DETALJI NOVOSTI

20.08.2025.

Deset pogrešnih pogleda na Crkvu

U današnjoj izrazito individualističkoj potrošačkoj kulturi, mnogi vjernici imaju poglede na Crkvu koji su više oblikovani suvremenim komforom negoli biblijskom istinom. Ta kriva shvaćanja nisu samo teorijska, ona izravno utječu na to kako kršćani žive, služe i rastu u Kristu. Rezultat toga je udaljavanje onih koji se nazivaju vjernicima od Tijela Kristovog — one Crkve za koju je Isus umro i po koju će ponovno doći.

Da bismo povratili biblijsko razumijevanje Crkve, moramo se suočiti s deset uobičajenih pogrešnih pogleda na nju:

 

1. Tijelo Kristovo je samo mistično

Mnogi kršćani misle o Crkvi isključivo kao o mističnom ili nevidljivom tijelu, što im omogućuje vjerovati da mogu biti dio univerzalne Crkve bez ikakve povezanosti s lokalnom zajednicom.

Pismo, međutim, potvrđuje da je Crkva i vidljiva i nevidljiva. Iako postoji duhovno jedinstvo među svim istinskim vjernicima, to se jedinstvo treba konkretno izražavati kroz lokalne zajednice. Novi zavjet govori da će se vjernici fizički okupljati, koristiti svoje duhovne darove i živjeti u međusobnoj odgovornosti (1. Korinćanima 11–14; Hebrejima 10:25).

Čak su i Božja obećanja prvenstveno bila dana narodu, a ne izoliranim pojedincima. Kršćanin odvojen od lokalne crkve teško će moći biti potpuno poslušan Novom zavjetu.

 

2. Crkva je poput supermarketa

Današnji vjernici često biraju crkve kao trgovine, tražeći najbolju glazbu, program za djecu, stil propovijedanja ili najbližu lokaciju.

Ali Crkva nije potrošački proizvod, ona je zajednica ljudi u savezu s Bogom. Sam Bog smješta svakog člana u tijelo kako On želi (1. Korinćanima 12:18). Pozvani smo prepoznati gdje nas Bog želi zasaditi, a ne ponašati se kao da je članstvo u crkvi pretplata u teretani.

 

3. Crkva postoji radi dobrog doživljaja

Neki pristupaju crkvi tražeći u njoj duhovni poticaj, zabavu ili emocionalno ohrabrenje. Iako je ohrabrenje važno, misija Crkve daleko je veća od stvaranja duhovnog uzbuđenja.

Crkva je stup i temelj istine (1. Timoteju 3:15), mjesto obuke za učeništvo i glavno sredstvo kroz koje Bog širi svoje Kraljevstvo. U Crkvi se vjernici oblikuju na sliku Krista, kroz Riječ, Duha i zajednicu, a ne samo kroz ugodne osjećaje.

 

4. Crkva je fizička zgrada

Crkva nije kamen, drvo ni čelik, ona je živa obitelj otkupljenih ljudi iz svakog naroda i jezika (Efežanima 2:19).

Svesti crkvu na nedjeljni događaj u zgradi znači promašiti njezinu suštinu. Crkva je obitelj obitelji koja prakticira međugeneracijsko učeništvo i zajednički život i izvan bogoslužja. Bez stvarnih odnosa i sudjelovanja u manjim zajednicama, propuštamo srce biblijskog crkvenog života.

 

5. Crkva je mobilna, nije ukorijenjena

S pojavom online bogoslužja, mnogi misle da je Crkva tamo gdje su oni sami. Drugi tvrde da mogu živjeti poput Pavlovo putujućeg tima bez pripadnosti lokalnoj crkvi.

Ipak, rana Crkva bila je vezana uz stvarna mjesta: Korint, Efez, Jeruzalem i Antiohiju. Svaka zajednica imala je starješine, strukturu i odgovornost. Iako je Pavlov tim bio mobilan, njih su poslale lokalne crkve kojima su bili odgovorni (npr. Epafrodit u Filipljanima 2).

Digitalni alati su korisni dodaci, ali nisu zamjena za osobno zajedništvo (Djela apostolska 2:42–47). Crkva je utjelovljena i lokalna, utjelovljuje Krista u određenoj zajednici.

