Uspješni ljudi znaju kamo idu i što žele ostvariti. Spremni su uložiti vrijeme, napor, ponekad čak i vlastiti život u ono što ih pokreće, što ih tjera naprijed i daje smisao njihovom životu. Jedan od takvih ljudi bio je i dr. Martin Luther King (1929.-1968.), baptistički svećenik i borac za crnačka prava, čovjek koji je dobio ime izuzetne ličnosti, Martina Luthera. S ciljem se pripremao za predstojeći život, studirao je te je nakon odličnog završetka prihvatio posao u Montgomeryju, Alabama gdje je bio svjedok stalnih mučenja kojima su bili izloženi pripadnici njegove zajednice.
1. prosinca 1955. godine u jednom od mnogobrojnih autobusa sjedila je krojačica Rosa Parks koja se umorna vraćala kući sa posla te je odbila svoje mjesto ustupiti bijelcima, kao što je to bio običaj. Vozač je pozvao policiju koja je napravila zapisnik, no to nije bilo ništa novo. Ipak, crnačko stanovništvo se odlučilo na bojkot, a predsjednik te crnačke inicijative bio je mladi baptistički svećenik dr. Martin Luther King, zagovornik borbe nenasiljem.
Gotovo godinu dana poslije Vrhovni je sud presudio u korist štrajkaškog pokreta. 21. prosinca 1956. godine crnci su se opet vozili autobusima Montgomeryja – prvi put bez diskriminirajućih ograničenja s kojima su do tada živjeli.
U kolovozu 1963. dogodio se vrhunac borbe: nenasilni marš na Washington. Stotine tisuća ljudi se odazvalo pozivu. Martin Luther King je održao govor koji je nakon tih jedinstvenih demonstracija u Americi ostavio za sobom zaista dalekosežne dojmove. On je Ustav i Objavu nezavisnosti usporedio s čekom, koji se trenutno ne smatra važećim za crno stanovništvo Amerike, nego jednostavno ima pečat na kojem piše “bez pokrića”. “Ali mi ne želimo vjerovati da je ova banka pravednosti bankrotirala”. Uzvikom “Freedom now” (…) on je “udario” po brutalnosti policije, sprječavanju pristupa u javne ustanove, ograničenju dostupnosti, rasnoj podjeli i oduzimanju prava glasa.
Dr. Martin Luther King jedan je od najvećih govornika, a njegov glasoviti govor u povijesti ostao je zapamćen pod nazivom “Ja imam san”. Ovo je jedan dio:
Idite natrag u Mississippi, idite natrag u Georgiju, idite natrag u Louisianu, idite natrag u getoe velikih gradova na sjeveru sa spoznajom da sadašnja situacija može biti promijenjena. Ne dopustite da padnemo u dolinu očajanja.
Danas vam kažem, prijatelji moji, unatoč poteškoćama današnjice i sutrašnjice, ja imam san. To je san koji je duboko ukorijenjen u američkom snu. Imam san da će se jednoga dana ova nacija izdići i da će živjeti po pravom kredu svoga postojanja: “Za nas je ova istina sama po sebi razumljiva: da su svi ljudi stvoreni jednakima”.
Imam san da će jednoga dana na crvenim brdima Georgije sinovi prijašnjih robova i sinovi prijašnjih robovlasnika sjediti zajedno za istim bratskim stolom.
Imam san da će jednog dana i sama država Mississippi, u kojoj vlada nepravda i koja s plamenom tlačenja živi svojim punim bićem, imam san da će se i ta država jednog dana pretvoriti u oazu slobode i pravednosti. Imam san da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u društvu u kojem se nitko prema njima neće ponašati ovako ili onako zbog boje njihove kože, nego da će ih se tretirati onako kako to oni svojim karakterom zasluže. Imam danas jedan san…
Imam san da će jednog dana Alabama sa zlokobnim rasistima, sa svojim guvernerom s čijih usana su silazile riječi kao “intervencija” i “anuliranje rasne integracija”…, da će točno tamo u Alabami jednoga dana mali crni dječaci i male crne djevojčice pružiti ruke malim bijelim dječacima i djevojčicama kao braći i sestrama. Imam san da će se jednoga dana uzdignuti sve doline, a svi bregovi i planine da će se smanjiti. Da će se bregovita mjesta poravnati, a neravna izglačati. I dobrota Gospodara bit će svima vidljiva i svatko će je spoznati. To je naša nada. S ovim uvjerenjem vratit ću se natrag na jug. S ovim uvjerenjem bit ću sposoban od brijega očajanja načiniti kamen nadanja. S ovim uvjerenjem mi ćemo biti sposobni neskladnosti naše nacije pretvoriti u zvukove predivne simfonije.
S ovom spoznajom bit ćemo sposobni zajedno raditi, zajedno se moliti, zajedno se boriti, zajedno ići u zatvor, zajedno ustajati za slobodu, s spoznajom da ćemo jednoga dana biti slobodni. A to će biti dan kad sva Božja djeca u ovoj zemlji ovoj pjesmi budu mogla dati novo značenje: “Moja zemljo, o tebi, tebi zemljo slobode ja pjevam. Zemljo, gdje su moji očevi umirali, ponosu nacije, dopusti slobodi da siđe sa svih bregova.” Ako Amerika treba postati velika nacija, onda ovo mora biti istina.
Tako dopusti slobodi da dođe sa silnih visina New Hampshira. Dopusti joj da dođe s moćnih bregova New Yorka, dopusti slobodi da dođe iz Pennsylvanije. Dopusti joj da dođe sa snijegom pokrivenih Rocky Mountains iz Colorada. Dopusti joj da dođe iz Californije. Ali ne samo to, dopusti joj da dođe s Georgias Stone Montaina. Dopusti joj da dođe iz Tennesees Lookout Mountaina. Dopusti joj da dođe sa svakog brežuljka Mississippija, dopusti joj da dođe sa svake uzvisine. Kad joj dopustimo da dođe, kad joj dopustimo da prođe kroz svaki grad i gradić, tada ćemo ubrzati dolazak dana na kojem će sva djeca Božja – crni i bijeli ljudi, Židovi i pogani, protestanti i katolici – jedni drugima pružiti ruke i moći pjevati stare crnačke duhovne pjesme: “Konačno slobodan! Konačno slobodan! Veliki svemogući Bože, mi smo konačno slobodni!”
1964. godine dobio je Nobelovu nagradu za mir. 4. travnja 1968. godine cijeli svijet je uzdrmala vijest da je dr. Martin Luther King poginuo kao žrtva atentata. Znao je da bi mogao umrijeti na takav način i bio je spreman platiti cijenu. Njegov san danas je stvarnost.
Autor: I. N.
