DETALJI NOVOSTI

18.09.2016.

Znakovi i čudesa

Kroz Evanđelja i prije uznesenja Gospodin je vjernima obećao da će im dati snagu da budu Njegovi svjedoci. Rekao im je da će oni koji vjeruju u Njega činiti djela koja je On činio (Iv 14:12) i da će ih pratiti različiti znakovi i čudesa (Mk 16:15–18). Marko također kaže da je Gospodin potvrđivao Riječ znacima i čudesima (Mk 16:20). U Evanđeljima i Djelima apostolskim nalazimo opis mnogih čudesa koja su učinili Gospodin i učenici. U ranoj Crkvi ta dimenzija Evanđelja nije nedostajala. Darovi Duha i snaga Božja su često bili prisutni da iscijele, oslobode, donesu spoznaju, proroštvo i slično.

U otačkoj predaji nailazimo na mnoga svjedočanstva o darovima Duha Svetog i sili Božjoj. Tako Justin piše: “Proročki dar je prisutan među nama do današnjeg dana. Po tome trebate shvatiti da su darovi, koji su nekad bili u vašem narodu, preneseni nama”.

“Svaki dan netko postaje učenik u ime Kristovo… i primaju darove, svatko kako je dostojan. Oni su prosvijetljeni po imenu Kristovu, jer jedan dobiva duh razumijevanja, drugi savjeta, neki snage, drugi iscjeljenja. Neki dobivaju predznanje, neki dar učenja, drugi straha Gospodnjeg”.

Prema Justinovim riječima, oko 160. godine su u Crkvi bili prisutni različiti darovi Duha Svetoga. Među njima i mnogi koji su očitovali nadnaravno Božje djelovanje, spoznaju, proroštvo i iscjeljenja. Slično govori i Irenej (donosimo dva citata).

“Oni koji su uistinu Njegovi učenici, primaju milost od Njega… čine djela u Njegovo ime, da bi promicali dobro drugih, sukladno daru koji su primili od Njega. Neki sigurno i istinski izgone zle duhove. Kao rezultat toga, oni koji budu oslobođeni od zlih duhova često povjeruju i pridruže se Crkvi. Drugi imaju predznanje stvari koje će se dogoditi. Vide vizije i daju proročke govore. Neki drugi ozdravljaju bolesne kroz polaganje ruku na njih i tada ti bolesni ozdrave. Štoviše, kao što sam rekao, čak su i mrtvi oživljeni i ostali s nama mnoge godine. I što još da kažem? Nije moguće nabrojiti darove koje je Crkva po svijetu primila od Boga u ime Isusa Krista, koji je razapet pod Poncijem Pilatom… Zazivajući ime našeg Gospodina Isusa Krista, ona je učinila čudesa u korist čovječanstva, ne zavodeći ga na stranputicu. Čak i sada ime našeg Gospodina Isusa Krista donosi korist. Ono učinkovito i potpuno iscjeljuje sve one koji bilo gdje vjeruju u Njega”.

“Neki po Duhu Božjem govore sve vrste jezika, kao što je i on (apostol Pavao) govorio. Na isti način i mi čujemo mnogu braću u crkvi, koji posjeduju proročki dar i koji govore u različitim jezicima i iznose na svjetlo skrivene ljudske stvari i tajne Božje na opću korist ljudima. Njih Apostol naziva duhovnima zbog toga što su sudionici Duha…”

Znamo da je Irenej ovo djelo pisao oko 180. godine. Siguran sam da je nekim ljudima teško prihvatiti te navode kao istinite. Ne zbog toga što oni ne vjeruju u Boga, nego zato što se u njihovim crkvama takve stvari ne događaju i zato što su ih njihovi službenici poučili da su darovi Duha Svetog, znakovi i čudesa, prestali sa smrću prvih apostola. Ako je njihovo učenje istinito, onda nam Justin i Irenej lažu. No, to nije tako. Uvjeren sam da oni ne lažu i da nas samo izvještavaju o onome što se događalo među njima.

Kao vjernici vjerujemo da je Božja Riječ istina. A, ona nam kaže: “Isus Krist isti je jučer, danas i zauvijek”. Zašto onda On ne bi i danas i sutra ozdravljao, kao što je to činio dok je živio u tijelu među ljudima? Irenej nam kaže: „On potpuno i učinkovito iscjeljuje sve one koji bilo gdje vjeruju u Njega”.

Bog je Bog čudesa. On ih je činio prije, a čini ih i danas. Čudesa su dio Božjeg djelovanja. Njima Bog svjedoči i potvrđuje Svoju Riječ i prisutnost. Tako pokazuje i Svoju ljubav i brigu za one koje je stvorio i koje voli.

Danas, nažalost, mnogi službenici i crkve ne poznaju i ne traže Boga koji čini čudesa; Isusa koji ide okolo i ozdravlja one koje đavao tlači. Oni ne traže darove Duha, ne potiču ljude da vjeruju za čudesa, ne polažu ruke na bolesne s vjerom da će ih Bog ozdraviti.

Crkve i službenici trebaju poticati vjernike da vjeruju i u tu vrstu Božjeg djelovanja. Izgoniti zle duhove, iscjeljivati, tražiti Božja otkrivenja…to je plemenita zadaća koja je primjerena kršćanima. Tako je Tertulijan gledao na to. On piše:

“Što je plemenitije nego zgaziti bogove naroda, izgoniti zle duhove, ozdravljati od bolesti, govoriti božanske spoznaje i živjeti Bogu? To su zadovoljstva – spektakli koji priliče čovjeku kršćaninu; svetom, vječnom, slobodnom”.

