Knjiga “Katolička vjera u crkvenoj predaji” Damira Šićka Alića predstavljena je 15. rujna u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. Uz autora, predstavili su je povjesničar dr. Danko Dujmović, povjesničarka mr. Bernadica Jurić te povjesničar i teolog mr. Tomislav Vidaković. Knjigu je izdala Obiteljska kršćanska knjižara.
“Puno je poticaja bilo za pisanje ove knjige, među ostalim i sveti Jeronim koji nam kaže – ako želimo pravo kršćanstvo, pravu katoličku vjeru moramo se vratiti k Isusu, moramo se vratiti k apostolima. Isto nam kaže i sveti Atanazije – moramo se vratiti, jer na žalost danas je crkva, moram reći i protestantske crkve i Rimokatolička crkva i Pravoslavna crkva, odstupila od učenja Isusa i apostola u mnogim stvarima i propovijedaju i poučavaju evanđelje koje Isus nije naučavao, koje apostoli nisu naučavali. Ova knjiga, njen doprinos, treba biti u tome da nas vrati nazad k Isusu, apostolima, ranocrkvenoj predaji, odnosno ranocrkvenim ocima. To je bila moja želja i vjerujem da može potaknuti ljude na promišljanje da se vratimo natrag u ono što Bog želi za nas”, poručio je autor knjige, apostol Damir Šićko Alić.
Istaknuo je kako se oduvijek držao predaje Svetoga Pisma te da je “pretprošle godine doista zaronio u spise crkvenih otaca i čitajući ih oduševio se jer je u njiima otkrivao sebe, svoja vjerovanja, svoju praksu”. Podsjetio je da postoji učenje pojedinih crkvenih denominacija, cijela teologija koja kaže da su sa smrću zadnjega apostola, a to je Ivan, nestali znakovi i čudesa u crkvi i oni se više – darovi Duha Svetog, iscjeljenja, oslobođenja, proroštvo, riječ znanja ili drugi darovi u crkvi nisu pojavljivali. “Očito Irenej i Origen i drugi koje spominjem nisu znali za tu doktrinu niti su joj vjerovali jer oni svjedoče da se se čudesa događala, iscjeljenja su se događala. Budući da sam ja karizmatski vjernik, da vjerujem u iscjeljenja, u čudesa, a otkrivajući da su oni to vjerovali, propovijedali, prakticirali, ja sam se zajedno s njima radovao jer sam sebe nalazio u njima i njih u sebi”, istaknuo je autor.
“Kad mi ljudi kažu – vi se ne držite predaje, oni ne razumiju da postoji predaja koja potječe iz možda 5. stoljeća, 12. stoljeća, 15., 16., 19. ili 20. stoljeća, predaja koju nikada niti je Isus, niti su apostoli, sveti Petar, Pavao i drugi vjerovali niti prakticirali. Sveti Petar nikada nije molio Zdravo Mariju, nikada nije molio krunicu. Krunica je nastala u 12. stoljeću. Oni nisu znali za krunicu, oni nisu znali za Zdravo Mariju a živjeli su u punini kršćanskog života i u punini kršćanske ili katoličke vjere. Isto se odnosi na Klementa Rimskog, na Ireneja, Tertulijana i druge crkvene oce. Oni nisu znali te molitve, njima bi to bilo nešto potpuno novo i nazvali bi to vjerojatno novotarijom i konstantno se se borili zapravo protiv novotarija”, istaknuo je apostol Alić.
“Kad mi ljudi kažu – vi se ne držite predaje, ja moram reći da na žalost veliki broj Rimokatolika i Pravoslavnih vjeruju da je njiihova vjera utemeljena na predaji rane crkve, ali oni žive u zabludi. Učenje Rimokatoličke i Pravoslavne crkve danas nije utemeljeno niti na učenju Svetoga Pisma niti na predaji koju su nam predali ranocrkveni oci. Rimokatolička i Pravoslavna crkva su odstupile i od Biblijske i od ranocrkvene predaje i na žalost i jedna i druga institucija ustanovile su vjerovanja i prakse koje nisu u Biblijskoj, odnosno ranocrkvenoj predaji”, naglasio je apostol Alić i poručio kako je zbog toga ova knjiga izazov.
Dodao je kako je đavlova osnovna taktika “ne ljuljaj, neka sve ostane isto”. “Status quo je ono što đavao želi da bude. Međutim, ono što Bog želi jest da donese razumijevanje ljudima i da ih vrati natrag u ispravno razumijevanje vjere i praksu koja će im pomoći da imaju spasenje i živi odnos s Bogom”, poručio je na predstavljanju knjige njezin autor, apostol Damir Šićko Alić.
O važnosti ove knjige govorili su Tomislav Vidaković, Bernadica Jurić i Danko Dujmović.
Tomislav Vidaković je istaknuo da knjiga argumentirano razbija iluziju da su ranocrkveni oci, poput Klementa Rimskog, Ignacija Antiohijskog, Polikarpa, Justina, Ireneja, Tertulijana, Ciprijana, Origena i drugih, dio tradicije Rimokatoličke ili pravoslavnih crkava više nego protestantskih ili crkava reformacijske baštine. “Štoviše, isto tako vrlo argumentirano tvrdi da zbog velikog nesklada sa onim što se u prvim stoljećima kršćanstva smatralo katoličkim, odnosno katoličkom vjerom, neke vjerske organizacije ili crkve koje u svom imenu danas nose naziv ‘katolička’, nemaju previše veze. Ono što se danas smatra i naziva katoličkom crkvom nema previše veze s onim što je bila katolička crkva u prvih nekoliko stoljeća kršćanstva”, ustvrdio je Tomislav Vidaković.
Bernadica Jurić istaknula je da je knjiga uz pronicljive zaključke i puno dokumenata “podsjetnik na kronologiju događaja pod kojima se crkva deformirala i reformirala i vraćala počecima”. Rekla je da upadljivo puno navoda potvrđuje dokumentnost i vjerodostojnost zaključaka, te poručila da knjiga može poslužiti i daljnjim i dubljim istraživanjima ove teme.
Danko Dujmović je naglasio kako mu se sviđa to što autor odmah na početku definira pojam katolička vjera te u svom propitivanju toga pojma suprotstavlja predaju koja je zapisana u Svetom Pismu i predaju koja se razvijala tijekom vremena, nazivajući ih jednu Božjom, a drugu ljudskom.
