Tko smo / Vizija / Vjerovanje

Tko smo
Savez crkava „Riječ Života“ vjerska je zajednica u Republici Hrvatskoj koja je sa svojim djelovanjem započela u Zagrebu 1993. godine. Radi se o crkvi reformacijske baštine koja kao vrhovni autoritet priznaje Bibliju. Utemeljitelj i predsjednik Saveza crkava „Riječ Života“ je Damir Šićko Alić.

Naša bogoslužja sastoje se od radosnog i snažnog slavljenja Boga pjesmom, dinamičnih propovijedi, te molitve i služenja ljudima, koji su promijenili živote mnogih. Nikoga ne čudi što se u crkvi redovito događaju iscjeljenja, oslobođenja i razna čudesa, jer su to znakovi kojima Bog popraćuje iskreno i beskompromisno propovijedanje svoje Riječi.

Crkva se financira iz dobrovoljnih priloga njezinih članova i posjetitelja. Od 2014. g. Savez crkava „Riječ Života“ potpisnik je Ugovora o suradnji s Vladom RH na temelju Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, čime joj se priznaje sklapanje braka s učincima građanskog braka, građenje vjerskih objekata, provođenje vjerskog odgoja, te djelovanje u javnim institucijama (bolnicama, zatvorima i slično). Nadalje, djelatnost crkve dijelom se ima financirati iz državnog proračuna.

Unutar lokalnih crkava organizirani su rad s djecom i mladima, kućni prijateljski timovi, te evangelizacijske aktivnosti. Bog nam uvijek iznova pribraja nove ljude, željne još više upoznati Boga i Njegovu Riječ, Bibliju. U crkvi postoji snažna želja za međusobnim druženjem i služenjem Gospodinu.

Za vrijeme Domovinskog rata započeli smo s djelovanjem na humanitarnom polju, što i danas činimo kroz podjelu odjeće i prehrambenih artikala. Crkva kontinuirano pomaže ljudima da se oslobode ovisnosti o pušenju, drogi, alkoholu, te da nastave živjeti oslobođeni od tih ovisnosti. Također pomažemo u izgradnji zdravih obiteljskih odnosa. Savjetovanjem i molitvom pružamo pomoć ljudima u različitim životnim situacijama.

Božju Riječ objavljujemo kroz propovijedi, izdavanje knjiga, časopisa, letaka, društvene mreže, TV emisiju „Riječ Života“, osobno svjedočenje, evangelizacije i podizanje novih crkava.

Isus je rekao da učinimo sve narode Njegovim učenicima te da ih učimo sve što je On zapovjedio. Upravo to nastojimo činiti kroz djelovanje crkve i biblijske škole.

Naši dosadašnji koraci i rezultati nisu zasluga ljudske snage i moći, već Božjeg vodstva i pomoći. Vjerujemo da smo tek započeli s radom i da su pred nama još brojni zadaci i plodovi.

 

Vizija

1. Objavljivati Božju Riječ (Bibliju)

2. Utvrditi jaku lokalnu crkvu

3. Poučavati ljude kroz djelovanje crkve

4. U pravo vrijeme započeti biblijsku školu

5. Poučene ljude ohrabriti i poslati u misijski rad gdje vidimo vodstvo Duha Svetoga

 

Vjerovanje

1. Biblija – Božja Riječ

Vjerujemo da je Biblija od Boga nadahnuta i otkrivena čovječanstvu. Ona je vrhovni autoritet u svim pitanjima vjere i morala. Božja Riječ izravno je otkrivenje Božje volje cjelokupnom ljudskom rodu za sva vremena (Matej 4:4; 2. Timoteju 3:15-17; Hebrejima 4:12-13; 1. Petrova 2:2; 2. Petrova 1:20-21, 3:2).

2. Jedan Bog trojedine naravi

Vjerujemo kako se jedini istiniti Bog objavio ljudima kao vječan i samodostatan «Ja jesam» te kao jedan Bog koji jest u tri osobe – Ocu, Sinu i Duhu Svetom (Ponovljeni zakon 6:4; Izaija 43:10, 11; 48:16; Marko 12:29; Matej 28:19; Efežanima 4:4-6).

