Tim nedjeljne škole

Branka_MenaloBranka Menalo (pastor za djecu)

Rođena sam 1974.

Moj muž Željko i ja roditelji smo šestero djece; Paule, Lare, Timona, Chiare, Tare i Zoe. Mi smo jedna «mala» obitelj u kojoj se stalno nešto događa, no mi se svi pazimo i učimo jedni od drugih. Naravno, znamo se i posvađati, no i to je dio života i učenja.

Po zanimanju sam vjeroučitelj. Volim svoj posao, jer volim raditi sa djecom. Volim se družiti s njima, poučavati ih, slušati što govore. Imam priliku i upoznati druge ljude koji također dijele ista uvjerenja po pitanju djece i sa njima provodim odlično vrijeme.

Volim se rolati, slikati, pisati priče za djecu. Volim heklati i to me opušta. Volim bilo kakve kreativne radionice. Volim kolače više nego čokoladu. I to kolače od sira na sve moguće načine. Volim kuhati. Provoditi vrijeme sa svojom obitelji.

Ne volim laži, svađe, nepravednost, mržnju…

Radim sa djecom od kada sam upoznala Krista (1994. g.). Duboko u svom srcu znam da je to mjesto gdje me Gospodin pozvao. Želim gledati generacije koje će biti bezkompromisne za Boga, snažne i zdrave obitelji koje donose promjene u društvu.

 

BlankaBlanka Glešić

Rođena sam 1971. u Zagrebu.

Živim u Zagrebu. Moju obitelj čine suprug Darko, sin Matej, te kćeri Patra i Tina i naravno ja.

Ja sam odgajatelj ili kako to većina voli reći teta u vrtiću. Kako god to zvali za mene je to nešto posebno; raditi s predškolskom djecom.  Jako volim raditi, razgovarati, surađivati, igrati se i sve što se može sa djecom. Djeca su jednostavna i iskrena. Ona čine da  nikad ne ostarite. Umor ne poznaju, pa tako i mi koji radimo sa njima, puni smo elana u radu i pripremama.

Volim svoju obitelj, svoje roditelje i brata. Volim se družiti s djecom, pričati im priče tuđe i svoje. Volim prirodu, sunce, more, pa i snijeg kad se mogu sanjkati. Posebno volim promatrati oblake. Volim, hmm, puno toga, ako želiš mogu ti ispričati, 🙂 a sve to zato što je Netko zavolio mene prvi.

Ne volim svađu, mržnju, laži, prevare, kada je netko tužan. Ne volim biti sama i dosađivati si. Ne volim ogovaranja.

Zaboravila sam reći da volim pjevati jako, jako. Možda to ne zvuči svima lijepo, ali ću pjevati i dalje jer je to od radosti koju je moj Bog stavio u mene!

Zato što se volim družiti s njima. Pomagati im da bolje upoznaju svijet oko sebe. Kroz igru i zabavu naučiti ih ozbiljne i vrijedne stvari.

 

HelenaHelena Barić

Rođena sam 1991. u Zagrebu.

Živim u Dugom Selu sa svojom obitelji tatom Igorom, mamom Sanjom, mlađim bratom Davidom. Stariji brat Domagoj se oženio i živi u Puli. Završila sam pedagoški fakultet. Ovu godinu sam stažirala u vrtiću «Dugo Selo». Planiram završiti još dvije godine na fakultetu.

Zahvalna sam Bogu na njegovo vodstvu, jer znam da idem u smjeru kojim me On vodi.

Volim jesti orašaste plodove. Volim ljeto i odmor. Volim slikati, čitati priče, plesati, smijati se. Volim Čistoću i iskrenost. Volim plavu boju.

Ne volim ribe ni čokoladu. Ne volim hladnoću. Nije mi drago kada me netko ne razumije.

Uključila sam se u rad sa djecom jer su djeca spremna učiti, otvoreni su i najviše upijaju. Želim postavljati dobar temelj koji će im ostati u životu.