 

6. Crkva je tamo „gdje su dvojica ili trojica“

Neki pogrešno tumače Mateja 18:20 („gdje su dvojica ili trojica sabrani…”), tvrdeći da je bilo koji susret kršćana zapravo crkva. No, taj stih govori o rješavanju sukoba i crkvenoj disciplini, a ne o definiciji crkve (Matej 18:1-20).

Prava biblijska crkva je zajednica s vodstvom, sakramentima, misijom i međugeneracijskim učeništvom. U njoj se vjernici krste, poučavaju, vjenčaju, pokapaju i šalju u svijet. Molitveni sastanci i kućne biblijske grupe su dragocjeni, ali nisu puna slika Crkve.

 

7. Crkva nema ljudskih vođa — samo Isusa

Krist je zaista Glava Crkve (Kološanima 1:18), ali On vodi Crkvu kroz ljude koje je postavio.

Pavao je rekao da je „odvojen radi izabranih Božjih” (Tit 1:1), a Prva Korinćanima 12:28–29 potvrđuje da Bog postavlja apostole, proroke i učitelje. Odbacivanje ljudskog vodstva vodi u duhovno lutanje i nedostatak odgovornosti.

Zdrave crkve poštuju vodstvo koje je Bog dao, koje štiti, oprema i vodi vjernike (Hebrejima 13:17).

 

8. Crkva je demokracija

Neki misle da crkva funkcionira kao politički sustav u kojem svaki glas ima jednaku težinu. No Novi zavjet ne prikazuje vladavinu mase, već Krist daje darove vodstva — apostole, proroke, evangelizatore, pastire i učitelje — da opreme svete (Efežanima 4:11).

Iako zdravi vođe međusobno surađuju i poštuju jedni druge, duhovni autoritet temelji se na biblijskim kvalifikacijama i pozivu, a ne na popularnosti (1. Timoteju 3:1–15). Rane crkve vodili su starješine i nadglednici. Pavao je čak rekao Titu da ne dopusti nikome da prezre njegov autoritet (Tit 2:15).

 

9. Crkva je ili lokalna ili globalna — ne oboje

Neki vjernici previše naglašavaju lokalnu zajednicu, dok se drugi fokusiraju isključivo na globalnu misiju. Pismo pokazuje da je Crkva oboje.

Filipljani su brinuli o svom gradu, ali su i financijski podržavali Pavlovu apostolsku službu (Filipljanima 1:5; 4:15–16). Lokalne crkve trebaju biti usmjerene i na zajednicu i na misiju, u ravnoteži između lokalnog učeništva i globalnog poslanja.

 

10. Isus se vraća po „kršćansku naciju“

Neki vjeruju da će se Isus vratiti po kršćansku naciju, koja je to politički ili kulturno. No Pismo je jasno: Krist se vraća po zaručnicu bez ljage i bore (Efežanima 5:27), po višenacionalnu, globalnu, posvećenu Crkvu (Otkrivenje 19:7–10).

Naša glavna odanost je Janjetu, a ne nijednoj političkoj stranci. Radimo za dobrobit svojih naroda, a naša nada je ukorijenjena u Novom Jeruzalemu.

 

Zaključak i poziv na djelovanje

Crkva nije ljudska organizacija, ona je božanski organizam rođen iz Kristova boka i osnažen Duhom Svetim.

Pogrešno razumijevanje Crkve vodi k slabim učenicima, podijeljenim zajednicama i narušenom svjedočanstvu. Da bismo povratili ispravno shvaćanje Crkve, vjernici trebaju:

  • Potpuno se posvetiti lokalnoj crkvi kao Božjem osnovnom planu za napredak Kraljevstva
  • Tražiti duhovni rast u zajednici, a ne u izolaciji
  • Prihvatiti Crkvu kao obitelj u Božjem savezu, a ne kao potrošački događaj
  • Prepoznati da utjecaj Kraljevstva dolazi kroz zdrave, misijski usmjerene crkve
  • Povezati svoje božansko poslanje s vjernim aktivnim sudjelovanjem u lokalnom tijelu.

Ako zaista volimo Isusa, moramo voljeti Njegovu zaručnicu, ne samo teorijski, već kroz stvarnu predanost.

 

Autor: Joseph Mattera

Preuzeto s https://josephmattera.org/erroneous-about-church-2.

Izvor fotografije: Jametlene Reskp, Unsplash

PODIJELI ČLANAK