DETALJI NOVOSTI

25.09.2009.

Najljepši poklon za 18. rođendan

Moj život prije…izvana sve na mjestu, iznutra tuga, usamljenost, praznina, depresija,…tonula sam sve dublje i dublje sve do dana kada je Njegovo prekrasno svjetlo zasjalo na mome putu, i ništa više nije bilo isto…

Bila sam dobro dijete, učila sam, išla u dvije srednje škole, imala odlične ocjene, svojim roditeljima nikad nisam pravila neke veće probleme. No iznutra sam vapila za ljubavlju i bliskosti koju nisam primala, i zapravo sam radi toga sve činila kako bi bila dobra i uspješna te time pridobila pažnju i pokušala “kupiti ljubav”.

No, naravno, kako to ne ide tako, počela sam osuđivati samu sebe, misleći kako nikad neću biti dovoljno dobra, kako nisam vrijedna da me itko voli; i te misli su me gurale u sve dublju i dublju depresiju, tugu i usamljenost. Nisam baš bila prihvaćena ni među prijateljima, jer tko bi se htio družiti s tako negativnom osobom. Tada sam pokušala svim silama svidjeti im se, time što sam se počela ponašati kao i oni. Iako sam oduvijek bila protiv takvog načina života, počela sam izlaziti, piti, živjeti raspušteno, samo da bi se uklopila. No, iskreno, tada mi je bilo samo još gore, jer ja više nisam bila ja, činila sam stvari koje nisam željela činiti, i svejedno nisam našla ono što sam tražila…da me netko voli takvu kakva jesam, a ne zbog toga što sam učinila ovo ili ono. I ta priča je došla do toga da mi se više nije dalo živjeti, plakala sam iz dana u dan. Pokušala sam pričati sa svojim roditeljima o tome, ali me nisu razumjeli, mislili su da je to faza koja će me proći i to je sve. Nastojala sam se sama boriti, uvjeravajući se da trebam misliti pozitivno, da ću time podići svoje samopouzdanje, osloboditi se depresije i ropstva u kojem se nalazim. I kako mi ni to nije uspijevalo, zaključila sam kako je najbolje da se ubijem, kad ionako nikome nije stalo.

Kako sam u to vrijeme završavala plesnu školu, imala sam namjeru nastaviti dalje baviti se plesom, no ni to nije išlo kako treba. Počela sam ostajati bez zraka na treninzima, počela bi me boljeti pluća i usne bi mi poplavile. Išla sam kod liječnika i rekli su mi da imam premali kapacitet pluća i neki oblik astme, i da se više neću moći baviti plesom.

Moji snovi su bili srušeni i jedino o čemu sam još razmišljala je što će biti kada umrem. I upravo toga me bilo strah, jer vjerovala sam da postoji Bog, iako to nije bilo nešto više od odlazaka u crkvu nedjeljom, i znala sam da neću dobro završiti ako si oduzmem život.

I tada je došlo ljeto. Otišla sam na more s obitelji kao i svake godine. Tamo sam upoznala jednog dečka s kojim sam se počela družiti. Kako smo razgovarali o svemu, došli smo i na temu Boga. On mi je rekao kako je Isus umro za mene i platio cijenu za moje grijehe, kako me On voli i može osloboditi od svakog ropstva i iscijeliti svaku ranu u mom životu. Rekao je kako to piše u Bibliji i kako je Biblija istina. Prije sam čitala Bibliju samo kad sam morala, a i tada dosta toga nisam razumjela. No sjećala sam se da je Isus u to vrijeme radio svakakva čudesa, ozdravljao bolesnike, oslobađao zarobljene, mijenjao ljudske živote. I jedan stih je zazvonio u mojim ušima: „Isus Krist isti je jučer i danas i zauvijek će biti isti.“ (Hebrejima 13:8) Iako su mi neke stvari zvučale neobično, nisam mogla prestati razmišljati o tome što mi je govorio. Što ako je to sve istina? Što ako je Isus i danas živ? Što ako može promijeniti i moj život?…

Kada smo se vratili u Zagreb, uskoro je bio moj 18. rođendan. Veselila sam se tome danu jer sam mislila kako će se sigurno dosta ljudi sjetiti moga rođendana, družiti se samnom i kako ću se osjećati prihvaćeno. No moja očekivanja se nisu ispunila; dan je krenuo skroz krivo, samo malo ljudi se sjetilo čestitati mi, svi su se doma svađali, nisam dobila nijedan poklon,… Čula sam se s dečkom kojeg sam upoznala na moru i ispričala mu kako sam žalosna, i on mi je rekao da mogu doći s njim u crkvu navečer ako želim. Mislila sam zašto ne, nemam više što izgubiti nakon ovakvog dana. Kad smo došli tamo svi su bili veseli i nasmijani, što je meni osobno bio stran pojam. Počelo je slavljenje, svi su iskrena srca slavili Boga, klicali mu, Riječ Božja je bila živa i snažno je dotakla moje srce. Iako je sve to bilo čudno i novo za mene, ima jedna stvar koju sam znala: Bog je živ i On je tu, i ja Ga želim upoznati. Nakon što smo se vratili iz crkve, otišla sam do dečka s mora, i on i njegove sestre su ugasili svjetla, donijeli mi tortu i priredili zabavu. Nisam mogla vjerovati da se to meni događa, da je nekome stalo do mene, da mi je netko pokazao toliku ljubav, iskreno me zagrlio…to je bilo toliko prekrasno. Došla sam doma i razmišljala o tome kako je mi je dan super ispao na kraju. Tada sam rekla Bogu da vjerujem da je Isus umro za mene i da ga želim upoznati. Tako sam se predivno osjećala i znala sam da sam napokon, nakon toliko traženja pronašla smisao života.

Nekoliko dana nakon toga, bila je jedna kršćanska konferencija na koju sam otišla s vjerom da će Isus iscijeliti moja pluća, jer znala sam da to On može. I tako je doista i bilo. Jedan Božji službenik se pomolio za mene i osjetila sam da se nešto promijenilo u mojim plućima. Udahnula sam duboko kao nikada prije. Nakon toga više nikada nisam pila tablete i nisu me više boljela pluća pri naporu. Bila sam toliko zahvalna Isusu radi toga. No, to nije bilo sve. Primila sam Duha Svetoga i progovorila u drugim jezicima, što je bilo predivno iskustvo, i tada sam znala da je Kristov Duh u meni i da me nikada neće ostaviti. Od tada je moj život uistinu bio promijenjen, imala sam taj neopisivi mir u svome srcu, počela sam se radovati i smijati, tuga i usamljenost su nestali. Bog je ispunjavao moje molitve i s Njim sam išla naprijed, iz pobjede u pobjedu. Upoznala sam Njegovu ljubav koja je ogromna i koja može iscijeliti sve rane iz prošlosti. Ovdje ne mogu ni napisati koja je sve čudesa Bog učinio u mome životu. Nakon nekog vremena rasta s Bogom, Isus me oslobodio i od depresije, što me dugo mučilo i s čim sam se silno borila. On je sve to uzeo na svoj križ, kako bi ti i ja mogli biti zdravi, slobodni, radosni,…koliko nas samo voli!

Slava Bogu za sve što je učinio u mome životu, što me izvukao s dna i postavio na vrh. On nije pristran, On voli i tebe i može ovako silna djela učiniti i u tvome životu.

Slava Njemu zauvijek!

 

Autorica: A. N.
Online Pharmacy, dicyclomine buying online, Free shipping, bentyl without prescription, Discount 10%

PODIJELI ČLANAK