 

Matija_MuhinMatija Muhin

Rođen sam 1992.

Živim u Rugvičkom Črncu, sa svojom obitelji. Tatom Borisom, mamom Božicom, sestrama Valentinom i Monikom i bračom Ivanom i Danielom.

Trenutno studiram promet i povremeno radim. Vjerujem da me je Gospodin postavo na pravo mjesto iako su mi se događale teške situacije. Bog mi je pomogao i čuvao me.

Volim Boga, sporske aute, nešto novo izmisliti, slagati (popravljati) stvari. Volim pomagati ljudima, ljeto, razmišljati, iskenost…

Ne volim laži, neke morske plodove (škampe).

Jednog dana volio bih složiti električni auto 🙂

Uključio sam se u rad s djecom jer mi je jedan brat iz crkve rekao da postoji potreba. Odlučio sam se uključiti. Volim djecu i raduje me kada im mogu služiti. Također, Bog radi na meni kroz tu službu i stvarno sam mu zahvalan što me vodi.

 

Ivona_BilusicIvona Bilušić

Rođena sam 1995.

Živim u Ivanjoj Rijeci.

Studiram engleski i švedski jezik na Filozofskom fakultetu.

Volim ići u crkvu, družiti se s prijateljima, učiti, gledati filmove, slušati glazbu, crtati, čitati knjige, šaliti se. Volim more i snijeg.

Ne volim neiskrenost, pretjeranu buku, ni kavu.

Uključila sam se u rad s djecom jer mi je u Nedjeljnoj školi super, a i volim čuti kako djeca razmišljaju. Najbolje mi je gledati djecu kako izrastaju u odrasle ljude.

 

Stefanija_KranjcinaŠtefanija Kranjčina

Rođena sam 1995.

Živim u Zagrebu.

Moju obitelj čine tata Veljko, mama Branka, mlađi brat Antonio i ja.

Studiram pedagogiju i portugalski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Volim BOGA! Volim čokoladu (posebno bijelu). Volim slagati puzzle, čitati, putovati i učiti o novim kulturama drugih zemalja, stranim jezicima. Volim leptire.

Ne volim užurbanost i neorganiziranost.

Uključila sam se u rad sa djecom zato što imam na srcu rad s djecom!

 

AndiAndi Benčić

Rođen sam 1974. u Zagrebu.

Živim u Turopolju sa svojom obitelji, suprugom Ivanom, sinovima Dianom i Mateom, kčerkom Tinom.

Zaposlen sam kao vozač kamiona u firmi «In Time».

Volim prirodu, vožnju biciklom, filmove, muziku, PC, slatkiše…

Ne volim kišu, hladnoću, neurednost, oskudicu, juhu, zelje…

Uključio sam se u rad s djecom; Paaa, osim toga što su djeca Božji najmiliji i najčišći oblik života na ovome svijetu i što ih ja jako volim, uključio sam se u rad na poziciji tehničara u Nedjeljnoj školi prvenstveno jer je postojala potreba za time a ja sam želio služiti Bogu u službi u kojoj bih mogao biti najviše od koristi.

 

Kreso_Puzar_1Krešo Pužar

Rođen sam 1976.

Živim u Vrbovcu.

Nisam oženjen (trenutno). Bit ću u pravo vrijeme :).

Živim još uvijek (ponovo) sa roditeljima. Imam brata koji se zove Kruno. Imam psa Zena, kornjaču Filipa, mačka Muca i puno ribica.

Radim u Končaru u institutu. Posao mi je zanimljiv i dosta težak. Radim u kontroli kvalitete.

Volim se igrati sa djecom, volim sport i glazbu. Jako, JAKO volim slatko, kolače i bombone 🙂

Ne volim sebičnost, zapravo ne volim kada su ljudi sebični i zli, ne volim licemjerne ljude. Ne volim đavla, mrzim ga.

