Naime, ja sam negdje u tinejđerskim danima krenula gledati crtić sa svojom nećakinjom. Bio mi je simpatičan i sladak. Tada Hello Kitty nije bila toliko rasprostranjen brand kao danas pa sam bila sretna kada sam slučajno u trgovini naišla na majicu s njenim likom i kupila ju. I tada je krenulo. Počela sam skupljati sve što ima veze s njom, prvo je to bio novčanik, privjesak za ključeve, pa još jedna majica, piđama, pa su prijatelji krenuli s kupovanjem stvarčica s njenim likom za svaki rođendan-jer ja nju volim! Crtić više nisam gledala, jer sam već bila poprilično odrasla ali sam nastavila sa skupljanjem stvarčica, jer su i dalje bile slatke. I to je trajalo.
Doselila sam u Zagreb iz Vukovara sa 18 godina i naravno, ponijela sve Hello Kitty stvarčice sa sobom, jer je to dio mene, ljudi me po tome poznaju. Ja u cijeloj toj priči kolekcioniranja nisam shvatila da sve loše situacije i misli s kojima se susrećem imaju veze s tim svime. U Zagreb sam doselila kod prijateljice u stan i u svojoj sobi sam doslovno napravila hram za ‘malu slatku mačkicu’ iz crtanog filma. Sad sam već imala tenisice, torbe, posuđe, posteljinu, deke, 5 novčanika, 5 privjesaka, tabure čak i wc četku s njenim likom.
U stanu u kojem još uvijek živim su se oduvijek događale čudne stvari. Čudni zvukovi su dolazili iz svih prostorija, toliko smo često čuli zvukove i glasove koji su nas plašili da smo to ‘nešto’ nazvali ‘Petra’ i ‘Robi’ (ne znamo ni mi iz kojeg razloga). Nekoliko puta sam odlučila pastora tražiti pomoć, da dođe moliti za stan, ali svaki put kada bi to odlučila strah bi prestao. I onda opet nakon nekog vremena se vratio, pa kad opet odlučim-prestane. Moji ružni snovi, noćne more i paranoje koje sam doživljavala kada sam sama u stanu su u jednom trenutku prešli granicu razuma. Dečko je bio kod mene, družili smo se, sve je bilo normalno i kada je krenuo doma iz prostorije u kojoj je bio (dok sam ja bila u kupaoni) mi je viknuo: “Što si rekla”? –nisam ništa rekla, nisam ispustila niti decibel. Kada sam ga pitala što je čuo kaže da je čuo nešto nedefinirano. Mene je u tom trenutku uhvatio toliki strah da sam dobila blaži napad panike. Kako mi je dečko spašen odmah je rekao- ajmo molit! Jedan od problema koji sam imala dok bi se događale stvari u kojima postajem paranoična je bio upravo taj da se ne mogu moliti. Kao da mi netko zabranjuje.
Počela sam plakat kao dijete, a on je krenuo moliti. Kako je on na jedno uho molio, ja sam na drugo doslovno čula: sad ćeš tek vidjet koliko češ se bojat, sad ćeš tek vidjet što je strah, dobro znaš da se ne smiješ molit kad se bojiš jer će bit još gore! I dok je molio imala sam zatvorene oči i doslovno vidjela kako mi je soba puna djevojčica od cca 13 godina koje sve izgedaju isto, stoje jedna do druge, kao klonirane, šute, gledaju u mene, a njihovo lice je bilo iznakaženo i imale su X preko usta. Strah je postao sve gori, dečko je predložio da nazovemo moju crkvenu mentoricu. Ja sam odbijala nazvati jer je već bilo dosta kasno, no on ju je nazvao. Ona nije spavala, bila je budna i imala potrebu samo moliti u jeziku. Dakle dok se meni to sve događalo. Kada sam započela telefonski razgovor s njom i krenula joj objašnjavati što se događa, ona je samo rekla- Hello Kitty! Meni ništa nije bilo jasno. Kakve veze sad ‘mala slatka mačkica’ ima s ovim groznim događajem? Ubrzo nakon tog događaja imali smo kućni tim na kojemu sam ispričala što mi se dogodilo i jedna osoba iz tima mi je također potvrdila da to ima veze sa Hello Kitty.
Googlali smo povijest toga crtanog filma i pronašli priču koja se jako povezale sa mojom pričom o paranojama. Naime, postoji priče o nastanku. Postojala je 14.godišnja djevojčica koja je imala rak usta. Njena majka je sklopila pakt s đavlom-ako ozdravi njezinu djevojčicu ona će napraviti crtani film koji će podmuklo i prikriveno njega proslavljati. Zato Hello Kitty nema usta jer simbolizira djevojčicu. Također, na japanskom Kitty znači demon. Stoga, pravo značenje je Hello Demon!
Kasnije naravno, postoje članci koji to opovrgavaju. Govore da su to urbane legend I sl. Ali koja slučajnost može biti da ja u svojim noćnim morama i ružnim vizijama vidim djevojčicu od cca 13-14god.koja ima X preko usta, koja slučajnost mora biti da ja, kao božje dijete, imam tolike paranoje i da ne mogu moliti?
Dok smo na timu molili za te stvari dobila sam još jednu potvrdu da imam problem s tim. Kako sam cijeli život u crkvi pomalo je čudno što ne mogu pred ljudima moliti na glas. Nije oduvijek tako, kao dijete sam molila, to je odjednom krenulo i trajalo je. Nije to bio neki sram već baš kao neka vrsta duhovne zabrane. Imam molitvu u glavi i srcu ali je jednostavno ne mogu izgovoriti. Tada mi je u molitvi došlo- pa Hello Kitty nema usta!
Došla sam kući s tim i izbacila tri ogromne vreće za smeće Hello Kitty stvari samo iz svoje sobe. Pokupila sam svaku i najmanju sitnicu odnijela sve u kontejner. Pastor je također posjetio stan i molio, blagoslovili smo prostor i zabranili svom zlu da tu dalje prebiva. Pokajala sam se za idealiziranje i prikupljanje Hello Kitty stvari. Znate što se potom dogodilo? SVI MOJI STRAHOVI SU NESTALI, PARANOJA JE ZA MENE SAMO RIJEČ U RJEČNIKU, MOLIM NA GLAS I U SVAKOJ SITUACIJI. Gospodin me je oslobodio i otkrio mi istinu. Još jednom mi je pokazao da me ljubi i da će On riješiti svaku situaciju. Slava Mu na tome!
„Upoznat ćete Istinu, a Istina će vas osloboditi.“ (Ivan 8:32)
