Osijek

O nama

Godine 1995. zbog bolesti našeg sina mi sadašnji pastori iz Osijeka dolazimo u Zagreb te iste godine upoznajemo Gospodina te mu se u potpunosti predajemo. Nažalost u travnju 1997. naš sin gubi bitku s bolešću i odlazi Gospodinu. Njegovih posljednjih godinu i pol života su bili više nego poticajni da nastavimo i dalje biti vjerni Bogu. On nas je proveo dolinom smrti i dao nam snagu za ići dalje. Po njegovoj želji za njegova života rodila se njegova seka Martina kojom se silno ponosio, ali ostavio ju je sa dvadeset mjeseci. Odlučili smo ok, njemu nismo mogli pomoći ali možemo drugima uz Božju pomoć. I to je postala naša misija. Od početka smo se predali Gospodinu potpuno i kao živo kamenje ugradili u našu crkvu u Zagrebu. Tu smo planirali i ostati živjeti jer nije postojalo ništa posebno zbog čega bi se vratili u Baranju a posebno jer tamo nema žive crkve za koju smo mi znali. Međutim krajem 2000. godine kroz nadnaravnu intervenciju u naše okolnosti Gospodin nas je usmjerio na ideju povratka u rodni kraj. Čim smo odlučili vratiti se ( a sada znamo da je On to planirao) otvorila su se meni vrata za posao u „Ledu“ u Osijeku što je u naravnom bila „nemoguća misija“. Koncem dvije tisućite ja sam došao u Osijek i preuzeo posao dok je supruga ostala roditi Ivana naše tadašnje peto (četvrto živo) dijete. U siječnju 2001. preselio se ostatak obitelji u Osijek. Ovdje smo odmah pokušavali naći zajednicu gdje bi se ugradili ali nigdje nismo imali sigurnost da trebamo biti. Duboko u nama je tinjala vatra za ostvarenjem vizije koju smo prihvatili kad smo Gospodina upoznali. To nam je bio najteži period, biti bez crkve. Tako da smo odlučili koncem travnja 2001. zajedno sa dva brata naša prijatelja iz Baranje (koji su se kroz nas spasili 1996 dok smo još bili u Zagrebu) sastajati se u ime Gospodnje te imati timove (kućne grupe). Na prvi slijedeći tim je došla nova osoba, na slijedeći opet nove osobe i to je stalno tako bilo. Gospodin je započeo svoje djelo a da mi iz stana nismo ni izašli u nekakvu evangelizaciju ili nešto slično. Oni su jednostavno jedni druge dovodili a Božja prisutnost ih je doticala. Mnogi su kroz naš stan prošli, neki su otišli ali dosta ih je i ostalo. U početku su to bili sve mladi. U kolovozu smo već počeli u stanu održavati neku vrstu službi te smo imali i par posjeta pastora Šićka i druge braće i sestara iz Zagreba. Kad je grupa narasla da je stan bio pretijesan odlučili smo vjerovati Bogu za izaći u prostor. To je bio za nas izazov vjere jer tada nas je bilo samo troje zaposleno. Tako smo 01.11.2001. izažli u javni prostor te se registrirali kao K.C.Riječ Života – Osijek. Od tada crkva egzistira u Osijeku i dotiče ljude te širi Radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem uz Božju pomoć. Kao i u svakoj obitelji bilo je i uspona i padova, pobjeda i gubitaka ali iz svega toga izašli smo još jači, mudriji i izgrađeniji. Vjerujemo da naš trud u Gospodinu nije uzaludan i da utjecaj Božjeg Kraljevstva u našem gradu i regiji je svakim danom sve veći. Danas nas je oko 110 članova ali kroz naše djelovanje je dotaknuto značajno više ljudi koji su iz ovih ili onih razloga prošli kroz našu crkvu. Vjerujemo da je sjeme Božje ostalo u njima gdje god se oni nalazili te da će u pravo vrijeme i donijeti rod. Danas su i naša djeca porasla (imamo ih sada petero) te se već uključuju u crkvu a podigli smo i dosta duhovne djece. Tako da vjerujemo da je ovo tek početak naših nastojanja i da najbolje tek dolazi najbolje će tek vidjeti ovaj grad, ova regija i lijepa naša Hrvatska.