Potičući vjernike da traže duhovne darove, piše:

“Stoga, blagoslovljeni, oni na koje čeka Božja milost, kada se popnete do najsvetije kupelji vašeg novog rođenja i kada raširite svoje ruke, po prvi put, u kući svoje majke, zajedno s vašom braćom, tražite od Oca, tražite od Gospodina da Njegove milosti i razdijeljeni darovi budu dani i vama. ‘Molite’, kaže On, ‘i primit ćete'”.

Njegov poticaj je sličan poticaju Svetog pisma. Pavao kaže: “Vruće čeznite za duhovnim darovima, posebno za prorokovanjem” (1. Kor 14:1). Taj poticaj je Božji poticaj. Bog želi da Njegova duhovna djeca od Njega traže duhovne darove. On ih želi opremiti silom odozgo, silom kojom će razbiti utvrde Zloga, slomiti lance, osloboditi zarobljene. On ne želi da vjerni ostanu u neznanju po pitanju darova Duha (1 Kor 12:1). On ih želi poučiti, informirati, opremiti darovima. Da bi se to dogodilo, vjernici trebaju biti poučeni i potaknuti na traženje istih.

Čudesa su bila dio crkvenog života u vrijeme prvih apostola. Nastavila su se događati u drugom, a nisu prestala niti u trećem stoljeću. To nam svjedoči Origen: “Tragovi ovih očitovanja sile su još sačuvani među onima koji upravljaju svoje živote po učenju Evanđelja”. Sredinom trećeg stoljeća on tvrdi: “Jer oni više nemaju proroke ni čudesa, oznake koje se još uvijek mogu naći u značajnoj mjeri među kršćanima. Neke od njih su značajnije od onih koje su postojale među Židovima. Tome smo mi svjedoci”. Njegovo svjedočanstvo potvrđuje da se sredinom trećeg stoljeća među kršćanima događaju proroštva i čudesa, i to značajna čudesa. Posebno naglašava da se ta čudesa događaju kroz ime Isus, tako što kršćani zazivaju ime Isus i govore o tome tko je On i što je učinio. Također piše da je moć imena Isus nad demonima toliko velika da su čak i grješni ljudi, zazivajući ime Isus bili oslobođeni od zloduha. Na drugom mjestu piše:

“Ne događa se mantranjem (recitiranjem i ponavljanjem istog kao formule) kršćana da oni nadvladavaju zloduhe, nego po imenu Isus i objavom događaja koji su se dogodili s Njim. Ponavljajući te stvari, zlodusi su često potjerani iz ljudi, posebno onda kada su te stvari govorili oni koji su ispravno i stvarno vjerovali Duhu. Takvu snagu ima ime Isus nad zlim duhovima”.

“Ime Isus još uvijek može otkloniti ono što ometa misli ljudi, istjerati demone, otkloniti bolesti, uzrokovati izvrsnu krotkost duha i potpunu promjenu osobnosti.”

“Neki daju dokaz da su kroz vjeru primili izvanrednu snagu, te su ozdravili ljude ne zazivajući ni jedno ime nad onima koji su trebali njihovu pomoć, osim (imena) Boga svih stvari i Isusa, govoreći Njegovu povijest. Tako smo i mi vidjeli mnoge osobe oslobođene strašnih pošasti, smetenosti uma, ludila, i mnogobrojnih drugih zala koja nisu mogla biti iscijeljena niti kroz ljude, niti kroz demone”.

Četrdesetak godina kasnije, atenski biskup Arnobije, oko 305. godine piše sljedeće:

“I tako, ne samo da je (Isus) svojom snagom učinio ova čudesna djela o kojima smo detaljno izlagali…nego, što je i izvrsnije, On dopusti mnogim drugima da pokušaju i čine ista (djela) kroz upotrebu Njegovog imena. Jer, kad je vidio da ćete vi biti protivnici Njegovih djela i božanskog djelovanja…On odabra ribare, majstore, provincijalce i nevješte osobe, da ih pošalje u različite narode da čine sva ova čudesa, bez prevare i raznih fizičkih pomagala”.

U svojoj diskusiji on ide tako daleko da izaziva svoje protivnike na dvoboj. On im kaže:

“Ako ima tko drugi, tko ima posebne moći i takvu reputaciju u nekom čudotvorstvu, neka taj dade nekom svom, da taj može otvoriti usta nijemima da oni progovore, da otvori uši gluhima, da dade naravnu moć očima kod onih koji su rođeni slijepi, da obnovi osjećaje i život u tijelima koja dugo stajaše smrću ohlađena. Ako je to preteško i ako ne mogu udijeliti drugima da čine takva djela, neka ih oni sami učine na svoje načine… Mi želimo imati sudište i otkriti mogu li oni učiniti uz pomoć svojih bogova ono što je često učinjeno kroz nepismene kršćane, samo kroz riječi”.

Nije li ovo smjelo? Izazvati na dvoboj, poput Ilije na Karmelu. Kao što se iz izloženog moglo vidjeti, darovi Duha, iscjeljenja, oslobođenja od zloduha, iscjeljenja mentalno bolesnih, oživljavanje mrtvih i slično, bile su stvari koje su se nastavile događati u Crkvi i nakon tristote godine. Božja sila i snaga u imenu Isus osiguravali su vjernima izvrsnu djelotvornost koja je sigurno poticala i privlačila ljude da vjeruju i predaju svoje živote Kristu, da postanu Njegovi učenici. Ta sila i darovi su uvijek bili prisutni u Kristovim vjernicima, a na raspolaganju su i nama danas. Koristimo ih na slavu Njegova imena, za širenje Njegova kraljevstva.

 

Autor: Damir Šićko Alić; iz knjige “Katolička vjera u crkvenoj predaji
Online Pharmacy, buy cialis daily online, Free shipping, synthroid buying online, Discount 10%

PODIJELI ČLANAK