Odgojen sam u rimokatoličkoj obitelji. Obavio sam sve sakramente koje sam trebao obaviti. Živio sam tako misleći da sam ja sve svoje dužnosti pred Bogom obavio. Uvijek je u meni bilo pitanje: zašto je nešto ovako ili onako? Pa nisu nam tako govorili u crkvi…
Kada sam otišao od svojih roditelja na stan živjeti s djevojkom, mislio sam da je to rješenje mojih problema. Često bih sam sebi govorio: to je to…. No kako su nailazili problemi, ne bih ih rješavao nego gurao pod tepih. Tako se nakupilo dosta toga i ja sam polako postao depresivan i psihički nestabilan. Nakon prekida moje višegodišnje veze, tonuo sam sve više i više. Ubrzo sam počeo i piti. To je iz vikenda u vikend prešlo u svakodnevnu naviku. Bilo je ljudi koji su bili uz mene, pomogli mi da psihički stanem na noge, ali to nije bilo trajno rješenje.
Jednom prilikom zvao sam jednog prijatelja na kavu ili cugu. Nisam znao da se on obratio Bogu. Kroz razgovor je nekoliko puta spomenuo crkvu, ali ništa posebno. Nakon nekoliko takvih kratkih druženja, primijetio sam njegove promjene i pitao ga o čemu se radi. Rekao je da dođem s njim u crkvu pa ću vidjet zašto se promijenio. Iskreno, nisam baš volio da mi netko soli pamet o Bogu, držao sam se dosta visoko i živio slijepo u svojoj pravednosti. Pomislio sam: u kakvu je ovaj sektu upao, kamo bi on mene mogao odvesti? Pomalo sam odgađao taj odlazak.
Jednom sam se sjetio kako sam svog prijatelja izvukao iz sekte i malo razmišljao o svom trenutnom prijatelju i njegovoj crkvi. Kasnije sam se opet čuo s njim i pitao ga za kavu. On je rekao da ne može jer ide u crkvu i rekao mi da, ako želim, mogu s njim. Odmah sam imao izgovor da ne mogu jer nemam kako do Osijeka. Na to je on odlučio doći po mene i dovesti me pred Gospodina. Nisam sada više imao izgovora i pristao sam.
Na službi je pastor je propovjedao o Krvnom Savezu koji je Isus sklopio s nama na križu. Osjetio sam da me nešto snažno dotaklo. Bio sam zbunjen, ali sam osjetio jaku želju da se pokajem. Istoga dana predao sam život Isusu i od toga dana moj se život počeo mijenjati. Počeo sam redovito dolaziti u crkvu sa svojim prijateljem.
Bog me mijenjao i iz dana u dan, nestajala je moja depresija, nestabilnost, mijenjao se moj riječnik, prestao sam piti. Kada bih učinio nešto loše, pekla bi me savjest. Sve sam više i više čeznuo da upoznam Isusa.
Danas sam zahvalan Isusu za sve što je učinio za mene na križu i u mome životu, što mi je otvorio oči i pokazao Istinu!
Hvala Ti, Isuse Kriste!
