Kako su tjedni prolazili počela sam se redovito buditi noću. Stalno mi se događala ista stvar: odjednom bih se probudila, bila budna i pitala sa zašto. Nakon što mi se to dešavalo otprilike tjedan dana, konačno sam shvatila da mora postojati razlog zašto se budim. Palo mi je na pamet da bih vjerojatno trebala pitati Boga o tome. U odgovoru na moje pitanje, Bog mi je počeo pokazivati početak prekrasne avanture služenja Kralju kraljeva kao posrednik.
Gospodin mi je jasno pokazao da tijekom tih budnih razdoblja trebam moliti. Ponekad bi bilo točno u tri ujutro nekih tjedan dana (Božja je budilica nevjerojatna), a zatim bi nekoliko dana bilo u dva sata. Kako sam počela tražiti Njegovo vodstvo, dolazila su mi imena i točno određene misli o tome što trebam moliti.
Sjećam se kako sam razmišljala, Pa, nema nikoga tko bi mislio da sam luda. Ostatak obitelji spava i ovdje smo samo ja i Bog. Stoga sam molila te misli koje su mi dolazile. Na ovaj sam način neko vrijeme molila ne spomenuvši to nikome. Nisam bila sigurna to, ali oni bi mislili da sam luda.
Jedne hladne noći osjetila sam vodstvo da molim za službenika, koji se zove Todd, i kojeg sam samo površno poznavala iz crkve. Navukla sam pokrivač preko glave i počela tiho šaputati misli koje su mi dolazile. „Gospodine, Toddu je potrebno iscjeljenje i on se osjeća usamljeno i prestrašeno. Molim se da ga Ti utješiš, iscijeliš i pokažeš mu da nije sam.“ Tada sam uključila i dodatak:“Bože, stvarno bih voljela neku potvrdu od Tebe da ove molitve koje molim imaju neki učinak.“ Taj je vapaj došao iz mog srca jer sam se odjednom, te hladne zimske noći osjetila prilično glupo. Primijetila sam da je na satu bilo 3:10 ujutro.
Odgovor je došao vrlo brzo. Drugog dana na večernjoj službi srijedom, Todd me zaustavio prije nego sam htjela izaći kroz vrata i pitao da li može razgovarati sa mnom. Rekao je: „Cindy, ovo mnogo ljudi ne zna, ali ja imam karcinom. Prošle sam se noći probudio u užasnim bolovima. Osjetio sam se tako usamljeno i zavapio sam Bogu: „Bože, zar nikoga nije briga?“ Todd mi je rekao da mu je Bog progovorio tog trenutka i rekao: „Cindy Jacobs je budna i ona se moli za tebe.“ Na satu je bilo 3:10. Ne moram niti reći da sam bila potpuno zapanjena i zadivljena. Sve to vrijeme koje sam provela moleći te čudnovate stvari za ljude diljem svijeta ipak su donijele rezultat! Kasnije sam saznala da je Todd bio iscijeljen od karcinoma.
To me je iskustvo izuzetno ohrabrilo, čak toliko da, kada me Bog potaknuo oko četiri ujutro jednog dana molim za jednog starješinu u crkvi da ne bude ozlijeđen na poslu, molila sam s velikim pouzdanjem. Bog mi je progovorio tako jasno da sam osobno otišla do Bustera i rekla mu da će ga Bog zaštititi od povrede na radu.
Slijedećeg je tjedna Buster radio visoko na zrakoplovu Boeing 767. Zakoračio je, izgubio ravnotežu i pao nekih tri i pol metra, licem na beton. Nekoliko je trenutaka ležao u šoku zbog pada, a zatim se oprezno počeo pregledavati, dok su njegovi kolege došli do njega trčeći. Ne veliko čuđenje svih prisutnih, malo ga je boljelo, ali je inače bio sasvim uredu. Božja je zaštita bila veliko svjedočanstvo njegovim kolegama.
Slijedeće me nedjelje ujutro Buster potapšao po ramenu i ispričao mi svoju nevjerojatnu priču o Božjoj milosti. Ovaj je spas od ozljede puno značio Busteru, ali i za mene je to iznutra bilo izuzetno značajan događaj. Nešto sam shvatila – posrednička molitva uistinu funkcionira!
