Jako je lako osuditi nekoga – izgled, ponašanje, a bez problema i kompletnu osobu. Kad netko ne ispunjava naša očekivanja ili se ne ponaša onako kako bismo mi htjeli – spremni smo ga vrlo lako i vrlo brzo osuditi.

Kao kršćani trebamo se zapitati što je Isus učinio sa onima koji nisu ispunili njegova očekivanja?

Zamislite da nas Bog gleda prema našim djelima ili prema standardu svoje svete nepogrešivosti! Koliku bismo osudu nad sobom imali?!

Živimo u svijetu koji nije savršen, što znači da i mi sami nismo savršeni. Isus nam je pokazao put kojim nam je krenuti, a to je put prihvaćanja ljudi bez obzira ispunjavali oni naše standarde ili ne. Iako i mi sami nismo ispunili Božje standarde, Bog nas je ljubio i prihvatio onakvima kakvi jesmo – grešnicima. Isus je došao da očituje svoju ljubav grešniku. Uvijek se trebao iznova podsjećati da Bog voli ljude, ali mrzi grijeh. Puno je primjera kako je Isus djelovao u odnosu prema ljudima – prvo je pokazao svoju ljubav i dobrotu, a zatim je govorio istinu koja ih je oslobodila. Sjetimo se da nas dobrota Božja vodi k obraćenju (Rimljanima 2:4). Ljude toliko ne zanima koliko znaš, već koliko ti je stalo, voliš li ih.

 

Samo je jedan sudac

Apostol Jakov nam u svojoj poslanici govori: „Braćo, ne ocrnjujte jedan drugoga! Tko ocrnjuje svoga brata ili sudi svoga brata, ocrnjuje zakon i sudi zakon. A ako sudiš zakon, nisi vršilac zakona nego njegov sudac. Samo je jedan zakonodavac i sudac, onaj koji može spasiti i uništiti. A tko si ti da sudiš bližnjega?“ Jakovljeva 4:11 – 12

Onaj koji sudi stavlja se u ulogu sudca, a znamo da je samo Jedan sudac.

Općepoznata je stvar da nam kod drugih najviše smeta ono s čime i sami imamo problema, s čime i sami nismo na čistu. Vidimo brvno u oku drugoga, a balvan u svome oku ne vidimo. ‘‘Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!’’ Matej 7:1 – 5

 

Zaslijepljeni samopravednošću

Mi nismo kvalificirani da sudimo zato jer je teško biti nepristran, pod utjecajem smo naše nesavršenosti – neizgrađenosti. Vjerujem da je grijeh onoga koji sudi veći (brvno) naspram grijeha bližnjega (trun). Oni koji sude imaju veliki problem sa samopravednošću koja donosi sljepilo u njihov život, ne mogu vidjeti balvana u svom oku. U ovim stihovima Isus ističe problem sa samopravednošću. Oni koji osuđuju druge ne samo da su usmjereni prekritički, već su i licemjerni.

Isus nam ovako govori o čovjekovoj samopravednosti: „Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem. A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.’’ Luka 18:11-14 Kad sudiš to ne znači da si ti u pravu. Imamo primjer u Bibliji u priči o Noi i njegovim sinovima. Jedne večeri Noa je opijen vinom legao gol nasred šatora. Ham, njegov sin, rekao je svojoj braći koja su bila vani istinu: otac se opio i nalazi se gol nasred šatora. Tada su njegova braća Šem i Jafet uzeli ogrtač, pokrili očevu golotinju, a licima se okrenuli na drugu stranu ne želeći vidjeti očevu golotinju. Kada se Noa probudio prokleo je Hama koji je govorio „istinu“, a blagoslovio Šema i Jafeta koji su ga pokrili i iskazali ljubav i poštovanje svome Ocu.

 

Lakše je suditi nego ljubiti 

Isusu su doveli ženu koja je uhvaćena u činu preljuba. Svi su je osudili osim Isusa. Naravno, zato što je lakše suditi nego ljubiti. Jako je lako donijetu sud, osuditi čovjeka. Ali, čovjeku ne treba osuda, nego pomoć. Poznata je ova Isusova rečenica: ‘‘Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju“ Ivan 8:7 Isusov odgovor ima namjenu da preispitamo sami sebe. Kad budeš gledao na slabosti nekoga, sjeti se sebe da i ti nisi savršen, te da trebaš pomoć u svojim slabostima. Jako je lako osuditi čovjeka u njegovom grijehu, slabosti , ne shvaćajući da bismo i sami bili osuđeni da nismo primili milost u Kristu Isusu.

Samo je Krist mogao uzeti kamen i baciti ga na nju, ali to nije učinio jer je došao da spasi i oslobodi čovječanstvo od grijeha. Pomažući preljubnici Isus nije prihvatio grijeh, već je prihvatio preljubnicu.

‘‘Idi i od sada ne griješi više“ Ivan 8:11

Kao što su svi koji su željeli kamenovati preljubnicu odložili svoj kamen, trebamo i mi. Bog želi da svatko od nas odloži svoj kamen i počne iskazivati ljubav i poštovanje prema drugima.

 

Pitanja onima koji sude? 

Koliko vremena provodiš u molitvi za druge?

Jesi li spreman ponuditi sebe kao pomoć u rješenju tuđeg
problema?

Vidiš li prije problem ili rješenje? O čemu više razmišljaš?

Govoriš li drugima o tom problemu? (ogovaranje)

 

Zašto kršćani ne bi trebali suditi?

Jer nemaš uvid u cijelu situaciju.

Lakše je živjeti u opraštanju nego u osudi.

Žeti ćeš ono što siješ – je li to ljubav ili osuđivanje?

Donosi razdor, Izreke 6:16–19

Većinu sudova čovjek donese čuvši samo jednu stranu priče.

Baviš li se možda trunom, a brvno ne vidiš?

U svome si sudu možda dotakao Božje pomazanike (David – Šaul).

Bog je sebe postavio kao suca.

 

Autor: Drago Zrno