Bog koji je stvoritelj svijeta i ljudskog roda želio se obratiti čovjeku i prenijeti mu svoju poruku na što pristupačniji način, te omogućiti da se ta poruka prenese budućim generacijama. Kroz Stari Zavjet govorio je kroz svoje proroke i sluge, da bi nam se u Novom Zavjetu obratio kroz svoga Sina i Njegove apostole.
Kako bi Njegova poruka doprla do širokih masa ljudi, Bog je odlučio da se ona zapiše, da bi se u pisanom obliku Njegova riječ lakše prenijela po cijelome svijetu, kao i budućim generacijama. Šezdeset i šest knjiga nadahnutih Božjim Duhom skupljene su u jedinstvenu knjigu, Bibliju, koja je Božja poruka čovjeku, kako nekad, tako i danas.
Mnogi ljudi, čak i nominalni vjernici, Bibliju smatraju ljudskim djelom. Prvi apostoli i crkveni oci nisu tako vjerovali. Sveto Pismo, to jest Bibliju, držali su za Božju riječ.
Apostol Pavao, pišući svoju poslanicu Timoteju, rekao je: “Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi” (2. Timoteju 3:16,17). Apostol Petar obraćajući se vjernicima napisao je: “Prije svega ovo znajte: nijedno proročanstvo sadržano u Pismu nije stvar samovoljnog tumačenja, jer nikad neko proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga” (2. Petrova 1:20,21).
Svaki kršćanin bi prije svega trebao znati da nijedna biblijska knjiga nije ljudsko djelo, već je Božja poruka čovjeku koju su Njegovi sluge napisali pod nadahnućem Duha Svetog. Onaj koji to vjeruje, želi čitati i proučavati Bibliju. Nema nijedne knjige koja je promijenila nabolje živote većeg broja ljudi od Biblije.
Autorica: Željka Rupčić