To što sam se budila usred noći nije bila jedina neobična stvar koja mi se počela događati u fazi mog treniranja za posredovanje. Jednog sam dana bila na službi iscjeljenja i jedna je majka dovela svog teško bolesnog sina na molitvu. Dok sam promatrala kako pastor polaže ruke na dijete, niz lice su mi se počele slijevati suze. Shvatila sam da mi se srce slama za to dijete kao da je moje vlastito. Nakon nekoliko minuta sam spustila glavu na koljena i pokušavala biti neprimjetna. Mike me je pokušao utješiti. Nismo znali što se to točno događa.
Odjednom, plač je nestao baš kao što je i došao! Uzela sam maramice, obrisala lice, ispuhala nos i pogledala uokolo da li je itko primijetio moj „ispad“. Činilo se da je sve prošlo nezapaženo. Potom sam shvatila da duboko u sebi imam osjećaj mira i čuđenja. Znala sam da je Bog nešto napravio za to dijete i bila sam sigurna da će ono biti uredu. Kasnije sam pročitala da je Charles Spurgeon nazivao suze “tekućim molitvama.”
Dešavale su mi se i druge neobične stvari. Jednog dana, tijekom molitvenog sastanka u našem domu, grupa nas se molila za posao za Mike-a. On je dobio otkaz na poslu u jednoj zrakoplovnoj kompaniji i nama je uistinu bilo potrebno da on nađe drugi posao. Odjednom sam se, bez ikakvog razloga, počela smijati – glasno! Što sam se više smijala, to sam više htjela prestati. Činilo se da smijanjem pokazujem nedostatak poštovanja, a pored toga, drugi su gledali u mene. Puno kasnije sam pronašla stihove koji kažu:
Kad Jahve vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je kao da snivamo. Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Među poganima tad se govorilo: „Velika im djela Jahve učini!“ (Psalam 126:1-2)
Uvjerena sam da je Mike-ov posao tog trenutka pripremljen u nebu, iako su prošla dva mjeseca prije nego što smo u prirodnom imali ono što se tog dana dogodilo u Duhu.
Zašto mi se sve to dešavalo? Činilo se da je Gospodin prihvatio neke brzoplete molitve koje sam molila prije nego što su počela ova nova molitvena iskustva. Bog me počeo podsjećati da sam prije ovih neobičnih iskustava govorila: „Bože, iskoristi me na način koji Ti smatraš prikladnim. Ja ću učiniti sve što Ti želiš; ići bilo gdje, bilo kako.“ Dok sam tražila vodstvo u Pismu, jedan je stih na mene ostavio poseban utisak: „Tražio sam među njima nekoga da…stane na proboje preda me u obranu zemlje“ (Ezekiel 22:30). Vidjela sam da me Bog odabrao da budem posrednik.
Nekoliko sam godina molila na način na koji me Duh Sveti vodio. Nisam znala zašto tako molim, ali me tješila činjenica da je to donosilo stvarne rezultate za Kraljevstvo.
Kako je raslo moje pouzdanje da me Gospodin može koristiti da stojim u procjepu, činilo se da su ljudi počeli govoriti o izvanrednim odgovorima na molitvu, kao što su bili događaji s Busterom i Toddom. U crkvi su me zamolili da govorim o posredovanju i ja sam zaronila u Riječ, kako bih shvatila kako poučiti druge o posredovanju. Bila sam radosna što je moja služba rasla i što su se mnoga vrata otvarala, kad mi je Bog jednog dana rekao: „Cindy, želim da ostaviš svoju službu i da posreduješ.“ Ja sam mislila da to već ionako radim, ali odjednom me preplavio osjećaj da ja zapravo uopće ne znam moliti. Nakon razdoblja borbe u mom srcu, rekla sam: „Da, Gospodine.“
Tada je počela druga faza koja je temelj učenja u ovoj knjizi. Bog je obogatio moje obrazovanje tako što me upoznao s nekim od Njegovih velikih posrednika – živućim legendama molitve. Neki od njih su otišli Gospodinu. Neki još rade za Kraljevstvo. Proveli smo prekrasne trenutke u molitvi. Princip koji sam naučila kroz to vrijeme je da se posredovanje ne može toliko naučiti, koliko uhvatiti, što znači da nisam toliko rasla kroz sustavno poučavanje, koliko kroz iskustvo djelatne sile Duha Svetoga i žudnje da i ja budem dio toga. Posrednicima je teško analizirati što to točno rade, možda zato što su oni predani tome da sebe stave sa strane i usredotoče se na Gospodinovu volju za njihove molitvene živote. Ja sam ih promatrala i učila.
Autorica: Cindy Jacob; iz knjige “Possessing the Gates of the Enemy“
