Laž i laganje su postali svakodnevnica života, gotovo normalna stvar. Ljudi lažu iz potrebe, navike, zbog koristi, bolesti, straha, ljubomore… Bez obzira zašto lagali – laž je laž i grijeh je pred Bogom. To je moralna degradacija čovjeka i prlja čitavo biće. Ljudi koji ne poznaju Boga lažu i to stvara tešku duhovnu atmosferu. No, i ljudi koji sebe smatraju vjernicima isto lažu. Zapanjujuća je činjenica koliko kršćana laže, laska, podilazi, koji put iz koristi, a koji put iz straha. Postavlja se pitanje što ili tko je razlog tomu i kod vjernih i kod nevjernih?
Božja Riječ govori tko je uzročnik ili otac laži : “Vi ste đavlova djeca. On je vaš otac i vi ste izabrali postupati po njegovoj volji. On je bio ubojica od samog početka. Nikada nije stajao na strani istine, jer u njemu (đavlu) nema istine. Kad govori laž, on iznosi
sebe onakva kakav jest. On je lažljivac i otac laži” (Ivan 8:44). Ovo su Isusove riječi ljudima onoga doba, a jednako se odnose na današnji naraštaj. Đavo je lažljivac, to je njegova narav i laži dolaze od njega, ravno iz pakla. Kroz povijest možemo vidjeti koliko je štete naneseno pravednicima zbog laži. Kako bi Sveti i pravedni Bog mogao u svojoj nazočnosti podnositi laž i lažljivce? U knjizi Otkrivenja stoji ovako pisano: “Ali kukavice,nevjernici, mrzitelji…..i svi lažljivci dobit će svoj dio u vatrenom jezeru gorućeg sumpora” (Otkrivenje 21:8).
Božjoj Riječi se nema što nadodati jer je jasna i jasno govori o završetku onih koji lažu.
Postoji pokajanje, oproštenje, opravdanje po krvi Isusa Krista i svatko može doći i biti očišćen od laži. U Bibliji vidimo kako su farizeji, saduceji i književnici Isusovog doba lagali iz zavisti i ljubomore, izvrčući istinu onog što je Isus govorio i činio dok ga nisu razapeli. Lagali su protiv apostola i učenika poslije Isusove smrti. Lagali su protiv Pavla apostola, zbog laži su ga osudili. U Starom Zavjetu čitamo o Josipu protiv kojega je lažno svjedočila Potifarova žena jer je odbio bludno zgriješiti s njom. Zbog te laži je završio u tamnici. Lažni proroci su proricali laž, a nismo niti danas toga pošteđeni. To su samo neki od primjera što su Božji vjerni morali pretrpjeti zbog laži. Sam Petar je lagao da ne poznaje Isusa. Učinio je to zbog straha, bez obzira što se prije toga kleo da će umrijeti s Isusom ako treba. Jakov je lagao zbog prvorodstva, pretvarajući se da je Ezav pred slijepim ocem Izakom. Od laži nitko nije pošteđen – ili lažemo mi drugima ili drugi lažu nama. Đavo, otac laži, napada sve. Jedini koji nas može izbaviti od laži je Isus. On nas može zaštiti od naših laži, ali i laži koje su uperene protiv nas.
Tako lako se padne u zamku đavoljih laži da mnogi ne mogu živjeti radostan i pobjedonosan život u Radosnoj vijesti Isusa Krista i Njegovoj otkupljujućoj sili. Mnogi kršćani žive toliko ispod Božjeg standarda i nauma za svoje živote jer su povjerovali u laž koja je stvorila utvrde u njihovim umovima. Đavao dođe i uvjeri kršćane prvo da Bog voli sve druge, ali ne njih, da sa svima suosjeća, ali ne s njima, da se brine za druge, ali ne za njih, da nisu dovoljno dobri, zanimljivi… To su laži ravno iz pakla, ali se tako lako zalijepe i nanose boli i štetu da mnogi žive polovičnim životom. Mnogi misle da Bog ne čuje njihove molitve i vapaje i to ruši njihovu vjeru. Istina je da Bog čuje i u svoje vrijeme i na svoj način odgovara. Potrebno je samo zalijepiti se – umjesto uz laž za Njega, i vjerovati.
Najgori oblik laži je poluistina, gdje sve izgleda kao istina – jer ima zrnce istine – a sve ostalo je laž. To su suptilne đavolske igre koje nanose ogromnu štetu ljudskom dostojanstvu, moralu i životu uopće. Laž degradira osobu i oni koji su s njom pogođeni trpe posljedice. Narod u ovoj zemlji je toliko puta bio prevaren na svoju štetu, tako da ne vjeruje niti onima koji govore istinu. Izvrtanje istine je opasno i pogubno i mnoge je dovelo do očaja, povlačenja u sebe i izoliranosti, jer se nisu mogli nositi s posljedicama. Moja prijateljica muslimanske vjere rekla mi je da vjeruje kako je Isus prorok kao i Muhamed, ali da nije Bog. To je također đavolska laž koja drži veo na očima i na srcu onih koji u nju vjeruju. Jedna od deset Božjih zapovjedi kaže: “Ne svjedoči lažno”. Opasno je kršiti Božje zapovjedi i to donosi teške, a ponekad i smrtne posljedice. Znala sam čovjeka koji je imao sukob sa susjedom, a sve se ponavljalo više puta. Sukobu su svjedočili drugi susjedi, no na sudu su lagali, izvrtali činjenice ili su jednostavno negirali da su bilo što vidjeli ili čuli. Bilo je to ružno i napadnuti čovjek osjećao se jadno i poraženo. Sud je donio presudu na njegovu štetu. Nedugo poslije toga svim svjedocima su se dogodile nesreće. Jedna mlada žena je preko noći postala udovica, jedan svjedok je mlad doživio moždani udar i ostao godinama prikovan uz postelju nakrivljenih usta (istih koja su lažno svjedočila). Nekima su djeca doživjela tragedije, neki su preko noći postali siromasi. Sve su to posljedice laži i lažnog svjedočenja. Kao Božji narod i Božji sveti ne griješimo protiv Svemogućeg Boga lažući i izvrćući istinu jedni protiv drugih. Naša je obveza da iz ljubavi prema Onome koji nas je spasio i očistio od prošlih grijeha (a čisti nas i od sadašnjih) govorimo istinu koliko god da košta. Živimo u slobodi za koju je Isus podnio žrtvu dajući sebe kao otkup za sve. Neka među nama ne bude zavisti, ljubomore, zlobe i mržnje koje izazivaju laži, jer smo pozvani da ljubimo, činimo djela ljubavi i u njima živimo.
Autorica: Radojka Radić
