Pastor Gary Carter iz Kanade u svibnju 2025. u Kršćanskom centru Riječ Života u Zagrebu održao je seminar pod nazivom „Rast crkava, transformacija gradova“. Autor je triju knjiga na tu temu, koju podučava na seminarima dulji niz godina. Pastor Carter ima bogato iskustvo u osnivanju i vođenju crkava, poslovnom svijetu i politici.
Pastore Carter, možete li se predstaviti?
Moja supruga Kim i ja u braku smo 49 godina. Imamo troje djece, sedmero unučadi i dvije praunuke. Živimo u Alberti u Kanadi. Ja nisam odrastao u crkvi. Primio sam spasenje s 28 godina, a dobio poziv da punovremeno služim Bogu s 40 godina. Tada smo Kim i ja započeli prvu crkvu u Alberti u Kanadi. Otada smo podizali crkve i trenirali vođe kroz 30 godina, u Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu i Srednjoj Americi. Osnovali smo Life Church International, mrežu crkava koje stavljaju naglasak na treniranje duhovnih vođa i opremanje vjernika.
Poučavate na temu Crkve i upravo ste održali seminar u Zagrebu o rastu crkava. Kako biste definirali Crkvu?
Gdje god nađete kršćane, oni su Crkva. Mi ne idemo u crkvu, mi jesmo Crkva. Individualna crkva je mjesto na kojem duhovno učimo i rastemo, te dobijemo priliku razviti svoje darove, pronaći svoj identitet i svrhu, otkriti koji doprinos možemo dati društvu. Lokalna crkva je poput kampa za obuku. Trebamo trenirati ljude kako da budu dobri vođe, kako graditi odlične timove, kako imati visoke etične i moralne vrijednosti koje mogu primijeniti u društvu. Crkva je kompas društvene savjesti i epicentar društvene reforme. Bog je pozvao Crkvu da bude primjer ne samo moralnosti, već i društvenih vrijednosti uopće. Zlo ne može lako proći tamo gdje je utvrđena pravednost. Ako su pravednost i moralne vrijednosti utvrđene u nekom društvu, zlu i zlim ljudima je teže provoditi svoje namjere. Cjelokupna Crkva ima odgovornost da u društvu predstavlja jake moralne i obiteljske vrijednosti, da bude primjer, te da oteža zlonamjernim ljudima da čine ono što žele. Stvoriti društvo zasnovano na obitelji i vođeno moralnim vrijednostima.
Što vidite kao najveću prepreku za rast Crkve?
Rast Crkve je vrlo široka tema. Isus je rekao da molimo za radnike za žetvu. Sve do danas u svakoj crkvi to je jedan od većih problema – imati dovoljno radnika, pomoćnika. Ako crkva nema dovoljno pomoćnika, teško ju je podizati i brinuti o ljudima. Idući faktor su visoki troškovi za kupovinu crkvenih zgrada, kao i ostali troškovi za potrebe crkve. Teško je doći do zgrade koja je dovoljno velika za današnje crkvene zajednice. Znači, financije igraju ulogu. U Sjevernoj Americi iduća stvar koja otežava crkveni rast je obrazovanje koje se ne zasniva više na vrijednostima koje gaji Crkva. To čak ide i do drugog ekstrema, neka su sveučilišta vrlo negativno nastrojena prema Crkvi. Programi u našim školama nisu toliko protivni Crkvi, ali se protive obitelji i nekim crkvenim vrijednostima. Pokušavaju limitirati i utišati glas Crkve. Idući problem za rast Crkve, koji je većeg razmjera, je neovisnost koju imamo u Tijelu Kristovom. Ne surađujemo međusobno i Tijelo Kristovo je dosta podijeljeno, funkcioniramo neovisno. Jedinstvo stvara mogućnost da svi rastu. Ne bih taj problem nazvao podijeljenošću, već nedostatkom jedinstva među vjernicima, koji ograničava naše moguće uspjehe. Za mene je prva prepreka za crkveni rast nedostatak duhovnog ratovanja. Mi, kao Tijelo Kristovo, ne koristimo autoritet koji nam je Bog dao nad duhovnim silama nad našim gradovima. To bi bilo ograničenje broj jedan. Kada crkve upotrijebe svoj duhovni autoritet i zadobe neke bitke u duhovnom svijetu, one posljedično rastu. Vidjeli smo to ponovo i ponovo.
