Moj suprug voli trčati, vrlo često nakon posla ode na trčanje, a ponekad i ujutro nakon buđenja. Ja nisam ljubitelj trčanja, stoga me uvijek iznova fascinira kako je moguće da mu trčanje navečer, nakon dugog dana provedenog u uredu, može predstavljati nešto u čemu uživa? Koju moguću relaksaciju može iz toga dobiti? Meni se čini kao da si daje još više posla, i zasigurno nije nešto što bih ja odabrala raditi. Nemojte me krivo shvatiti, svjesna sam velikih zdravstvenih dobrobiti koje imamo od trčanja, ali pored toga jednostavno ne mogu shvatiti koje dodatno zadovoljstvo može proizaći od te aktivnosti.

Danas sam počela razmišljati o ideji trčanja, jer su naši dragi prijatelj i kolege službenici iz Hrvatske u našem gradu, a oni također vole trčati. Svaki dan su se radovali zajedničkom trčanju po našem susjedstvu. Jednog jutra, pri povratku s trčanja, primijetila sam neobičan sjaj na licu mog supruga. Rekla sam; “Ljubavi, izgledaš tako sretno!” On je na to odgovorio nešto što mi je zazvonilo u duhu ; “Tako je lakše i ljepše trčati s drugim ljudima.”. Opa!

Poslanica Hebrejima 12:1 odmah je zabljesnula u mom duhu: “Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedokâ, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama!”

Pomislila sam kako je teško trčati sam, lako se možemo obeshrabriti i usporiti, ili čak zaustaviti. Ali trčati uz nekoga daje nam motivaciju i poticaj u utrci. Sjeti se trenutka kada su ti gorile noge i mislio si da ne možeš ni sekundu dalje, a zatim čuješ glas pored tebe koji te ohrabri da pritisneš i nastaviš. Biblija opisuje upravo takav Put vjere kao utrku koju moramo trčati postojano. U svom hodu s Bogom toliko sam puno puta čula tu poruku, ali u ovo trenutku “gomila svjedoka” mi je iskočila pred očima.

MI NISMO SAMI u toj utrci! Postoji OGROMNO mnoštvo svjedoka koji navijaju za nas i podižu nas da nastavimo. Govore nam – Ne odustaj! Također moramo se prisjetiti, ne samo da postoji mnoštvo svjedoka na nebesima, već da pored sebe imamo kolege trkače po vjeri, koji trče zajedno s nama. Koliko je veća radost kada brat ili sestra u Kristu rade s tobom i mogu stati uz tebe i reći “Ti nisi sam/a”.

Kada razmišljam o koristima koje proizlaze iz zajedničke trke, pomislim na:

• Odgovornost –tako je lako preskočiti jedno trčanje, pritisnuti gumb za odgodu ili općenito odustati, bez da imamo ljude koji nas okružuju i koji znaju koje smo ciljeve postavili, ili još bolje koji imaju slične ciljeve i mogu nas podići u našim trenucima slabosti.
• Motivacija – Postoji snaga u poticanju i pozitivnom jačanju koje dolazi od drugih. Ako radite s nekim rame uz rame, tvoj korak dolazi u sinkronizaciju s tim osobama. Znaš da ono što ti osjećaš, osjećaju i drugi! Oni trče uzbrdo po istim brdima i istoj udaljenosti. Imati suradnike u Kristu je vrlo slično jer nas oni na putu inspiriraju i motiviraju. Nije li utješno razmišljati da nismo sami u svemu tome?
• Učenje jedni od drugih – Sportsko trčanje zahtjeva trening i fokus. Ljudi koji treniraju za maraton ili određenu drugu vrstu trkačke discipline, imaju trenera koji ih uči kako učinkovitije trčati. Mi učimo od iskusnijih ljudi koji trče duže od nas, kako bismo stekli mudrost i snagu za utrku koja je pred nama.

Budi ohrabren danas jer trčimo trku, ali je ne trčimo sami! Bog je postavio velike oblake svjedoka da nas ohrabre, a također imamo i jedan drugoga kako bismo se međusobno motivirali i pazili da ostanemo na istom pravcu!

TI NISI SAM/A!

Blagoslovi!

Izvor: Shekinah Pastor’s Pen Articles

Autorica: Tarrah Deitrick

PODIJELI ČLANAK