3. Božanska priroda Isusa Krista

Gospodin Isus vječni je Božji Sin – druga božanska osoba koja je u jedinstvu s Ocem i Duhom Svetim. Isus se utjelovio po djevici Mariji i uzeo obličje čovjeka, objavivši se čovječanstvu kao Bogočovjek. Bio je bezgrešan i savršen. Ljudi su Ga razapeli na križ, na kojem je i umro, a Njegovi su Ga učenici pokopali. Gospodin Isus uskrsnuo je od mrtvih i uzašao na nebesa, a Bog Otac Ga je proslavio. Isus će ponovno doći na zemlju. On je savršeni posrednik između Boga Oca i ljudi jer je u Njemu savršena punina božanske i ljudske prirode (Kološanima 1:15-19; Filipljanima 2:5-8; 1. Timoteju 2:5-6; Ivan 1:1-3, 14-18).

4. Stvaranje čovjeka na Božju sliku, prvi grijeh i Isus kao jedini Otkupitelj

Vjerujemo kako je čovjek stvoren kao dobro i bezgrešno stvorenje jer je Bog rekao: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična…” Usprkos tome, čovjek je svojevoljno sagriješio pa je zbog toga otkupljenje u Isusu Kristu, Sinu Božjemu, postalo jedina ljudska nada (Postanak 1:26-31, 3:1-7; Rimljanima 5:12-21).

5. Spasenje milošću – po vjeri, primanje Duha Svetoga kao zalog (dokaz) spasenja

Svi su ljudi sagriješili i zbog toga pravedno zaslužuju biti vječno odvojeni od Boga (Rimljanima 3:23; 6:23). No, Bog nam je u svojoj ljubavi i milosti dao Krista kao ruku pomirenja (Ivan 3:16). Pomirenje s Bogom Biblija naziva opravdanjem i spasenjem (Rimljanima 5:1), a njega čovjek grešnik prima kad vjerom srca prihvati istine Božje Riječi, iskreno se pokaje pred Bogom za sve svoje grijehe i ustima prizna Isusa Krista kao svoga Gospodina i jedinog Spasitelja, čija savršena žrtva na križu briše zadužnicu za naše grijehe (Rimljanima 10:9-10; Hebrejima 10:12-17). To je toliko duboka i dalekosežna promjena u čovjeku da je Biblija naziva ponovnim rođenjem, prilikom kojeg čovjek postaje Božje dijete, pravednik (pravednost Božja) i svet (Ivan 1:12-13; 2. Korinćanima 5:21; Efežanima 1:1), a o tome Duh Sveti daje unutarnje svjedočanstvo (Rimljanima 8:16). Spasenje je dar Božje milosti kojega se prima isključivo vjerom srca i ne može ga se zaslužiti nikakvim dobrim djelima (Efežanima 2:8-9).

6. Duh Sveti i krštenje Duhom Svetim

Duh Sveti je treća božanska Osoba. On je jednake biti, jednake vječnosti i jednakoga stanja kao Otac i Sin. Duh Sveti poslan je na zemlju kako bi osvjedočio ljude o grijehu i potaknuo ih na obraćenje. On tješi, savjetuje, pomaže, zastupa i osnažuje Crkvu Božju (grč. paraclete). Isus je obećao kako će svaki kršćanin nakon iskustva novorođenja primiti Božji dar – krštenje Duhom Svetim. Dar govora u drugim jezicima opisan je, kao i ostala očitovanja Duha Svetog, u drugom poglavlju Djela apostolskih. Ovo iskustvo doživljavaju nanovo rođene osobe. To je iskustvo drugačije od novog rođenja (Djela apostolska 10:44-46; 11:14-16; 15:7-9). Nakon krštenja Duhom Svetim vjernici opetovano bivaju ispunjeni Duhom. Svrha krštenja Duhom Svetim je primanje snage za svjedočenje o Kristu (Matej 3:11; Ivan 14:16-17; Djela apostolska 1:8; Djela apostolska 2; 1. Korinćanima 12).

