Blagoslovljenije je davati nego primati, kaže Biblija. Upravo je tako i sa spasenjem. Jednom kad primiš tu „iskru života“ ne možeš a da je ne poželiš podijeliti s onima koji su ti bližnji, da i oni iskuse radost, slobodu i snagu novog života po vjeri u Isusa. Upoznati Boga koji je dobar, nesebičan, koji brine za svoje i one koji će ga tek prihvatiti, pa tko to ne bi želio ? Sam Bog je za nas dao svog Sina, ne da nam sudi, već da nas po Njemu spasi (Iv 3,16-21). Ipak, svijet je prepun onih koji su tu poruku puno puta čuli, a nikad razumjeli, prihvatili, kao i onih drugih koji je još nisu niti čuli. Poruka je izvanredna i skoro svima dostupna, ali svejedno za svaku dušu bije se i danas prava duhovna bitka. Primivši Boga svatko je od nas u službi evangelizacije, jer pokazujemo svojim primjerom da je promjena moguća, a i govorimo o svojim doživljajima Boga. I naš primjer, kao i naš govor dotiču druge, govore im o našem Bogu. Nalozi vjernima da „učine druge Božjim učenicima“ (Matej 28:19), ili „da idemo svijetom i propovijedamo evanđelje“ (Marko 16:15) u našim su srcima, jer su ona nova, promijenjena. Svi mi želimo „predati ono što smo primili“, kao što je činio i Pavle, i u tu svrhu, vođeni Duhom Svetim živimo, govorimo i djelujemo. Mi jesmo primili novog Duha, ali da bi i drugi iskusili Isusa mi tiskamo materijale, dijelimo letke, pjevamo pjesme i snimamo spotove, predstave. Govorimo u svakoj prilici, ali i u neprilici kad obilazimo ljude u nevolji. Naša je želja da se radujemo zajedno sa svima koje susrećemo u našoj službi. Bez nametanja i osude za ikoga, iz ljubavi za ljude mi ih nastojimo „pomiriti s Bogom“ (2 Kor 5:18-20), a On sam režira okolnosti susreta …da ljudi čuju, povjeruju i dođu Njemu, jer je dobar Bog i vječna je Njegova ljubav.