Osnova svakog siromaštva je škrtost. Vlastita škrtost ili škrtost društva i ljudi oko nas. Škrtost iz pohlepe ili iz straha. Jer ljudi su društvena bića, zamišljeni od Boga za odnose i zajedništvo, a kada se zatvaraju u “čahure” oni osiromašuju i sebe i druge.
Čitao sam da je velikoj većini uspješnih ljudi u životu zajedničko to da su ih roditelji u ranoj dobi učili dvjema navikama: da čiste i spremaju iza sebe, i da dijele s drugima. Stvarno bogatstvo je u prijateljima i ljudima s kojima dijelimo život, ne u novcu i vlasništvu nad stvarima. Stvarno bogatstvo je u Bogu, a On najviše djeluje u našim životima kroz živote drugih ljudi.
U prispodobi o gospodaru koji trojici sluga daje talente (Matej 25:14-30), Bog nas jasno uči kako raspolagati sa svim darovima, pa tako i novcem. Prvo, novac je dar od Boga, koji sa sobom nosi i odgovornost. Ta odgovornost je da ga ulažemo u Kraljevstvo Božje. Drugo, ukoliko smo vjerni u davanju i sebe i svoga, Bog će umnožiti ono što je uložio u nas. I treće, Bog ne gleda blagonaklono na one koji u strahu i lijenosti kriju svoje darove od drugih.
Vjerujem da je škrtost rezultat naše odvojenosti od Boga. Prije Adamovog grijeha, zajedništvo s Bogom je bilo opipljivo. Adam je točno znao što mu pripada i kako upravljati onim što mu je Bog povjerio. Međutim, u grijehu su ljudi izgubili spoznaju veličine bogatstva koja im pripada u Bogu, i u svom strahu i nevjeri hvataju se za novac i stvari kojima pridaju vrijednost. Međutim, istinska sigurnost je još uvijek samo u Bogu. Istinsko bogatstvo je u vršenju njegovih odredbi u vjernosti, ljubavi i radosti.
Pravo bogatstvo se mjeri u prijateljima. U njihovoj spremnosti da vam pomognu. Da vam se nasmiju kad vam je teško, i zagrle vas. Pravo bogatstvo je kada drugi mole za vas u trenucima potrebe. Istinsko bogatstvo ste vi koji dajete u Kraljevstvo. Vi ste tada Božji talenti koje on umnaža novom braćom i sestrama.
Autor: I. B.
