U Riječi Božjoj nalazimo začuđujuće malo uputa o tome, kako upravljati Crkvom. Upravo zbog toga Gospodinove ovce moraju poznavati Njegov glas. Tijelom Kristovim ne smiju upravljati formule i organizacijske strukture, već Njegova Glava – Isus. Crkva je obitelj, a ne institucija. U obiteljima glavnu ulogu imaju odnosi, a ne uredbe.
Gospodin nam namjerno nije ostavio puno naputaka o vođenju Crkve, želeći da neprestano tražimo Njega i Njegovu volju. Novi zavjet sadrži mnoštvo najboljih savjeta, koje je svijet ikada čuo, ali nam Gospodin i apostoli nisu ostavili puno pravila za vođenje lokalnih Crkava. Znali su kako svako pravilo može spriječiti vjernike da sami traže volju Božju.
Duh Sveti nam pomaže razvijati duboki odnos s Gospodinom. On je došao da bi nas vodio Isusu. U životima onih, koji zanemaruju Njegovo vodstvo, Biblija postaje slovo koje ubija, Stablo spoznaje dobra i zla. Može postati čak i idol. No, koristimo li je na pravi način, ona nas upućuje na Isusa, pomažući nam da ostanemo u Njemu, djelujemo s Njim i upoznajemo ga.
Farizeji su na svaki novi problem odgovarali novim pravilom. Gospodin je njihove doktrine nazvao kvascem jer su izazivale smutnju i uznemirenost u narodu. Kad god pokušamo crkvene probleme rješavati primjenjivanjem novih uredaba, u nju unosimo kvasac. Uredbe čiste kuću izvana, ali se ne obračunavaju s pravim problemom. Mogu donijeti određeni red i mir, ali ne zaboravimo: najveći red i mir nalazimo na groblju! Kada pravila zauzmu mjesto odnosa s Gospodinom, mi ulazimo u duhovnu grobnicu. Mrtvaci ne stvaraju probleme, zar ne? Samo duhovno mrtvi ljudi imaju Crkve u kojima vlada savršeni red. No, Gospodin nam je došao dati život u izobilju, a ne besprijekorni red. Riječ obilje odnosi se na kvalitetu, a ne na količinu. Imati obilje znači imati puno svega – i dobrih i loših stvari.
Izvršavanje odredaba donosi izvanjski red, ali stvara unutarnji nemir. Zakon nam ne može dati pravi odmor. Isus Krist jest Gospodar subote, tj. Gospodar odmora. Samo oni koji ostaju u Njemu, upoznaju istinski život i mir. Ona nam danas govori: ”Prestanite i znajte da sam ja Bog…” (Psalam 46:11). Zakon nas navodi da upremo pogled u sebe te da vidimo smrt i raspadljivost. Duh nam ukazuje na Isusa, stvarajući u našim srcima čežnju da neprestano tražimo Njegovo lice.
Psalmist tvrdi: ”Objava riječi tvojih prosvjetljuje…” (Psalam 119:130). U Riječi Božjoj postoji dubina otkrivenja kakvu još nismo upoznali. Kršćani koji se zadovoljavaju razinom znanja i razumijevanja koje trenutačno posjeduju, čine veliku pogrešku. Sada vidimo nejasno, kao u ogledalu. Želimo li potpuno upoznati dubine Njegove Riječi, moramo potpuno upoznati Njega. ”Pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana” (Izreke 4:18). Kada Istina prestane rasti u nama, mi počinjemo živjeti u tami.
Voda u pismu često simbolizira Riječ Božju (Efežanima 5:26). Osobine prirodnih pojava i događaja u naravnom području odražavaju duhovnu prirodu duhovnih pojava i događaja. Zato Gospodin često spominje prirodne pojave kako bi dočarao duhovnu stvarnost. Voda mora teći da bi ostala čista. Čim prestane teći postaje ustajala, kao i Riječ Božja.
Svako otkrivenje istine mora se u našim životima neprestano širiti i produbljivati. Rijeka Života je rijeka, a ne ribnjak ili jezero. Ona teče kreće se i odlazi nekuda. Jedan je mudrac rekao: ”Nikada ne možeš dvaput zagaziti u istu rijeku.”
Ljudi s farizejskim duhom prilično se boje istine koja raste. Premda revnuju za Gospodina te čeznu za čistoćom nauka, oni traže sigurnost u ljudskim tradicijama i guše istinu. Uzdižu svoja ortodoksna mišljenja na razinu biblijskog otkrivenja, premda to ne žele priznati. Opasnost pogrešnog otkrivenja postoji uvijek, čak i onda, kada istinski čeznemo za dubljim razumijevanjem istine. No, prestanemo li tražiti dublje otkrivenje, načinit ćemo kobnu pogrešku. Od prijevare nas ne štiti posjedovanje istine, već ljubav prema istini.
Autor: Rick Joyner; iz knjige “Dva stabla u vrtu”
