U kršćanskim se krugovima mladi ljudi susreću s izazovima svojih pastora, roditelja i učitelja da “čuvaju svoje srce”. Ovo znači da žive visokim standardom, budu dobri, odupru se kušnjama, jednostavno rečeno: da ne dopuste da loše stvari utječu na njih. Stvari poput alkohola, partijanja, seksa, čak i gledanje ne-preprijetećih sadržaja na televiziji ili glazba koju slušamo, na kraju krajeva, neprestano pune naš um. Vjerujem da je ključno da mlađa generacija bude neprestano na oprezu što se tiče ovih stvari, pošto se njihovi umovi i srca mogu lako oblikovati tako da postanu vođe naše nacije. Kako tehnologija napreduje i kako se vremena mijenjaju, pojavljuju se novi izazovi. Djecu 50-ih godina prošlog stoljeća nije trebalo podsjećati da ne trate svoje tinejdžerske godine igrajući igrice po cijele dane, kao što se to moralo djecu 90-ih ili današnju djecu. Mladi ljudi 70-ih nisu morali biti upozoreni na opasnosti koje donosi pisanje poruka tijekom vožnje. Shvaćate što pokušavam reći…došlo je drugačije vrijeme.
Postoji novi izazov s kojim se ova generacija suočava, a da to najvjerojatnije i ne primjećuju.
To su društvene mreže.
Tako je, naše ljubljene društvene mreže koje gotovo da nas čine ovisnima. Zašto su Twitter, Facebook ili Instagram tolika prijetnja? Čine se kao bezopasan način da ostanemo u kontaktu sa svojim prijateljima koji su nam blizu, jednako kao i onima koji su daleko. Mjesta na kojima se možemo ispuhati, podijeliti svoje radosti i gledati smiješne video isječke. No, osjećam kao da trebam skrenuti pozornost na činjenicu da društvene mreže stvaraju lažnu stvarnost. Znam, znam. Ispričavam se što moram pokvariti zabavu, ali budimo realni.
Trenutna pozornica
Niti jedna generacija nije ni približno bila toliko izložena ni promatrana poput mladih danas. U par trenutaka, uz nekoliko klikova mišem, možete imati javni život pred više ljudi koje Vas prate (čitajući Vaše objave) nego što ste ih uopće uživo upoznali. To je ogromna odgovornost! Riskirat ću mogućnost da zvučim kao stara baka i reći da je u moje vrijeme uistinu bila potrebna neka dobra poruka kako bi dobio priliku nešto reći, kako bi te ljudi slušali.
Sada je samo potrebno imati e-mail adresu i objaviti “selfie”. Bam. Utjecaj.
Tko se brine o tome da se lijepo ponašate? Tko Vas nadgleda? Odgovor je: Vi sami. Kada odaberete biti na društenim mrežama, odabirete biti odgovorni za način na koji komunicirate s drugima na POTPUNO drugačijem nivou od komunikacije licem u lice. Niti jedna druga grupa mladih dosad nije morala funkcionirati na takav način. Ne govorim Vam da ukoliko niste sveti i bez ikakvog grijeha ne možete otvoriti račun na nekoj od društvenih mreža, već samo da budete na oprezu.
John C. Maxwell definira vođu kao nekoga tko ima utjecaj. Društvene mreže daju popriličan komad tog kolača svakome od nas. Zadržimo to. Razmislite o onomu što objavljujete prije nego pritisnete Enter. Uzmite na trenutak u obzir ljude koji Vas prate.
Tko će to pročitati?
Kako će to utjecati na njih?
Želite li uistinu reći to što namjeravate reći?
Biste li to rekli na zvučnik u trgovini, da se ne možete sakriti iza zaslona?
Moj bi Vam savjet bio da ako ne biste nešto rekli nekomu u lice, nemojte to reći preko interneta.
Veći broj sljedbenika ne znači da ste bolja osoba
Pazite da ne tražite svoju vrijednost ili priznanje u broju ljudi koji vas prate, broju lajkova ili komentara koje primate. Naravno, ugodno je osjetiti se prihvaćenim. Tko ne uživa u tome? No, ne možemo to vezati uz ideju o vlastitoj vrijednosti. Biste li se jednako samouvjereno osjećali da je Vaša objava dobila 15, a ne 40 lajkova? Ovo je dobar unutarnji test kako biste saznali koliku težinu pridajemo ovakvim stvarima.
Još jedan dobar test: Možete li izdržati jedan sat bez da provjerite status svoje posljednje objave kako biste procjenili koliko ju je ljudi vidjelo?
Koliko je ljudi nešto reklo?
Što su rekli?
Je li se povećao broj ljudi koji slijede moje objave?
Koliko je ljudi objavilo moju objavu na svojem profilu?
Budite iskreni sami prema sebi; mi smo pozvani utjecati na vječnost, a ne biti internet zvijezde. Nemojte me krivo shvatiti. Nema ništa loše u tome da budete poznati. Nagomilati utjecaj na takav način je u redu…no, postoji problem ako svoju vrijednost temeljimo na svojoj popularnosti. Da upitam teško pitanje: Osjećate li se bolje što je veći broj ljudi koji slijedi Vaše objave? Biste li mogli ostaviti sve svoje prijatelje s društvenih mreža i još uvijek biti potpuno uvjereni da ste u Božjim očima prekrasni?
Nije mi bila namjera da zvučim oštro. Ovo je trebao biti nježni (u redu, znači, “nježnost” očito nije moj stil) podsjetnik da trebamo gledati na Isusa kada tražimo svoj identitet i svoju vrijednost, da u svjetlu svega što svijet ima za ponuditi: svjetlu slave, statusa, popularnosti, utjecaja, sve što je bitno jest naša povezanost s Njime. Kod mene su stvari dosta crno-bijele tako da si mnoge stvari moram konkretizirati. Često idem na “post od društvenih mreža” na kojem provedem tjedan ili dva uopće ne provjeravajući svoje račune jer jednostavno želim biti sigurna da ne dopuštam niti jednoj od tih stvari da me definira ili da mi kaže koliko jesam ili nisam vrijedna. Želim se neprestano izazivati da tražim svoju vrijednost u onomu što Bog kaže o meni, nitko drugi.
Na kraju krajeva, ovo je poruka o tome gdje pronalazimo svoj identitet. To su pitanja koja želim da se ova generacija upita.
Odmaknimo se nakratko od današnje kulture i upitajmo se: “Gdje pronalazim svoju vrijednost?”
Ako je odgovor na ovo pitanje: “Na Facebooku, Instagramu, Twitteru i u Isusu,” zastanite. Ponovno se uskladite s Istinom i nastavite dalje.
Izvor: Jesus Culture
Autor: Becky Johnson
Prevela: Ivona Bilušić
