Moja prijateljica Linda Graham vjeruje u čuda, no njezina se vjera pružila izvan svih granica njezine mašte prošli tjedan kad je stigla u Haiti. Sa svojim kolegicama je bila u rutinskoj misiji dostavljanja pokrivača, odjeće i medicinskih potrepština sirotištu u gradu Carrefour. Nisu imale pojma da dolaze na mjesto jedne od najgorih prirodnih katastrofa u modernoj povijesti.
Njihov zrakoplov je sletio 12. siječnja oko 4 sata poslijepodne – 15 minuta prije plana slijetanja. Pastor iz Haitija susreo ih je na aerodromu, stavio njihove torbe u auto i namjeravao odvesti ih u Carrefour kad se sve počelo tresti. U prvi mah Linda je pomislila da ljudi izvana ljuljaju automobil a onda je primijetila da se i stabla tresu. Potres jačine 7,0 po Richteru potresao je grad no Linda i njezine kolegice nisu imale nikakvih informacija niti pristupa vijestima ili radio-emisijama. Sve što su mogle vidjeti su bile zgrade koje su se rušile i ljudi koji su trčali ulicama. Mnogi od njih su bili prekriveni krvlju i bijelom prašinom.
Razaranje je bilo jezovito, pa ipak odjek slavljenja je uskoro prekrio ulice. Haićani su bili na koljenima s podignutim rukama. „Mnogi su molili i slavili Boga. Govorili su: „Isus je Gospodin“ i „Hvala ti Isuse“ govori Linda. Kako nisu mogli nastaviti prema sirotištu, pastor ih je odveo u crkvu gdje je oko 2,000 ljudi pjevalo i molilo i preživjelo potres. Kasnije te večeri prebacili su ih na nogometno igralište gdje su svi spavali na plahtama pod otvorenim nebom. Ozlijeđenih je bilo posvuda, no i dalje je zvuk slavljenja ispunjavao zrak. „Pjevali su „Naš Bog je moćan Bog“, a onda se val Božje slave spustio oko 2 ujutro. Svi su klicali i izvikivali. Nikada nisam osjetila prisutnost Boga na tako opipljiv način kao te noći“ govori Linda čiji su muž i dvoje male djece ostali u Americi, zabrinuti da li je Linda preživjela potres.
Sljedeće jutro ozlijeđene su poredali ispred Linde i njezine tri kolegice jer su pretpostavljali da su one medicinske sestre. Linda se osjećala potpuno nemoćnom jer one to nisu bile, no sjetila se da u svojoj prtljazi imaju zavoje, antibakterijske lijekove, alkohol i donje rublje u iznosu 500 $. Začudo, također su spakirali i 11 kg gumenih rukavica. Žene su krenule u akciju. Počele su se moliti i stavljati zavoje. „Uvjerena sam da se tamo desilo čudo kao u Isusovo doba s pet kruhova i dvije ribe. Sve naše zalihe bile su umnožene. Čak smo koristile zavoje za amputiranu nogu. „
Najveći test za žene je bio kad su dvije Haićanke počele rađati. Lindu su zamolili da porodi bebe u napuštenoj i praznoj bolnici. Oko 300-tinjak mrtvih tijela je bilo oko ulaza u tu bolnicu, ali Linda je bila odlučna vidjeti kako život trijumfira nad nesrećom koju su vidjeli svuda oko sebe. „Bilo je to užasno mjesto“ govori ona o bolnici. „Tri zahrđala stola u sobi za rodilje bila su puna ljudskim tekućina. Nije bilo struje niti tekuće vode. Sve što sam imala su bile škare i nešto tkanine.“ Linda se počela moliti Duhu Svetome i tražiti Gospodina za pomoć. Molila se još jače kad je primijetila da je prva beba u lošem položaju za porod.
„Molila sam: „Ti ćeš se okrenuti u pravi položaj i rodit ćeš se zdrav u Isusovo ime!“ Za par minuta se rodila zdrava djevojčica. Druga trudna žena je tada došla na red. Njezin suprug, kršćanin, je prevodio instrukcije koje je govorila Linda na engleskom. Kako bi pomogla majci da diše pravilno, Linda joj je rekla da govori: „Aleluja“. Kada se beba rodila, presretan otac je zamolio Lindu da mu nadjene ime. Bio je to proročki trenutak koji je pomogao Lindi da shvati što Bog radi danas u ovoj razorenoj naciji. „Rekla sam im da nazovu dječaka Juda – što znači „hvaliti“. Moramo zahvaljivati za naš put kroz sve ovo.“
Kada mi je Linda ispričala svoju priču shvatio sam da Bog radi milijun malih čuda na Haitiju za koje možda nikada nećemo niti čuti na CNN-u. I u sred najgoreg terora i boli, mnogi Haićani su vapili Isusu. I On im je odgovarao na milijun različitih načina. Tek rođeni dječak nazvan Juda samo je jedno od tih čuda. On je malo svjedočanstvo da ima nade i budućnosti za Haiti – nada koja je građena na Božjoj nepokolebljivoj vjernosti.
Autor: J. Lee Grady
