U šestom poglavlju Evanđelja po Ivanu možemo čitati o velikom razdvajanju među Isusovim sljedbenicima. Mnogi su Ga slijedili zato što su vidjeli čudesa koja je činio. Neki su Ga slijedili zbog toga što je umnožio kruhove i nahranio ih (Ivan 6:26). Ljudi se od tada nisu puno promijenili. Neki Ga i danas slijede zbog čudesa, a drugi zbog toga što ispunjava njihove potrebe.
Svaki voditelj, koji želi da njegovu službu slijedi puno sljedbenika, zna kako će čudesa i propovijedanje poruke o napretku (prosperitetu) sigurno dovesti do takvog rezultata. No, Isus je znao da takve površne motive treba mijenjati. Znao je da će morati povući granicu i odvojiti žito od kukolja. Stoga im je rekao: ”Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu, već hranu koja ima trajnost za život vječni i koju će vam dati Sin Čovječji, jer njega zato ovlasti Bog Otac!” (Ivan 6:27).
Svjetina nije razumjela Njegove riječi. Kada su Ga upitali: ”Što da činimo… da radimo djela koja Bog hoće?”, ponovno je pokušao ispraviti pogrešne motive njihovih srdaca, rekavši: ”Ovo djelo Bog hoće… da vjerujete u Onoga koga je On poslao” (Ivan 6:28, 29). Zatim su zatražili da im udjeli znak sa neba, a On je odvratio: ”Ja sam kruh života… Tko jede moje tijelo i pije krv moju, ima život vječni” (Ivan 6:35, 54). Ivanovo izvješće o onome, što se tada dogodilo, jedno je od najtužnijih svjedočanstva o tipičnim ljudskim motivima: ”Tada se njegovi učenici povukoše i nisu više išli za njim” (Ivan 6:66).
U tom se trenutku pokazao tko Ga je slijedio zbog onoga što je On bio, a tko zbog onoga što je mogao učiniti. Ovih je potonjih bilo jako puno, a to nisu bile neke skitnice koje je svjetina povukla za sobom, već – Njegovi učenici. Kada bi Isus danas pred nas stavio izazov, koliko bi Ga vjernika nastavilo slijediti? Kao što je Petar mislio kako nikada neće zanijekati svoga Gospodina, tako je i nama teško zamisliti da bismo Ga mogli napustiti. No, mi nismo ni malo drugačiji od Petra. Kada se nađemo pred takvom vrstom izazova (a naći ćemo se), koliko će nas ostati uz Isusa? Hoćeš li ti ostati?
Gospodinova se služba nakon spomenutih događaja dramatično promijenila. Do toga je trenutka pozornost uglavnom posvećivao mnoštvu koje Ga je okruživalo, a kada su Ga mnogi sljedbenici napustili, usmjerio je svoje djelovanje na dvanaestoricu učenika koji su ostali s Njim. Do tada je činio čudesa kako bi narod povjerovao u Njega. Kada su Ga mnogi prestali slijediti, čudesa je činio za one koji su već vjerovali u Njega.
Gospodin želi blagosloviti svoj narod, kao što svaki dobri otac želi blagosloviti svoju djecu. No, kada više čeznemo za blagoslovima i darovima, nego za Njim, u našim se životima pojavljuju ozbiljni problemi. Egocentričnost je otrov koji ubija. Kada primimo Božje blagoslove na način koji hrani našu egocentričnost, Otac nas u svojoj milosti često prestane blagoslivljati. Cjelokupna je povijest Izraela ciklus u kojem se neprestano izmjenjuju oslobođenje, blagoslovi, samozadovoljstvo, idolopoklonstvo, ropstvo, tlaka, poniznost i traženje Gospodina. Taj se slijed događaja stalno ponavlja. Izraelski narod još uvijek nije naučio lekciju. Hoćemo li je mi naučiti?
Isus poziva Crkvu da bude Njegova Zaručnica. Kako bi se osjećao mladoženja koji sazna da se zaručnica udala za njega samo zbog njegova bogatstva? Kako bi mu bilo kada bi shvatio da će ga ostaviti ako joj prestane poklanjati skupe darove? Bi li ga radovalo to, što mu se supruga obraća samo onda, kada od njega nešto želi? Takav bi brak bio beživotan. Ima li života u našem zajedništvu s Gospodinom?
Kada bismo više pozornosti poklanjali Njemu, a manje blagoslovima, sigurno bismo primali više blagoslova. Otac je obećao kako će nam nadodati sve, što nam treba, budemo li najprije tražili Njegovo Kraljevstvo (Matej 6:33). Naravno da On želi da cijenimo baštinu koju nam daje, ali u usporedbi s Njim, sva su blaga tako beznačajna! Kada Ga potražimo svim srcem svojim, i mi ćemo baciti svoje krune do Njegovih nogu.
Autor: Rick Joyner