Drago mi je da  me je Bog spasio, da sam upoznao ove prekrasne ljude koje mi je Bog stavio na put i sa kojima sam u Nedjeljnoj školi. Sjajni su i puno ih volim. Jako, jako volim djecu i super mi je razgovarati sa njima. Radujem se svemu što Bog ima za njih.

Uključio sam se u rad sa djecom jer vjerujem da je to moj poziv i da me Bog želi tu.

 

Sandra Pleša

Rođena sam 1979. u Zagrebu.

Dolazim iz šesteročlane obitelji, te imam dva brata i sestru. Ja sam najstarija. 🙂

U Zagrebu sam živjela sve vrijeme i školovala se za medicinsku sestru i dipl.socijalnog radnika. No na kraju, voljom Božjom, ne bavim se ni jednim od tih zanimanja. Radim trenutno na kliničkim ispitivanjima lijekova, stvarno volim svoj posao i već je prošlo cijelo desetljeće otkako se njime bavim.

Nedavno sam preselila u Samobor i u njemu uživam! Znam da sam na pravom mjestu.

Boga sam upoznala prije nešto godina, ugradila se u crkvu Riječ života i počela raditi u nedjeljnoj školi.

Oduvijek sam voljela djecu i bila okružena njima. U nedjeljnoj školi nam je lijepo, dosta toga smo naučili, Bog nas mijenja, On je vjeran i čini dobre stvari, uvijek brine za nas i čuva nas.

U nedjeljnoj školi mi se i zabavljamo dok učimo pa me tako neki poznaju i kao “Bucu” i veselog Zeca Miška. 🙂 Lijepo nam je zajedno, jer volimo i poštujemo jedni druge, pomažemo si, surađujemo, dijelimo i predano radimo na ovom iznimno važnom Božjem djelu. Djeca jesu blagoslov od Boga, pozvana da rade na tom Božjem djelu zajedno s nama pa i da nastave kad nas više ne bude. Stoga mi našu zadaću shvaćamo vrlo ozbiljno jer što sada usadimo u njih, koji primjer im damo – donijet će rod u svoje vrijeme, Bogu na hvalu i slavu.

Uistinu vjerujem da svako dijete jest Božji biser – koji će sjajiti u ovom mračnom vremenu, te pokazati Krista kakav uistinu jeste – u Istini, Ljubavi, Sili i Snazi.

Bogu hvala na našoj dječici, na svemu što je učinio, što čini i što će tek učiniti. Njemu neka je sva slava!

 

Suncana_RapicSunčana Rapić

Rođena sam 1983., a odrasla sam u okolici Siska, gdje sam sa starijom sestrom i roditeljima provela djetinjstvo. U Zagreb sam preselila za vrijeme studija i tu živim sve do sada.

Po struci sam krajobrazni arhitekt. Radim u privatnoj firmi – institutu za primijenjenu ekologiju. Volim svoj posao jer je raznolik i nepredvidiv, pun izazovnih situacija koje pomiču moje granice, a posebno se radujem terenskim putovanjima širom lijepe naše jer imam priliku uživati i istraživati predivne krajolike.

Bog me privukao k sebi u ljeto 2005. Nedugo nakon toga, na poziv drage prijateljice Sandre, uključila sam se u rad s djecom. Bila je to laka i prirodna odluka jer volim djecu i vrijedne ljude s kojima tu volontiram. Vjerujem da sam na pravome mjestu.

Neki me me znaju kao Ratka ili puža Žarka, ali ipak se najčešće odazivam na teta Sunčana 🙂

Nadam se da ćemo se družiti … dobro nam došli

 

Ivana_RapicIvana Rapić

Rođena sam 1978.

Volim slaviti Boga. Volim djecu. Pogledati dobar film u kinu uz kokice (moje omiljeno jelo :)). Marljive iskrene i poštene ljude. Pomoći onima koji su u potrebi. Voziti auto, trčati. Volim prirodu. Svoju užu i širu obitelj (imam puno bratića). Božje bisere u 1. i 2. razredu. Volim Hrvatsku.

