemo očekivati da će nam udijeliti i milost spasenja i druge milosti koje trebamo. Da je to tako, možemo vidjeti kroz to što je dao Svog Sina za nas. Zatim, kroz to što nas poziva da pristupimo k prijestolju milosti kako bi mogli primiti milosrđe i milost u našim potrebama (Heb 4:16). Milost se ne dobiva nacionalnom ili vjerskom pripadnošću, već Božjim suosjećanjem ili voljnosti da se prema nama postupi s „mekoćom“. Prema Pavlu, ona je izraz Božje dobrote (Tit 3:4-7). Bog ju je iskazao Pavlu usprkos njegovoj grešnosti, ali zbog toga što je Pavao činio grijeh iz neznanja, a ne s nakanom (1 Tim 1:13-16). Bog je vidio da mu Pavao želi služiti, ali je to činio na krivi način i zbog toga mu je Bog iskazao milost. Biblija nam kaže da su Noa (Post 6:8), Abraham (Post 18:3), David (Dj 7:46) i Marija (Lk 1:30) našli milost kod Gospodina. Zbog nekih kvaliteta, ali Božjim odabirom, Gospodin im je udijelio svoju milost.
Na temelju svega navedenog, možemo vidjeti da postoje neke stvari koje mi možemo učiniti i koje Bog traži kako bi nam mogao udijeliti Svoju milost. Isto tako vidjeli smo da zbog nekih stvari možemo ostati bez milosti (Heb 12:5) ili ispasti iz milosti (Gal 5:4).
U zaključku ovog kratkog učenja, želio bih pozvati sve nas da ispravno uzmemo Božju milost. Da nam ona ne bude izgovor za grijeh, samovolju, buntovnost, nevoljnost za mijenjati se, mlakost i slično. Shvatimo da krivim shvaćanjem i djelovanjem možemo ispasti iz milosti i ostati bez nje. Shvatimo da nam je milost udijeljena za novi početak, sa svrhom da rastemo u pobožnosti, dobrim djelima i djelima ljubavi. Kada milost djeluje u nama, tad posjedujemo snagu da ispunimo Riječ. Neka nam to bude nastojanje.
Milost sa svima vama.
Autor: Damir Šićko Alić
