Tokom mnogih sam godina bio suočen s nekim situacijama u kojima sam ljudima rekao sve ispravne savjete za njihove duboke potrebe, ali nije bilo nikakvog iscjeljenja ni mira. Bio sam u neznanju s čim sam se ustvari suočavao — s demonima.

Jedno jutro 1963. nazvao me jedan baptistički pastor koji je imao jednu vrlo neobičnu molbu. Radilo se o ženi kojoj je, po njegovom uvjerenju, bilo potrebno oslobođenje od zlih sila.

U to sam vrijeme bio pastor crkve u kojoj nisam bio upoznat s ovakvim stvarima. Bio sam malo nepovjerljiv i molio za mudrost. Poslije svega sam osjetio da Gospodin želi da surađujem u tome.

Osoba je došla. Izgleda vrijednog poštovanja, domaćica i majka, ni slučajno ne onakva izgleda kakvim sam zamišljao ljude kojima je potrebno oslobođenje od zlih sila.

Moj prijatelj pastor je poslije izvjesnog vremena počeo govoriti direktno demonima. Izgled te žene se promijenio. Ja sam shvatio da gledam nešto što ne pripada ovom svijetu. Odlučio sam i ja ući u tu molitvu.

Iz Luke 10,17 znao sam da su demoni podčinjeni nama vjernicima u imenu Isusa. Progovorio sam demonu uputivši ga naredbom da kaže svoje ime. “Mržnja” — bio je odgovor. Onda sam mu naredio da u ime Isusa Krista izađe iz te osobe. Jedan drugačiji, tiši glas je odgovorio: “Neću izići, ovo je moja kuća već trideset pet godina.” Odmah sam se sjetio Evanđelja po Mateju 12, gdje duh naziva osobu u kojoj je stanovao “svojom kućom”.

Konačno, poslije izvjesne borbe, piskavi je glas izašao iz nje i ona je odahnula rekavši: “Ja sam slobodna”. Drugi duhovi su izašli priznavajući svoja imena: “strah”, “ponos”, “zavist”, “samosažaljenje” i “smrt”. Kada je ovaj posljednji izišao, žena je bila kao mrtva na podu. Sjetio sam se primjera sa dječakom koga je Isus oslobodio od epilepsije — bio je kao mrtav.

Ovaj i niz drugih ovakvih iskustava su radikalno izmijenili moju teologiju i način mog služenja. Oči su mi se otvorile za ovakve stvarnosti. Bio sam vraćen u Novi zavjet i službu Isusa Krista, koga sam uvijek smatrao modelom kršćanske službe. Poslije sam mogao vidjeti tisuće ljudi oslobođenih i promijenjenih života.

 

Isusova služba

1. Istjerivanje demona je bio normalan dio Isusove službe. U Evanđelju po Marku 1,39 piše: “Tako je prošao svu Galileju, propovijedajući po tamošnjim sinagogama i izgoneći zle duhove.” (Pogledaj Marko 1,34; 6,13; Luka 13,32).

• Iako je to bila praksa u to vrijeme (Matej 12,27; Djela ap. 19,13-14), začuđujući je bio autoritet kojim je Isus to radio. Vrijedno je primijetiti da su ostale Isusove službe bile zastupljene kod starozavjetnih proroka, dok je služba izbacivanja demona nešto specifično za Krista i on je to navješćivao kao znak dolaska Božjeg kraljevstva.

• Isus je direktno govorio demonima i oni njemu. On ih je tretirao kao stvarne osobe a ne kao apstraktne sile (Marko 1,21-29; 5,6-13).

• Kad god je konfrontirao demone, bile su prisutne fizičke manifestacije kao drhtanje tijela, vika, padanje, izbijanje pjene (Marko 1,25; 3,11; 9,20; Luka 8,28).