Ne volim površnost, neiskrenost, samoljublje, bahatost, nepouzdanost.

Volim djecu, dijelom jer je to i obiteljsko «pomazanje» – moj je djed, kojeg sam jako voljela kao mala, jako volio djecu i ona njega; a moja majka (njegova kćerka) je prosvjetni radnik.

Djeca su super – njihova jednostavna vjera i načini razmišljanja, njihova mašta i kreativnost, nekada smiješne, a ponekad zapanjujuće duboke izjave, njihova radost i zaigranost, mene inspiriraju i pune. A nakon rada s brojkama i dosta stresa, vjerujte da to jako puno znači :).

Vjerujem da je djetinjstvo ključno razdoblje u životu čovjeka – u njemu se u dijete usađuju prave vrijednosti, gradi karakter, ono dobiva primjer za život… Drago mi je zato da sam s drugom braćom i  drugom braćom i sestrama u Nedjeljnoj školi djelić onoga što Bog radi u djeci.

U rad s djecom uključila sam se na poticaj mog dobrog prijatelja, a tu je bila i moja sestra koja je u Nedjeljnoj služila već dulji niz godina.

Želja mi je djeci nedjeljna škola ostane u pamćenju kao mjesto gdje su čuli nešto (novo) o Bogu i osjetili Njegovu ljubav i prihvaćanje. Gdje su bile neke tete i stričeki koji su voljeli Boga i voljeli njih. Gdje su učili, igrali se, gdje im je bilo zabavno :).

A dok mi učimo njih Božju Riječ, Bog uči nas kroz njih J. Ne kaže Isus uzalud :»Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko. « (Matej 19:14).

 

Zeljka_StrejcekŽeljka Strejček

Rođena sam 1968. u Zagrebu.

Živim u Ključić Brdu. Moju obitelj čine muž Igor, kčeri Sara, Hana, Lucija, Naomi i sin Grgur. Moj posao je vezan uz moju obitelj. Ja sam maca pokućarica s diplomom.

Volim obiteljski život, biti s mužem. Volim poučavati Bibliju (pripremati se za nedjeljnu školu). Volim proljeće i toplo vrijeme ili toplu kuću (kakvu mi je muž sagradio) kad je vani zima. Volim tamnu čokoladu, grafički dizajnirati, pudlice (pogotovo pudlicu Luu), pomagati mladima koji se spremaju za brak, trčkarati i šetkati se, ponekad biti sama (npr. Ujutro prije nego što se svi probude), tišinu…

Ne volim manipulaciju, bacanje osude, iskorištavanje, zloupotrebu tuđe dobrote.

Od malena sam željela biti u braku i biti mama, te biti profesor matematike. Prvo mi se ostvarilo, a drugo nije jer nisam htjela studirati matematiku (da ne moram dokazivati da su 1+1=2, dokazivanje takvih elementarnih stvari mi se činilo bezveze, a to smo radili u MIOCu), a i roditelji prosvjetari su mi rekli da tu nije neka plaća, premda je dobar posao za ženu s obitelji, pa sam upisala elektrotehniku, koju sam završila, no ni nakon toga nisam si na ti s elektronima i strujom.

Jednog dana bih voljela biti baka, biti zdrava i vesela u penziji s mužem služiti drugima koje nam Bog donese na put.

Odlučila sam se uključiti u rad s djecom jer mi nije bilo uredu da ja sjedim na službi dok netko drugi čuva moje petero djece, a pored toga sam imala poticaj da se uključim. Ta moja želja da budem učitelj i poučavam djecu može dobro poslužiti kroz nedjeljnu školu.

 

Ksenija_BajicKsenija Bajić

Rođena sam 1972.

