Teško je sažeti čitav život na tek jednu stranicu teksta. Zbog toga ću pisati samo ukratko o posljednjim trima godinama svoga života.
Prije tri godine bila sam prosječna 18-godišnja djevojka: završila sam opću gimnaziju, upisala fakultet koji sam htjela, imala sam dečka, dobru obitelj. Doduše, znala sam biti bolesna od početka 9. pa do kraja 5. mjeseca svake godine: kronični bronhitisi, kronične upale sinusa, kronične angine- no na to sam već navikla. Naizgled mi je život bio savršen. Vjerovala sam u Boga jer sam tako bila odgojena, molila se svake večeri, a svakodnevno sam i čitala horoskope, sanjaricu, o vampirima, duhovima, izvanzemaljcima, vješticama, demonima, vukodlacima, bioenergiji i mnogim drugim nadnaravnim bićima i pojavama.
Sve me to privlačilo i zbunjivalo, nisam znala što je od toga svega istina. Pitala sam se: zašto sam rođena, koji je smisao moga života? Teorija evolucije mi nije bila logična: rodimo se, živimo i radimo za svoju djecu, umremo, naša djeca rade za svoju djecu… i samo zbog produljenja vrste? Mora postojati nešto više od toga!
Uz svu tu zbunjenost, osjećala sam i ogroman teret na duši. Znala sam da je seks prije braka grijeh, i da je to stvar koja me odvaja od Boga. Nisam tri godine otišla na ispovijed jer nisam mogla reći da čvrsto obećavam da ću se popraviti i da neću više griješiti, a znala sam da hoću i da je to jače od mene. Osjećala sam se nedostojnom doći pred Boga, i silno sam željela biti kao malo dijete- bezbrižno i nevino… Iako sam imala sve, osjećala sam i nekakvu prazninu u srcu koju nisam mogla niti znala popuniti.
Zatim sam otišla studirati u Osijek. Živjela sam sa cimericom koju sam znala još iz gimnazije. Nakon nekoliko mjeseci, ona je upoznala nekoga tko joj je pričao o Isusu i ubrzo je krenula u nekakvu crkvu koja je meni bila nepoznata. Cimerica mi je malo pričala o Bogu, a ja sam mislila da je „prolupala“, pa sam rekla našim prijateljima i svojoj obitelji da je luda, da priča samo o Bogu, ide u nekakvu sektu i druži se s čudnim ljudima. Ipak, mučilo me to što je ona zaista bila sretna i mijenjala se na bolje, nisam mogla dokučiti što joj se dogodilo.
Bacila sam se na istraživanje: pronašla sam na internetu stranicu „Riječi života“ i čitala svjedočanstva ljudi kojima je Isus promijenio život. To me još više navelo na razmišljanje. Jednog je vikenda cimerica otputovala kući, a ja sam uzela knjigu „Tražitelji Boga“ s njenog stola i počela čitati. Ne sjećam se točno što je pisalo u toj knjizi, sjedala sam na svom krevetu kada mi je iznenada postalo jasno: Isus je živ! On je živ! Ja mogu razgovarati s Njim, On me voli, umro je za mene! Kao da mi je pao veo s očiju i konačno sam, po prvi puta u životu, mogla zaista vidjeti. Suze su mi same tekle niz lice kada sam shvatila koliko je on svet, a koliko sam ja griješila. I tada sam se zaista pokajala za sve što sam činila i odlučila Ga slijediti i predala svoj život u Njegove ruke. Tada je sav teret koji sam godinama nosila nestao, znala sam da mi je oprošteno, a praznina u mom srcu je popunjena.
Otada ništa nije isto. Prije mi je život bio u redu, sada je definitivno još bolji, više nema kroničnih bolesti jer znam da je Isus odnio moje bolesti na križu. Najveće su se promjene dogodile u meni samoj: znam kome pripadam, znam svoj smisao života. Kada naiđe neki problem u životu, koji izgleda poput ogromnog zida, ja ga s Bogom jednostavno preskočim. Znam da je Bog uvijek sa mnom i da me nikada neće iznevjeriti. Znam da me On voli onako kako me nitko neće moći voljeti. Znam da On ima predivne planove za moj život. Odluka koju sam donijela onoga dana bila je najbolja odluka u mome životu zbog koje se nikada nisam, niti ikada budem pokajala.
