Svjedoci smo činjenice da niti jedna politička opcija koja dođe na vlast, bez obzira na svoj svjetonazor, ne mijenja zakonske propise koji su u suprotnosti s načelima Božje Riječi. Naprotiv, ostavlja se taj liberalno – humanistički svjetonazor koji promovira da je dozvoljeno sve što čovjek želi i sve što mu se sviđa, ono što instalira Europska unija i neke druge zemlje izvan EU.
Međutim, činjenica je da zemlja uživa onoliki blagoslov koliko su poslušni Božjoj Riječi njezini žitelji, a pogotovo oni koji su na vlasti – koliko su bogobojazni i koliko u svom životu usvajaju temelje Božje Riječi.
Ipak, kršćanima Božja Riječ nalaže da mole za one koji su na vlasti da mogu provoditi miran i tih život u potpunoj pobožnosti. Kršćaninu uvijek i bez obzira na činjenicu tko je na vlasti temelj treba biti Božja Riječ koja je nepromijenjiva i ostaje ista za sva vremena, dok se svjetonazor koji kreira ovaj svijet neprestano mijenja.
Što se tiče ljudi na vlasti, bilo bi dobro kada bi za duhovnog savjetnika imali onoga koji poznaje Božju Riječ i Božje zakone i principe. Duhovni savjetnik davao bi političaru smjer koji se preklapa s autoritetom Božje Riječi, opominjao ga i korigirao u slučajevima donošenja odluka kojima se odstupa od Božje riječi. Tada bi njihov posao i rezultati njihovog rada bili blagoslovljeni i imali bi više uspjeha.
Božja Riječ, Biblija daje nam dva izvještaja o dva izraelska kralja: jednog koji nije poslušao duhovni savjet Božjeg proroka koji ga je želio korigirati i drugog koji je poslušao duhovni savjet proroka.
U biblijskoj knjizi o proroku Samuelu čitamo o tome kako je kralj Šaul dobio direktnu naredbu od Boga preko Božjeg proroka da uništi Amalečane, neprijatelje Božjeg naroda Izraela, te da izvrši Herem (uništenje) na njemu i svemu što posjeduje. Šaul je samo polovično poslušao primljenu zapovijed jer je sam odlučio da poštedi Agaga, amalečkog kralja, ovce i najbolja goveda, ugojenu stoku i jaganjce, i sve što je bilo dobro.
Pod kojim izgovorom? Da tu najbolju stoku žrtvuje Bogu.
Kroz proroka Samuela dobio je i Božji odgovor:
“Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice, nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrijednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovunske pretiline. Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima. Ti si odbacio Riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj.” (1. Samuel 15:22,23)
Znamo kakav je bio Šaulov kraj: kraljevstvo mu je oduzeto i predano čovjeku koji nije bio iz njegovog roda, kralju Davidu. U konačnici, umro je odbačen od Boga, ubijen na ratištu od strane neprijatelja, zapravo sam se ubio nakon što je ranjen, poubijani su mu sinovi, a cijeli Izraelski narod pokoren je od strane Filistejaca, tada najvećih neprijatelja izraelskog naroda. Filistejci su nastanili izraelske gradove i oplijenili narod. Zlo nije došlo samo na kralja Šaula već i na cijeli izraelski narod.
Drugi primjer je kralj David koji je isto tako sagriješio protiv Boga ali je primio korekciju koja je došla kroz Božjeg proroka Natana. Božja Riječ izvještava kako je David sagriješio s Bat-Šebom, ženom njegovog vojskovođe Urije Hetita. Kako bi sakrio svoj grijeh jer je žena zatrudnjela, dao je nalog da se Urija Hetit postavi u prve borbene redove radi čega je poginuo. Zapravo, David ga je dao ubiti. Međutim, kada ga je prorok Natan suočio s njegovim grijehom David se pokajao.
U 2. Samuelu navode se njegove riječi: “… sagriješio sam protiv Jahve”. (2. Samuel 12:13)
Kao posljedica Davidova prihvaćanja Božje korekcije čitamo da je Izrael u četrdesetogodišnjoj vladavini kralja Davida živio u prosperitetu i pobjedonosnim osvajanjima, i to ne samo on, već i njegov sin nasljednik, kralj Salomon.
“Umro je u lijepoj starosti, nauživši se života, bogatstva i slave. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Salomon.” (1. Ljetopisa 29:28)
To je prekrasna sudbina u odnosu na Šaulovu. Koja nam je pouka?
O političkim odlukama i bogobojaznosti onih koji su na vlasti ovisi prosperitet i blagoslov cijelog naroda. Zato se molimo sukladno Božjoj Riječi: “Za one koji su na vlasti da mognemo provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu” (1. Timotej 2:2), da Sveti Duh straha Božjega koji je početak spoznaje dođe na njih, da ne misle kako vladaju samo za sebe i svoje osobne interese, već da njihove političke odluke imaju utjecaj na blagoslov ili prokletstvo cijele zemlje kojom vladaju.
Tada će i njima biti lakše u njihovoj vladavini, jer je uzaludna sva mudrost ovog svijeta i svi napori u radu ako nema blagoslova s neba, a uzrok je blagoslova poslušnost Bogu i Božjoj Riječi.
Autorica: Katarina Šošić