• Većina ljudi iz kojih je Isus izbacivao demone bili su normalni, religiozni, zaposleni ljudi. Nema dokaza da su oni većinom bili ljudi koji su se bavili okultizmom, kriminalom i sl. Naprotiv, veća je mogućnost da je danas toga više u svijetu nego onda u Izraelu jer su Izraelci imali Mojsijev zakon. Zato, ako su demoni bili problem sinagoga u Izraelu, zašto bi oni bili manji problem danas u našim crkvama?

• Isus je ovu službu javno činio i ohrabrivao oslobođene da svjedoče o tome. Oni su to činili bez straha i stida (Marko 5,18-19; Luka 8,1-3).

• Isus nikoga nije poslao da propovijeda evanđelje bez da mu je dao specifičnu naredbu da izbacuje demone (Matej 10,1-8; Luka 10,17; Marko 6,12-13; 16,15-18).

Isus je savršeni model za našu službu. Umanjiti vrijednost opisa evanđelja u vezi s tim i pripisati to neznanju jedne generacije ili povijesnom periodu značilo bi napadati ispravnost Pisma, i samog Isusa i njegove iskrenosti i službe. Ja priznajem činjenice Pisma a ujedno i dokaze koje u praksi susrećem.

 

Priroda demona

Iako nemaju tijela, oni jesu osobe. Imaju volju, osjećaje, razumijevanje i mogu govoriti. Isusu su govorili da ga znaju. Jakov kaže da vjeruju i da se tresu (2,19). Tresti se jeste znak jakih emocija.

Sotona je demonima dao dva zadatka: da spriječe ljude da uzvjeruju u Krista i da spriječe vjernike da uspješno služe Bogu.

Ja sam osobno jedno dugo razdoblje bio žrtva duboke depresije u kojoj sam se osjećao kao da se neki oblak spustio na mene i osjećaj beznađa bi me cijelog obuzeo. Pokušao sam sve da bih se oslobodio — proučavao sam Bibliju, molio, postio — ali s vrlo malo rezultata. Onda sam pročitao Izaiju 61,3: “…pjesmu zahvalnicu mjesto DUHA očajna.” Odjednom sam shvatio da nije u pitanju psihološki problem ili duševno stanje nego duhovno biće. Napadalo me je da bi me spriječilo služiti Gospodinu.Kada sam to shvatio, bio sam na pola puta do pobjede. Bio mi je potreban samo još jedan stih: “Tko god prizove ime Gospodnje, bit će oslobođen.” (Joel 2,32). Vrlo konkretno sam u ime Isusa Krista objavio za sebe oslobođenje od duha depresije. Primio sam točno ono za što sam molio — potpuno oslobođenje.

U početku sam mislio da je ovaj problem bio vrlo specifičan i osoban i da bi bilo veoma neugodno da kao pastor priznam da sam se s tim problemom borio. Ali kasnije, shvativši da su mnogi kršćani u istoj situaciji u kojoj sam ja bio, Gospodin mi je povjerio tu službu oslobođenja.

 

Na koji način ulaze demoni?

Čovjek je kao grad ograđen zidom. Postoje neke stvari koje su kao prirodna zaštita od ulaska demona. Osnovne prirodne zaštite su: zdrav, uravnotežen um i razmišljanje, osjećaji i volja. Kroz to demoni najčešće ne mogu pronaći ulaz. Ali ti se “obrambeni zidovi” mogu srušiti na razne načine: poljuljanim emocijama, samim fizičkim slabostima, pritiskom jače, dominirajući osobe nad nama te okultnim aktivnostima. Kroz godine iskustva naučio sam da postoji više načina na koje demoni ulaze u osobu.

• Ako je pozadina obitelji okultna. U Izlasku10,5-6 stoji da je kazna za one koji su bili upleteni u takve stvari sve do trećeg i četvrtog koljena. Bog ne podnosi obožavanje “bogova”. Stotine ljudi sam vidio oslobođene od demonskih utjecaja na temelju onoga što su im roditelji radili.

