DETALJI NOVOSTI

27.01.2008.

Vratio mi je osmijeh :)

Oduvijek sam bila malena tatina djevojčica, maza koja je uvijek morala imala sve, a uz sve to bila sam jako vezana uz roditelje. Imala sam sretno djetinjstvo, sve dok jednog dana nisam završila u bolnici i otkrila da imam nefrotski sindrom – problem sa bubrezima – gubila sam proteine kroz mokraću, imala sam edeme oko područja očiju, lica, potkoljenice.

Bila sam „izvan sebe“,“izgubljena“, kao i moja obitelj. Nakon mjesec dana puštena sam kući uz nastavak liječenja, propisani su mi lijekovi koje sam morala svakodnevno trošiti. I sve je bilo dobro, dok opet prošle godine nisam završila u bolnici. Ponovno suze, zabrinutost, prestrašenost, izgubljenost.

U bolnici sam slušala kako sestre međusobno razgovaraju: „Tako mi je žao te dječice, to je bolest koja se stalno iznova, i iznova ponavlja, kako je taj život okrutan.“

Bila sam sva izvan sebe, stalno sam plakala, nisam se mogla pomiriti s tom bolešću. Svaki dan mi se činio kao tisuću godina. Nitko me nije mogao razveseliti jer sam željela imati normalan život, biti sretna, uz svoju obitelj i prijatelje, a moja bolest nije mi pružila takvu nadu.

Nakon izlaska iz bolnice u meni je opet prevladao taj strah da se ne vratim nazad u bolnicu. Fizički sam živjela, ali sam duhovno bila mrtva. Bila sam prestrašena ići spavati jer sam mislila da se neću probuditi, jer sam znala da neću otići k Gospodinu. Toga sam bila svjesna. Nadala sam se da postoji netko tko će iscijeliti moje rane, i opet mi vratiti osmjeh na lice, ali nisam znala tko bi to mogao biti.

Imam predivnog brata kojeg mnogo volim, a i njegova ljubav prema meni je beskrajna. I zbog te ljubavi on mi je svjedočio o Kristovoj ljubavi i milosti, kojom je već bio ispunjen, i rekao mi je da me Isus želi iscijeliti. Pred njim sam se smijala i mislila sam da je „pukel“, a u dnu svog srca sam znala: „Pa da, znam iz Biblije da je Isus iscjeljivao bolesne, pa ako je Isus Svemogući onda će i mene iscijeliti.“

Rekla sam mu: Isuse ja tebi vjerujem, iscijeli me, ja više ne mogu, tako sam ti tužna, iscrpljena, bez nade, toliko mi treba ljubavi, trebam Tebe!

I Isus me iscijelio!!! Vratio mi je osmjeh na lice, dao mi je smjernice koje vode k Njemu, izlio je na mene radost, mir… Ja sam sada njegovo dijete! Uskoro ću 16 godina i toliko sam zahvala Gospodinu što imam tu čast služiti mu od mladih dana.

Isus isto tako tebi želi dati to sve što je dao i meni, samo mu moraš reći DA GOSPODINE!

 

Autorica: Duby

PODIJELI ČLANAK