Moja obitelj ima četiri člana. To su Tomo (suprug i najbolji prijatelj), kčer Anja i sin Timotej.

Učiteljica sam likovne kulture i radim u dvije osnovne škole. Jedna sam od onih sretnica koje uistinu vole svoj posao. Biti učiteljica likovnog toliko je kreativan posao da više nemam potrebu sama crtati i slikati. Možda jednog dana kada djeca malo narastu. 🙂

Volim biti ponekad sama i organizirati vrijeme kako želim, vjerojatno zato što sam rijetko sama. Volim i istovremeno provoditi vrijeme sa svojom obitelji na nekim neuobičajenim mjestima. Volim glsno slušati glazbu, doma i u autu, volim i plesati.

Ne volim voziti po autoputu. Ne volim ogovaranje. Čuti da mladi (a i stariji) vole slušati narodnjake. Čuti prazne priče srednjoškolaca u tramvaju i busu (tada stavim slušalice).

Porijeklom sam s Hvara u kojem uživam preko ljetnih praznika, a ponekad i zimskih.

U rad sa djecom uključila sam se davne 2005. g. kada me pastorica Branka pozvala da vodim likovnu radionicu za školsku djecu. Postepeno je to preraslo u rad s djecom, što je i meni bilo zanimljivije nakon što sam neko vrijeme u radu s djecom gledala kako to radi pastor Branka. Do tada sam mislila da je rad s djecom – čuvanje djece, ali sam vidjela da je to daleko više od toga. Kroz rad izuzetno sam blagoslovljena, jer već vidim one koji više nisu djeca, kako postaju mladi ljudi koji u svom životu nose Božje standarde. Blagoslovljena sam zajedništovm sa svojom obitelji, ljudima s kojima radim i koji se nesebično daju u tu službu. Blagoslovljena sam i osobno.

 

Sanja_BaricSanja Barić

Rođena sam 1966.

Živim u Dugom Selu. Moju obitelj čine muž Igor, sinovi Dominik (oženjen), David i kčerka Helena.

Zaposlena sam kao spremačica u vrtiću.

Volim biti sa svojom obitelji,  prijateljima, ići na izlete.

Ne volim laganje, izmišljanje…

Volim stih iz Jeremije 17:7-8, «Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: Ne mora se ničega bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.»

Radim sa djecom jer oduvijek volim djecu i oduvijek sam željela raditi s njima.

 

Josip_MisicJosip Mišić

Rođen sam 1991. u Zagrebu.

Živim u Zagrebu. Moju obitelj čine Tata Mijo, mama Dragica i zaručnica Kristina.

Student sam Informatike.

Volim ninje, politiku, teorije zavjere, praktični rad, robotiku i tehnologiju općenito. Volim voziti bicikl, šetati prirodom. Volim SF filmove i crtiće.

Ne volim gumenu odjeću, predavanja, knjige bez slika, nepravdu.

Volim gumene bombone pogotovo od Coca-Cole i jagode.

Uključio sam se u rad s djecom jer volim djecu i Bog me je pozvao da radim sa mladima. Želim da djeca upoznaju Boga kao stvarnog, sada prisutnog u našem vremenu i našim situacijama.

 

Lidija_PavlicicLidija Pavličić

Rođena sam 1965. u Zagrebu.

Majka sam sina Hrvoja i kćeri Zrinke.

U Nedjeljnoj Školi služim predškolskoj djeci zato jer Bog voli da služimo.

Volim djecu, zaista su dragocijeni i velik blagoslov. Jednostavni su i direktni, što im je na srcu to im je na ustima, :)! I od njih se može jako puno naučiti!

Volim još i čokoladu, glazbu, pjevati (sorry ako nekom čudno zvuči), rolati, skakati i još puno toga.

Zahvalna sam Bogu na pruženoj prilici i na ljudima -velikima i malenima- kojima me okružio.

 

Marina_PilicicMarina Piličić

Rođena sam 1985.

