Znam, čudite se, pitate se čemu to pitanje. Biblijski kršćani slave uskrsnuće svog Spasitelja 365/366 dana godišnje bez posebnih rekvizita ili rituala. Običaji i simboli koji su se navezali na ovaj blagdan nisu primljeni od Isusa i apostola… Pogledajmo neke od njih:
Vazam, jedan od naših naziva za Uskrs, zapravo je za stare Irance naziv za početak proljeća i početak staroiranske Nove godine. Kao što se predvodila svečana potraga za Ozirisovim tijelom, tako se večer uoči Uskrsa vjernici kreću u procesiji po krovu Isusovog groba u Jeruzalemu, simbolički tražeći Kristovo tijelo.
Uskrsna procesija, Križni put, potječe iz Mardukovih uskrsnih misterija (Sumer). Povorka kreće od velikog Mardukovog hrama prema jednom svetištu malo izvan grada. Četiri dana su molili i čistili se od grijeha, a potom bi žrtvovali jedno janje ili ovna, pa bi tu životinju, prepunu grijeha i svih nečistoća naroda, bacili u rijeku, koja bi tako odnijela sa sobom svako zlo iz grada. Šestog dana se vladar «ponižavao» pred kipom Bala-Marduka, a nakon toga je jedan «kralj-rob» bio mučen i žrtvovan. Mučen, tučen lancima do smrti i onda prikovan na drvo. Slično kao Isus.
Jaje se koristilo u štovanju Dioniza. Prema predaji iz Argosa, Dioniz je sišao u Had po svoju majku Semelu. To je bilo nešto kao čin njegova uskrsnuća, a jaje su bacali u jezero Alkion, kao žrtvu za čuvara mrtvih.
Šarena su jaja ušla u uskrsnu simboliku i iz ranijih proljetnih magija plodnosti (Engleski se Uskrs i danas zove Easter po pretkršćanskom prazniku), davni naši preci su bili pokapani s jajetom na prsima, kao simbol uskrsnuća, kao poruka višim silama, da pokojnik treba ponovo doći kao novorođenče. Jaja su štovali i Kelti, Rimljani, Egipćani, Perzijanci, Kinezi.
U kršćanstvu je jaje postalo simbol novog rađanja, znak groba iz kojeg je Isus ustao. Ima legenda da je Isusova majka dala vojnicima jaja da bi bili milostiviji Isusu, a kako je plakala, njene suze su ostavile točkaste tragove po tim jajima. Druga legenda kaže da je Marija iz Magdale ponjela na Isusov grob košaricu jaja, i da su ta jaja poprimila dugine boje od radosti kad se otkrilo da je Isus uskrsnuo. Prave priče za (vrlo) malu djecu…
Zec je također dio kulta plodnosti, poštovan u Egiptu, kao Ozirisova inkarnacija, i drugdje na Levantu, u Anadoliji šijitski muslimani smatraju da zeca ne treba jesti jer je on inkarnacija Alija, imama koji će uskrsnuti kao Mahdi, Kinezi taoisti smatraju da je zec simbol mjeseca koji umire da bi se ponovo rodio, u Germana, zec je bio posvećen božici Eostri (ili Oster), božici proljeća. I njeno ime, u verziji Oster je ostalo kao ime ovog blagdana.
Uskrsnuće nije stavka vjere isključivo kršćana – ono je dio i poganskih običaja koji su preneseni u tradicijsko kršćanstvo.
«Bogovi» koji su ponovo oživljavali: egipatski Oziris, babilonski Tamuz, fenički Adonis, frigijski Atis, perzijski Mithra, Sandan iz Tarza (rodnog grada apostola Pavla) – bog plodnosti, nordijska Ostara ili Eostre – boginja zore, grčka Persefona i Demetra, rimska Prosepina i Cerera, babilonska Ereš-Kigal, božica-majka u Slavena Živana/Morana, skandinavski Odin ili Wotan, ranoslavenski sunčani bog Božić. Zbog svih njih, pitanje je da li se u ovo doba godine, sa navedenim običajima, slavi Isusov uskrs ili uskrs predkršćanskih božanstava? Jer od svih navedenih, samo je Isus Bog i samo je on uskrsnuo. Nažalost, čini se da ni trgovci ni kupci ne mare previše za podrijetlo ovih običaja, bitno da se zaradi i da nam nije dosadno…
Autorica: Anita