7. Vjerski obredi – krštenje u vodi i Gospodnja večera

Gospodin Isus Krist, koji je glava Crkve, utemeljio je dva kršćanska obreda koja Crkva treba obavljati – krštenje u vodi i Gospodnju večeru. Krštenje potpunim uranjanjem u vodu izravna je zapovijed našega Gospodina. Iako ono nije uvjet za primanje spasenja, Bog ga je dao svakom vjerniku kao vanjski znak, odnosno potvrdu unutarnje promjene. Krštenje u vodi simbolizira vjernikovo poistovjećivanje s Isusom u Njegovoj smrti, pokopu i uskrsnuću.

Gospodin je također zapovjedio svojim učenicima da obavljaju obred Gospodnje večere dok On ponovno ne dođe na zemlju. Samo vjernici mogu blagovati Gospodnju večeru koja se sastoji od kruha i vina. Kruh govori o Kristovom tijelu, koje je slomljeno za nas, dok vino svjedoči o krvi koja je prolivena za naše otkupljenje. Obje supstancije svjedoče o Novome savezu koji je Otac sklopio s kršćanima, koji će biti na snazi do Kristova ponovnog dolaska (Matej 28:19; Djela apostolska 10:47-48; Rimljanima 6:4; Hebrejima 10:22; 1. Petrova 3:21; Luka 22:14-20; 1. Korinćanima 11:17-30).

8. Posvećenje

Biblija uči kako bez svetosti nitko ne može vidjeti Gospodina. Mi vjerujemo Božji nauk o posvećenju kao potpunom, ali i progresivnom djelovanju Božje milosti, koje On ostvaruje u vjernicima do Kristovog ponovnog dolaska (1. Solunjanima 5:23; 2. Korinćanima 3:18; Filipljanima 3:12-14; 1. Korinćanima 1:30).

9. Crkva i njezino poslanje

Vjerujemo da je Crkva Tijelo Kristovo, Božje prebivalište po Duhu Svetom. Ona izvršava božanske zadaće kako bi ispunila svoje veliko poslanje. Svaki kršćanin, rođen od Duha, pripadnik je Crkve novorođenih vjernika, čija su imena zapisana na nebesima (Efežanima 1:22-23, 2:22; Hebrejima 12:23). Vjerujemo u božanski poziv u životu vjernika i službe koje Gospodin daje Crkvi s dvostrukom svrhom. Prva je izgradnja Tijela Kristovog i širenje Kraljevstva Božjeg u svijetu (Marko 16:15-20; Efežanima 4:11-13).

10. Ponovni dolazak Isusa Krista i svršetak ovoga svijeta

Isus je obećao da će doći po svoju Crkvu. Pismo nam govori da će pri Njegovom ponovnom dolasku najprije uskrsnuti umrli u Kristu, a nakon njih i oni koji će u tom trenutku živjeti na zemlji. Tada će svi biti uzneseni ususret Gospodinu. Potom će se Isus u vidljivom obličju vratiti na zemlju sa svim svojim svetima i uspostaviti svoje Kraljevstvo. Gospodin i Njegovi sveti vladat će zemljom tisuću godina. U tom će razdoblju sotona biti svezan i bačen u bezdan. Po isteku tog tisućugodišnjeg razdoblja sotona će biti pušten na kratko vrijeme, a onda će biti bačen u ognjeno jezero, gdje će zauvijek boraviti u vječnim mukama. Ljudi, koji nisu prihvatili Krista za svog Spasitelja i Gospodina tijekom zemaljskog života, morat će se pojaviti pred velikim prijestoljem Božjega suda, gdje će im Bog suditi. Tada će nastati novo nebo i nova zemlja, koji će trajati zauvijek (1. Solunjanima 4:16,17; 1. Korinćanima 15:51,52; Otkrivenje 20; Otkrivenje 21).

11. Pakao i vječna osuda

Osobe koje nisu primile Krista tijekom svog zemaljskog života, nakon tjelesne smrti beznadno su i zauvijek izgubljene, te osuđene na muku u ognjenom jezeru u kojem neće imati mogućnost čuti Evanđelje, niti se pokajati zbog svojih grijeha. Ognjeno jezero je stvarno mjesto. Izrazi vječnost i zauvijek, koji se koriste pri opisivanju trajne kazne za nespašene duše u ognjenom jezeru, također imaju smisao beskonačnosti. Isti smisao sadrže i opisi radosti i uživanja svetih u Božjoj prisutnosti (Hebrejima 9:27; Matej 25:31-46; Marko 9:43-48; 16:15,16).