Živim sama u Zagrebu. Moju obitelj čine tata Matko, mama Mara i brat Marino.

Po zanimanju sam fizioterapeut, trenutno radim kao kozmetičar.

Volim punoooooooo toga 🙂

Ne volim nepravdu, nemar, lijenost, psovke, alkohol…

Stih koji volim sigurno je «…ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom. Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe…»

Želja mi je bila na neki način služiti svojoj duhovnoj obitelji (1,5 godinu sam samo primala od svoje duhovne obitelji), a pojavila se potreba za službom u nedjeljnoj školi pa me moja sestra iz kućnog tima (Ivana Rapić) pozvala da služim dječici. I sada vidim koliko blago su naša mala braća i sestre i da je zbilja radost njima služiti.

 

Sanja_BlazakSanja Blažak

Rođena sam 1981. u Zagrebu.

Imam prekrasnu i pametnu kćer Alaiah, koja me je držala nasmijanom u najgorim trenucima, koja me naučila nesebičnosti, brizi i nježnosti za drugo ljudsko biće, voljeti, otvoriti se, njoj se ne bojim reći da ju volim, jer sam sigurna da i ona voli mene. Kroz nju vidim svaki dan koliko me Bog voli, i koliki je ona blagoslov. Moja obitelj je moja Lalica, najljepši dar od Boga, nakon Isusa 🙂

Radim za restoran Balon u ZG, jako fini i skupi restoran,

Volim Isusa, to što me On vidi i voli takvu kakva jesam, blagoslove, otkrivenja, izazove, crtati, slikati, stvarati, grliti se sa voljenima, pjevati, obitelj, smijati se, prijatelje, živjeti po vjeri, probijati vlastite granice, sunce, more, snijeg, prirodu, bicikl, rolanje, osmjehe, ljubav, dobre filmove, putovanja, finu hranu, biti korisna, puno pisati, i još SVAŠTA!

Ne volim se opravdavati za to što jesam, licemjerje, prekršena obećanja, umor, bol, tugu, nervozu, negativnost, dosadu, zlo, krive prioritete, dim od cigarete, laži, uzalud utrošeno vrijeme, strah, lošu hranu i loše društvo, filozofiranje o vjeri, celer i mrkvu, đavla, puno pričati,…

Prošla sam u životu svašta, ali ništa me nije slomilo. U najgorem periodu mog života Bog mi se objavio i pokazao mi smeće u kojem sam se skoro utopila, zahvalna sam beskrajno što mi je otvorio oči, jer stvarno ne znam gdje bi i bi li danas bila, zvuči kao klišej ako kod mene je zaista tako i bilo. Znam da ponekad djelujem distancirano, ali samo me treba željeti upoznati.

OTELI SU ME!!! Ne, šalim se, ali jesu, bacili su me u vatru! Dvije godine sam razmišljala bi-nebi, pa ta djeca će me pojest, tko će njih disciplinirati?! Ali ova školska su super, surađuju, pričljivi su, pametni, super kad ih zainteresiraš, kao uostalom i svi mi… Htjela sam pridonijeti radu Crkve, prenijeti neke svoje talente i znanje na mladu generaciju, povezati se sa drugim ljudima, učiti od njih, ugraditi se negdje gdje ću nekome biti odgovorna i gdje ću imati podršku, naučiti o sebi kroz rad s djecom, razvijati se, sazreti malo više, nekoga blagosloviti…

 

Danko_DujmovicDanko Dujmović

Rođen sam 1979. u Kutini.

Nakon završene osnovne škole dolazim u Zagreb kako bi nastavio svoje srednjoškolsko obrazovanje.

U Kutini i danas žive moji roditelji, no iako ja već više od polovice svoga života ne živim s njima, još se uvijek smatram Kutinčaninom i Moslavčaninom. Nažalost, nemam braće i sestara i zbog toga mi je uvijek bilo žao te i sada pomalo zavidim velikim i bučnim obiteljima s puno djece.