• Osobno uplitanje u okultne stvari. Važnost i ozbiljnost uplitanja u okultizam ne može se prenaglasiti. Sotona vara ljude prikazujući im to kao bezazlene igre, a upotrebljava to da ih razori. Bog sve okultno naziva odvratnošću. Uplitanje u okultne stvari, čak i iz šale, otvara vrata demonima. Mnogi su bili oslobođeni od teških psihičkih trauma koje su nastale samo “bezazlenim” čitanjem horoskopa, ili posjetom vračari, ili “igranjem” za “ouija-stolom”. Ljudi kažu: “Ja to nisam ozbiljno mislio.”

 

Kako se osloboditi demona?

Kada prepoznamo aktivnosti demona onda trebamo znati da je temelj našeg oslobođenja u pobjedi Krista na križu. U Kološanima 2,15 piše: “Razoruža poglavarstva i vlasti i javno ih izloži ruglu vodeći ih u pobjedonosnoj povorci, pobijeđene njime.” Pogledaj također Ev. po Luki 10,17 i Kološanima 1,13-14.

Iako je Kristova pobjeda potpuna i konačna, ona je naša tek kada proklamiramo da je naša, kada u aktivnoj vjeri tu pobjedu prihvatimo. Pasivno znanje o pobjedi ne plaši demone. Oni će bježati samo pred agresivnom vjerom u Kristovu totalnu pobjedu.

Evo šest praktičnih savjeta za pobjedu i potpuno oslobođenje:

• Budi ponizan. Poniznost nije osjećaj, već odluka volje, izbor koji moram učiniti. Prvi korak poniznosti ovdje je priznati potrebu za oslobođenjem.

• Iskrenost. Nazovi stvar pravim imenom. Ako je problem mržnja — nazovi ga onda mržnjom. Ne sakrivaj stvari iza religioznih fraza.

• Priznaj svoj grijeh. Ako ima grijeha između tebe i Boga, oslobođenje neće biti moguće. Jedan grijeh koji često drži žene svezane je da skrivaju pobačaj koji su ranije učinile. Bog će to oprostiti, ali to mora biti priznato kao ubojstvo, što i jest. Budi sasvim otvoren pred Bogom, pristupajući po Kristovoj krvi (1. Ivanova 1,9).

• Pokaj se. Pokajanje je ostaviti grijeh i okrenuti se od njega, mrzeći ga. Taj je grijeh tvoj neprijatelj i želi te ubiti, zato ga trebaš mrziti. Ako želiš nastaviti igru sa tim grijehom i uživati u njemu, onda oslobođenje neće doći. Bog nas oslobađa od neprijatelja, a ne od prijatelja (Psalam 139, 21-24).

• Prekini s okultizmom. Bilo to jako davno i “bezazleno” što si radio, ipak priznaj to kao grijeh. Ako imaš još predmeta ili knjiga koje te na to podsjećaju, baci ih, uništi ih. Nedostatak pravog pokajanja u ovoj oblasti često je prepreka za oslobođenje.

• Oprosti drugima. U “Očenašu” prije nego molimo “izbavi nas od zloga”, moramo moliti: “kao što i mi opraštamo dužnicima svojim”. Ako zadržavamo gorčinu prema nekome i ne oprostimo, bit će to prepreka za oslobođenje. Sa ovim je kao i s poniznošću — to nije osjećaj nego prije svega stvar volje, odluka. Vjerom objavi da si oprostio i onda računaj da je to urađeno. Osjećaj će slijediti.

Završavajući, dozvolite da naglasim: Oslobođenje je obećano svakome tko prizove ime Gospodnje (Joel 2,32). Ako imaš povoda misliti da ima nečega od demonske svezanosti u tvom životu, ne predaj se obeshrabrenju i osjećaju krivice. Jednostavno se otvori Bogu, ponizno ispuni uvjete navedene u njegovoj riječi i onda prizovi ime Gospodnje, ime Isusa Krista. BIT ĆEŠ OSLOBOĐEN!!!

 

Više o učenjima Dereka Princea potražite ovdje.

Autor: Derek Prince