Halloween (poznatiji kao “Noć vještica”) znači “Predvečerje svih svetih”, ili “večer prije Svih svetih”, blagdana koji se obilježava 1. studenog. Na staroengleskom riječ “hallow” znači posvetiti.
Krenemo li u povijest, u 5. stoljeću prije Krista, 31. listopada službeno je završavalo keltsko ljeto. Proslava tog blagdana zvala se “Samhain” što znači Keltska Nova godina. 31. listopada, nakon što su svi usjevi bili požnjeveni i spremljeni za nadolazeću zimu, vatra u kućnim ognjištima bi gasnula. Druidi- keltski svećenici sastajali bi se na vrhu brda u hrastovoj šumi (hrastovo drvo smatralo se svetim), zapalili bi nove vatre i prinosili životinjske žrtve ili žrtve u obliku usjeva. Druidi bi potom plesali oko vatre, i time bi ljeto završilo, a zima bi (sa svojom tamom i hladnoćom) započela. Slijedećeg jutra bi druidi svakoj obitelji dali žeravicu iz svoje vatre kako bi njome zapalili novu vatru u ognjištima svojih domova.
Rimljani su na isti dan častili Pomonu, božicu voćnih stabala što je Rimokatolička crkva nastojala dokinuti proglašavajući idući dan danom svih svetih, vjernika koji su pokojni. Nije to jedini pokušaj RKC da se novim praznikom dokine poganski praznik.
Modernu tradiciju obilježavanja Noći vještica u SAD su donijeli irski imigranti sredinom 19. stoljeća. Običaj “trick-or-treating” nastao je u irskih farmera koji su obilazili kuće, proseći za hranu. Pritom su obećavali sreću onima koji ih blagoslivljaju, a prijetili onima koji bi ih odbili proklinjući ih (“You treat me, or else I will trick you!”).
Danas su na Zapadu kršćani uistinu podijeljeni po pitanju učestvovanja u ovoj svetkovini,. Dok jedni smatraju sudjelovanje u Noći vještica oblikom uključenosti u bezvrijedna djela zla i tame (Efežanima 5:7-12, 1 Samuelova 15:23, LZ 19:31, 20:6) drugi kršćani smatraju suvremen način proslave Noći vještica potpuno bezopasnim i zabavnim. Naoko, ljudi izlaze na ulice, druže se, a djeca po kućama dobivaju slatkiše. Po mome sudu obilježavanje Noći vještica zasigurno nije “prinošenje sinova i kćeri”, što se brani u Ponovljenom zakonu 18:10-13. Ipak, zazivaju se duhovi predaka i čitav blagdan sa kostimima i ozračjem podsjeća na okultno, što doista i jesu njegovi korijeni. Današnje konzumističko pomodarstvo otvoreno koketira sa Zlom, i mislim da vjera u Isusa, živoga Boga nije spojiva sa kostimiranjem u simboliku strave i užasa.
U Hrvatskoj popularna kultura nije stigla nametnuti Halloween, dijelom možda i stoga što “naše maškare” dolaze u veljači. Mnogi se ljudi na 1. studeni sjećaju svojih bližnjih koji su pokojni i iz dobre namjere obilaze groblja, te mole za njih. U redu je sjećati se i poštovati pokojne, ali đavao želi iskoristiti neznanje ljudi o duhovnih stvarima da ih uvuče u okultne prakse. Biblija nigdje ne spominje molitvu za mrtve, jer se njome ne može ništa postići, već govori o sigurnosti spasenja onih koji se u toku zemaljskog života odluče za Krista. Nakon smrti osobe drugi ljudi ne mogu ništa napraviti po pitanju njenog spasenja. Po pitanju raznih blagdana i običaja osoba koja uistinu želi slijediti Krista treba provjeriti što Biblija ima za reći o tim stvarima, a ne se prilagođavati ovome svijetu.
Blagdan Svih svetih, kao što i sam naziv kaže, časti ljude koje su prozvani svecima, što Biblija naziva idolopoklonstvom. Sva čast pripada Bogu, do kojega postoji samo jedan put; Isus Krist.
Autor: K. C.