Maturirao sam u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji 1998. U Zagrebu sam produžio boravak sve do danas jer sam tu nastavio studirati na Filozofskom fakultetu (povijest umjetnosti i povijest) te nakon toga dobio prvi posao, u Muzeju za umjetnost i obrt. Iako sada radim na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci, još uvijek živim u Zagrebu budući da, zahvaljujući svim tehničkim, komunikacijskim, prometnim i inim postignućima, mogu raditi od doma, dok svu nastavu održavam u jednom danu u tjednu. Na sadašnjem poslu se bavim proučavanjem srednjovjekovne umjetnosti i krajolika u kojem je ona nastajala.

Na rad u Nedjeljnoj školi me potaknuo poziv Ivane Rapić jer je rekla da je potrebna pomoć, a ja sam smatrao da bih mogao barem pokušati vidjeti mogu li biti od pomoći. Nisam bio potpuno neiskusan u radu s djecom budući da sam u muzeju radio u Pedagoškom odjelu i tamo sam kroz vodstva na izložbama i provođenje kreativnih radionica radio s posjetiteljima svih starosnih dobi. To me je iskustvo na neki način oblikovalo jer sam tada shvatio koliko rad s djecom oplemenjuje i izgrađuje. A s tim iskustvom mogu reći da sam najkvalitetnije razgovore vodio upravo s ljudima koji su bili stari od 3 do 10 godina jer, za razliku od većine odraslih, oni doista u razgovoru sudjeluju – ne samo pričanjem već, što je važnije, i slušanjem!

Živim u Zagrebu. Trenutno sam neoženjen.

Radim kao znanstveni novak / asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Volim film, umjetnost.

Ne volim gubljenje vremena, nepouzdanost.

 

Nera_GalicNera Galić

Rođena sam 1985.

Živim U Zagrebu.

Moju obitelj čini starija sestra sa svojom obitelji, tata sa svojom obitelji (moji su razvedeni).

Zaposlena sam kao voditeljica recepcije hotela.

Volim Boga, ljude. Volim raditi sa djecom, raditi u hotelu 🙂

Ne volim birokraciju, nepravdu, ogovaranja.

Vjerujem da sam se na Božji poticaj preselila u Zagreb i kao što mi je za posao, stan, Bog otvorio vrata, tako je otvorio i otvara vrata i za služenje u Njegovom Tijelu.

Uključila sam se u rad sa djecom jer su me tražili. Iskoračila sam, vjerujem po Božjem poticaju. Želim služiti, volim raditi s djecom i ljudima.

 

Zdenka_CuguraZdenka Čugura

Rođena sam 1978. u Zagrebu.

Moju obitelj čine moj muž Tomislav i sin Ivan.

Zaposlena sam u udruzi Svjetlo Života.

Volim pjevati, glumiti, čitati, šetati, rolati se. Volim iskrenost, prijatelje, čokoladu. Dobar razgovor, strane jezike, BOGA…

Ne volim laž, grubost, viku, rat, svađu, licemjerje.

Živjela sam u Španjolskoj u Reto centru 15 g. Tamo sam upoznala Isusa i služila.

Volim djecu, osjećam da na taj način mogu služiti Bogu, da još steknem iskustva i naučim više.

 

Ivan_MaricIvan Marić

Živim u Španskom, sa svojom suprugom Vinkom. Imam dvije kčeri Ivona i Petra.

Sada sam u mirovini, prije sam radio kao prodavač.

Volim pomagati djeci i nemoćnima. Volim ići u crkvu. Jesti sir i janjetinu, mljac. 🙂

Ne volim gledati TV, lagati, krasti, svađati se.

Želim podjeliti Božju ljubav, radost i mir.

U nedjeljnoj školi sam zato što jako, jako, jako volim djecu. Radujem se s njima, jer me vesele.