Kroz odrastanje, kako smo velika obitelj koja je većinu zajedničkog života provela u progonstvu, nisam imala priliku doživjeti “čaroliju Božića” o kojoj svi pričaju. Bor, lampice, ukrasi, kuglice, jaslice, Djed Božićnjak, Baka Mraz, njihovi sobovi, patuljci, vilenjaci i ostala ekipa koja se tu već pojavljuje, nije mi bila bliska. Uvijek sam mislila da moji roditelji te stvari smatraju poganskim običajima i da iz tog razloga ne žele kititi bor i raditi sve ostale stvari koje su u to doba godine uobičajene. Još ni danas ne mogu sa sigurnošću reći koji je bio njihov razlog ne imanja Božićnog slavlja, ali ono što znam je da su u mene usadili trajnu vrijednost ovog blagdana. 25. prosinca je bio dan kada smo išli u crkvu kao i svaku nedjelju prije toga. Na taj dan, zajedno sa braćom i sestrama u crkvi, sjećali smo se najvažnijeg rođenja u povijesti čovječanstva, s malo više pažnje nego uobičajenim nedjeljama. Isus je u moje srce donosio čaroliju Božića. Nisam trebala lampice i ukrase da bi se toplina ovog blagdana pojavila u mom životu.
Komercijalizacija Božića je dovela do toga da ljudi (ne samo djeca, kojima je “prodana priča”, već i odrasli) jedva čekaju Božić kako bi se najeli francuske salate, kolača i dobili poklone. Nemam ništa protiv toga sve dok su nabrojane stvari sporedna stvar ovog blagdana.
Zainteresirana ovom temom, odlučila sam provesti mini-anketu među svojim prijateljima i poznanicima različitih generacija, vjere i nacionalnosti. Postavila sam im pitanje: Božić je vrijeme? I tražila prvu asocijaciju kao odgovor. Nimalo iznenađena, otkrila sam da je najveći dio asocijacija pripao DARIVANJU. Zatim je uslijedila ljubav, mir, radost i oni šaljivog duha, odmah su pomislili na kolače.
Ono što bi voljela da svi zajedno promislimo je: što je za nas stvarno Božić? Koliko pažnje dajemo najvažnijem – rođenju Kralja kraljeva? Jesmo li se izgubili u svijetu lampica i božićnih dekoracija i smetnuli s uma da se rodio netko kako bi mi mogli živjeti.
Neka nam darivanje ostane jedna od bitnih asocijacija u ovo vrijeme, jer nas Isus na to i potiče: “Blagotvorna će duša obilovati; i tko napaja i sam će se napojiti.” (Izreke 11:25) i kaže nam da je blagoslovljenije davati nego primati, u Djelima apostolskim 20:35
Ljubav neka također ostane važna, ne samo u ovo doba godine; “Ljubi Gospoda, Boga svojega (…) i ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe!” (Matej 22:37-40). Mir Gospodnji neka bude u vama, širite ga na one koji vas okružuju.
Radost Njegova neka bude vaša snaga, okrijepljujte se u Njemu. Ali nemojte smetnuti s uma tko vam je omogućio da budete tu gdje jeste, da možete davati i primati blagoslove, da u svom život dobivate ljubav i imate ju kome pružiti, nemojte zaboraviti tko se rodio da bi vi mogli nositi radost u srcu. Podsjećajte se na to svakodnevno, ne jednom godišnje kada vas pahulje i crveno-bijele kapice na to navedu. 😉
Autorica: K. Č.
