Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje (Rimljanima 10:9-10).
Ljudi sebe same ne mogu učiniti pravednima. Svojim vlastitim nastojanjima – svojim poštenim životom, svojim dobrim djelima niti religioznim obredima čovjek ne postaje pravednim. Pravednim postaje onaj čovjek koji povjeruje u Isusa kao uskrsloga Gospodara, onaj koji se pouzda u Isusovu žrtvu za nas, a ne u svoja vlastita dobra djela.
Čovjeka ne opravdava to što nije ubio ni ukrao, niti to što redovito ide u crkvu, jer vršenje zakona neće nikoga opravdati. Čovjeka opravdava samo vjera u Isusa Krista. Njegova žrtva je ta koja nas jedina može očistiti i opravdati. Kad svojim srcem povjerujemo u Isusovu žrtvu i uskrsnuće, Bog promijeni naše srce, učini nas nanovo rođenima i proglasi nas pravednima. Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao (Efežanima 2:8-9).
Spasenje je Božji dar tebi i meni. Ono ne dolazi od djela, da se ne bismo hvalisali samima sobom. Mnogi ljudi kažu: “Ja živim pošteno. Nisam nikoga ubio, nisam ukrao, ne činim neke veće grijehe. Svake nedjelje idem u crkvu. Živim kao i većina drugih, čak sam i bolji od mnogih. Valjda će me Bog jednog dana primiti.” No, ti isti ljudi nisu sigurni da će otići k Bogu.
Ono što oni zapravo kažu je: “Valjda će me moja dobra djela spasiti.” Oni ne kažu da ih je Isus spasio, već se nadaju da će zbog toga što idu u crkvu i ne čine određene grijehe biti spašeni. Biblija, međutim, govori da spasenje ne dolazi od nas, ne dolazi od naših djela, već da ono dolazi od Boga. Isus je taj koji nas je spasio.
Istinski kršćanin vjeruje da će, kada umre, otići k Bogu – zbog toga što nas je Isus spasio.
Spasenje je Božji dar. On je taj dar skupo platio – platio ga je krvlju Isusa Krista. Ne možemo sami doći do svoga spasenja. Ako živi po svojoj savjesti, to nije dovoljno čovjeku bude spašen. Cijena je bila daleko veća no što ju je čovjek mogao platiti. „Ta nitko sebe ne može otkupit ni za se dati Bogu otkupninu: životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu“ (Psalam 49:8-10).
Bog je vidio čovjeka u njegovom beznadežnom stanju i imao suosjećanje prema njemu. Bog mrzi grijeh, ali ljubi ljude. Premda je čovjek okrenuo leđa Bogu, Bog ga je spasio zbog svoje milosti. Mi nismo zaslužili da nas Bog spasi, Bog nije bio dužan spasiti nas, ali je to učinio zbog svoje goleme ljubavi prema nama. To je Božja milost. Božja ljubav i milost prema nama dio su Njegovog karaktera.
Kako se prima spasenje? Po vjeri. “Da, milošću ste spašeni – po vjeri” (Efežanima 2:8). Spasenje je dar od Boga koji primamo vjerom. Ti ga nisi sâm pribavio, niti zaslužio. Isus je platio cijenu za tvoje spasenje i On ga daje tebi na dar. Sve što ti možeš učiniti je primiti ga vjerom i biti mu zahvalan.
Samo po vjeri čovjek može biti spašen. Vjera u smrt i uskrsnuće Isusa Krista je ta po kojoj je čovjek spašen. Spašeni smo od grijeha i njegovih posljedica, kao i od vječne smrti – odvojenosti od Boga.
Ti nisi spašen svojim dobrim djelima, ali zbog toga što si spašen činiš dobra djela. Tvoja te nova priroda potiče na njih.
Istinsku vjeru prate djela. „Kao što je tijelo mrtvo bez duše, tako je i vjera mrtva bez djela“ (Jakov 2:26). Dobra djela nisu uzrok tvoga spasenja – ona su posljedica tvog spasenja i hoda s Bogom. Apostol Jakov vrlo je oštro govorio o tome da istinsku vjeru prate djela: „Dokaži mi svoju vjeru odvojeno od djela, a ja ću tebi dokazati svoju vjeru djelima!“ (Jakov 2:18). Kršćanin koji nije samo nominalni, već istinski vjernik, živi pravednije i čišće od ovoga svijeta. Njegova djela, njegovi postupci su Bogu ugodni. Vjera koju ne prati Bogu ugodan život je samo nominalna, apostol Jakov kaže to oštrije – mrtva.
„U savezu sa svima težite za spasenjem i za posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina“ (Hebrejima 12:14). Nakon što primiš spasenje, tvoja te nanovo rođena priroda potiče na posvećenje – očišćenje od svega onog što Bogu nije ugodno iz tvoga života. U velikoj je zabludi onaj koji misli da može živjeti u grijehu, ne želeći ga se odreći, a da će biti spašen Božjom milošću.
Spasenje je Božji dar i ne možemo ga zaslužiti niti posvećenjem svoga života, ali svojim posvećenjem pokazujemo Bogu da cijenimo Njegov dar. Osoba koja ne cijeni Božji dar spasenja, te se svojevoljno vraća u staru kaljužu grijeha, može izgubiti dar spasenja.
Kao zaključak, vjera je ključna za primanje svega što nam je Bog dao kroz Krista, prije svega za primanje spasenja. Dobra djela i život ugodan Bogu prate istinsku vjeru, no njima ne možemo zaslužiti svoje spasenje.
Ključna stvar je osloniti se na Krista kao na čvrstu stijenu, a On će u nama proizvesti htijenje i djelovanje da mu se možemo svidjeti.
Autorica: Željka Rupčić