Poslanica Efežanima 6:12 kaže: „Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstava, protiv vlasti, protiv vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima.“ Stoga naša bitka nije s gradskom upravom niti s ljudima, već je u duhovnom području. Poslanica Efežanima 3:10 kaže „da se sada po Crkvi saopći mnogolika Božja mudrost poglavarstvima i vlastima na nebesima“. Stoga Crkva ima mandat od Boga da utječe na duhovnu klimu i da bude kanal za blagoslove. Bog nas je postavio da budemo Njegovi veleposlanici i kanali blagoslova za ljude.
Opišite nam ukratko Vaš put do službe u kojoj danas djelujete!
Kim i ja nikada nismo tražili da budemo u punovremenoj službi Gospodinu. No Bog nas je za to pripremao čitav naš život, čak i kroz naše prijašnje poslove. Bog nas je pripremio da budemo duhovni otac i majka sinovima i kćerima u mnogim zemljama. Biblija kaže da dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše. Bog je razvijao naše darove, koji su nam otvorili velike mogućnosti, poput ove da budemo s vama u ovoj prekrasnoj zemlji.
Kim: Pitali smo Garyjevog rođaka, koji je kao kršćanski službenik osnivao crkve, što trebamo učiniti da bismo se pripremili za punovremenu službu Gospodinu. Mislili smo da će nam odgovoriti da upišemo teološki fakultet, učinimo ovo ili ono. Odgovorio nam je: „Služite u svojoj lokalnoj crkvi toliko puno, da kada vas Bog bude pozvao da krenete drugdje, oni ne budu znali kako će bez vas, jer ste im toliko dragocjeni.“ Radi se o služenju, a ne o poziciji. Čak se i pastorska služba ne radi prvenstveno o upravljanju, već o služenju. Sve što radimo ima svrhu da služimo, a ne da budemo važni.
Gary: Doslovno se dogodilo kako nas je on uputio. Služili smo u crkvi. Vodili smo slavljenje, propovijedali, radili smo s mladima, čistili, ja sam radio popravke na crkvenoj zgradi, služili smo u crkvi deset godina. Doslovno su rekli da ne znaju što bi bez nas u crkvi. Tri mjeseca kasnije Bog nas je pozvao u punovremenu službu. Da bi ti nešto povjerio, Bog treba razviti tvoj karakter, a ne samo tvoje darove. Za razvoj karaktera treba više vremena. To je bilo naše putovanje, Bog je kušao našu poslušnost i razvijao naš karakter kroz svakodnevni život, da bismo došli do toga da možemo funkcionirati u zrelosti kao duhovni otac i majka dok putujemo svijetom. Za to je trebalo 40 godina.
Može li lokalna crkva utjecati na cijeli grad?
Naš mandat broj jedan je duhovna klima u gradu. Bog nam je dao autoritet u tom području, koji dolazi s odgovornošću. Kada smo počeli služiti Božje namjere za naš grad, iskusili smo naklonost koja je došla od našega grada. Da, Crkva može utjecati na grad. Crkva ima tendenciju služiti ljudima u potrebama i to je dobro. No Bog je Crkvi dao mandat ne samo da služi potrebama ljudi u gradu, već i da ima duhovni utjecaj na grad. U prvom kanadskom gradu u kojem smo započeli crkvu, duhovna klima se toliko promijenila da su svi stanovnici osjetili kako se podigla težina s toga grada, depresija i obeshrabrenje, sve je to otišlo, a crkve su počele rasti. Gradska uprava nas je pozvala i rekla: „Naš se grad mijenja, to je nešto što ste vi postigli, recite nam kako.“ Objasnili smo im o duhovnom ratovanju i onome što smo činili u duhovnom području. Nakon toga surađivali smo kao crkva s gradskom upravom kroz 17 godina.
Koja je Vaša poruka voditeljima crkava i pastorima?
