We use cookies to help you navigate efficiently and perform certain functions. You will find detailed information about all cookies under each consent category below.
The cookies that are categorized as "Necessary" are stored on your browser as they are essential for enabling the basic functionalities of the site. ...
Necessary cookies are required to enable the basic features of this site, such as providing secure log-in or adjusting your consent preferences. These cookies do not store any personally identifiable data.
Functional cookies help perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collecting feedback, and other third-party features.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics such as the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Advertisement cookies are used to provide visitors with customized advertisements based on the pages you visited previously and to analyze the effectiveness of the ad campaigns.
Gianna Jessen žena je koja je preživjela pobačaj. Poslušajte njenu čudesnu i dirljivu životnu priču, odnosno govor koji je održala u australskoj zgradi Parlamenta u Melburnu 08. rujna 2008. godine.
Giannina je biološka majka ostala trudna sa 17 godina, a toliko je imao i njen biološki otac. Kada je bila trudna sedam i pol mjeseci, majka je odlučila pobaciti te je otišla u kliniku „Planned parenthood“. Pobačaj se izvršavao ubrizgavanjem fiziološke otopine u majčinu utrobu. Ta otopina spaljuje dijete iznutra i izvana, a majka rodi mrtvo dijete unutar 24 sata. Gianna je trebala biti ta izgorena, mrtva beba, no dogodilo se čudo- nakon 18 sati rodila se živa, 06. travnja 1977. godine! Također, ako bi beba bila živorođena, slijedio je „završetak posla“: davljenje, gušenje, ostavljanje da umre ili bacanje bebe. Giannu su prebacili u bolnicu, što je još jedno čudo. Zbrinuta je u domu za nezbrinute hitne slučajeve, no ni tamo ju nisu htjeli pa je prebačena u drugi dom. Sa 17 mjeseci imala je 14 kilograma i dijagnosticiranu cerebralnu paralizu (zbog manjka kisika prilikom rođenja). Ljudi su govorili: „Gianna nikad neće ovo i ono…“. Međutim, s tri i pol godine hodala je s pomagalom i protezama za noge, a danas stoji blago hramajući, bez pomagala i proteza.
Klinike čovjeka koji je trebao izvršiti pobačaj zarade 70 milijuna godišnje. On je izjavio: „Abortirao sam više od milijun djece, i to smatram svojom strašću“. Dok su se poštovala ženska prava, Giannin se život gasio, njena su prava bila uskraćena. Gianna zna da se Gospodin brine za slabe, ali postoje i oni koji će patiti zauvijek. Mi ljudi ne posjedujemo ništa, ne možemo učiniti ni da nam srce kuca. Ono što nas održava je Božje milosrđe, čak i kada Ga mrzimo.
Gianna je oprostila biološkoj majci. Radosna je i shvaća da je mala cijena koju plaća kako bi mogla bljesnuti svijetu i ponuditi mu nadu. Na kraju govora obraća se muškarcima i govori im da su stvoreni za velike stvari, da brane žene i djecu, da budu plemeniti, divni, milosrdni i jaki, vrijeme je da ustanu i budu muškarci, ona je preumorna da radi njihov posao. Ženama govori da nisu stvorene za zlostavljanje, već zato da se za njih bori. Gianna zahvaljuje Kristu i ističe kako ona želi u svome životu izmamiti osmijeh na Božjem licu.
Autor: E. V.