Prepoznati vrijeme u kojem živimo. U današnjem postmodernom društvu zbog interneta je količina dostupnih informacija i brzina promjena toliko velika da više ne možemo primjenjivati dosadašnju hijerarhiju vodstva. Trebamo funkcionirati s timskom mudrošću i snagom, kako bismo se držali ukorak s brzinom promjena. Stil vodstva se treba promijeniti u crkvi, ali i u društvu, ekonomski i politički. Prilagodljivost je ključ održivosti. Trebamo biti prilagodljivi, jer će se stvari nastaviti brzo mijenjati. Kad se događaju konstantne promjene, događa se i kaos u određenoj mjeri. Vođe u postmodernom društvu trebaju se znati nositi s promjenama i kaosom koji one donose. Za to su potrebne drugačije vještine od onih koje smo ranije koristili. Uvijek postoji emocionalni odgovor na promjene, bilo u društvu ili u crkvi. Kada se događaju promjene, prvo se trebamo pozabaviti s emocionalnom reakcijom, što znači pronaći načine da se ljudi osjećaju sigurno prije no što počnemo govoriti o promjeni. Treba biti visoki nivo povjerenja i osjećaj sigurnosti prije no što ljudi uopće razmotre promjenu. Prilagodljivost je ključ održivosti. Crkve, ali i tvrtke, bilo veće ili manje, koje ne savladaju to umijeće i ne naprave tranziciju, za pet godina više neće postojati. Mnogi pastori i crkveni vođe boje se decentralizirati protokol donošenja odluka i podići timove zbog mogućih pogrešaka. No velike tvrtke već su decentralizirale proces donošenja odluka, osnažile svoje timove. Ostatak društva treba napraviti tu tranziciju, inače se neće moći nositi s brzinom promjena. Naši vođe danas trebaju puno vremena uložiti u povezivanje i inspiriranje ljudi, prije no što im daju upute. To je crkva odnosa, za koju treba vremena. No to je vrijeme dobro utrošeno. Popili smo mnoga capuccina družeći se s ljudima. Tako gradimo svoje crkve, družeći se s njima, gradimo povjerenje da se ljudi osjećaju sigurnima. Tada možemo govoriti o promjeni.
Koju biste poruku uputili vjernicima?
Naša ključna poruka je: Volite Boga i volite ljude! Ljudi u današnjem društvu trebaju znati da postoji mjesto gdje su bezuvjetno voljeni i sigurni. Biblija kaže da nas Božja dobrota vodi u promjenu (pokajanje), ne kazna niti pravila, već Božja dobrota. Odnosi su ljepilo koje sve drži zajedno i čini da crkva raste. Možete privući ljude s programima i događanjima, no oni neće ostati ako nisu povezani odnosima. Vrlo je važno da vjernici budu autentični, jer oko nas ima toliko toga lažnog, holivudskog, svijet društvenih mreža i medija je dvodimenzionalan i nije stvaran. Važno je da budete stvarni, autentični. Živjeti prema biblijskim vrijednostima i imati biblijski pogled na svijet vrlo je važno. Ljudi su privučeni drugim ljudima koji imaju slične vrijednosti. Važno je da Crkva bude jasna o tome tko smo mi i koje su naše vrijednosti, kako bi oni koji se s time slažu došli i bili dio naše obitelji. Trebamo imati nepokolebljivu vjeru. Ima toliko toga u današnje vrijeme što nastoji potkopati našu vjeru, reći nam da se ne isplati služiti Bogu ili da nam Bog ne treba i mi trebamo više no ikada imati čvrstu vjeru.
Iduće je da budete raspoloživi Bogu. Imamo tendenciju zaključiti da nemamo vremena za crkvu, da smo vrlo zaposleni. To je istinito za sve nas, no ne govorim samo o provođenju više vremena u crkvi. Mi učimo ljude da služe Bogu u svojim svakodnevnim životima, da mu budu raspoloživi gdje god da jesu. Na taj način Bog može doticati živote ljudi. Biblija kaže da ćemo čuti o ratovima, ali da to nije kraj. Kraj će doći kada će se radosna vijest o Kraljevstvu propovijedati po cijelome svijetu.
