Ravnoteža u našem hodu sa Bogom u sferi duhovnog ratovanja je jako važna. Spotaknuti ćemo se u hodu o jednu nogu ukoliko nemamo ravnotežu u ovom području duhovnog života. Duhovno ratovanje je važan dio naše službe.
Nedavno je netko rekao da su darovi duha precijenjeni. Ja vjerujem da su oni previše podcijenjeni. Ja tražim Gospodina skoro svaki dan za veću percepciju i aktivaciju sile darova u našoj službi. Ravnoteža za ovaj život u Duhu je ono što radimo kada izađemo iz Božje prisutnosti. Što ti činiš nakon što si proveo vrijeme u molitvi i duhovnom ratovanju kroz molitvu?
Ti moraš dopustiti da tvoje noge dotaknu tlo. Bez obzira koliko visoko letiš, moraš naučiti hodati kada tvoje noge dotaknu tlo. Moraš naučiti živjeti na Zemlji s ljudima i raditi naravne stvari koje same po sebi nisu loše. To je područje gdje milost koju smo primili kroz molitvu treba teći u naš naravni život. Mi trebamo biti ljubazni i uslužni u našim domovima, demonstrirati dobrotu plodova Duha, biti nježni, a ne osorni ili glasni, tako da možemo blagosloviti ljude našim ljubaznim, pažljivim djelima.
Mi moramo razapeti svaku superduhovnost koja nas čini da mislimo o sebi da smo neki prorok ili nešto veliko. Poput Ivana Krstitelja , mi se trebamo umanjivati da bi se On mogao uvećavati (Ivan 3:30). Većinu vremena u Njegovih trideset godina, Isus je bio stolar, koji je popravljao stolice, pravio stolove, okretao vrata, popravljao drvene lutke, i činio druga djela ljubaznosti i dobročinstva. Prirodne aktivnosti u životu nisu grešne. Oni su dio normalnog života. Isus je sigurno to razumio, i mogu zamisliti, da je s obzirom na njegovu prirodu, bio najbolji stolar u okolici.
Jedan je čovjek jednom imao viziju Isusa kada je započinjao Njegovu službu. Pogled u njegovu stolarsku radnju je prikazao kako sav njegov alat visi na zidu. Radnja je bila čista bez zrna prašine ili bilo kakve rezbarije. Tamo nije bilo drveta ili komadića debla koji su bili nagomilani u radnji. Sve je bilo uredno spremljeno. Na njegovoj klupi je bila pregača, uredno složena.
Mladić koji je imao viziju je snažno zaplakao kada je vidio potpunu razliku uspoređujući svoj život s Isusovim. On je bio neuredni vragolan. Nikada nije zatvarao vrata; on bi zalupio njima. Razgovarao je drsko s ljudima. Bio je pun sebe. Ali kada je vidio ovu viziju, on je shvatio da je Isus bio blage naravi i sladak u svome stavu, a istovremeno je pobijedio Đavla, izvodio znakove i čudesa, te postao Spasitelj svijeta.
Naš duhovni rast će uvelike biti određen time što smo mi kada su naše noge čvrsto na tlu.
Nisam zainteresiran slušati o tome što ljudi govore da su čuli od Boga kada znam da su lijeni i raspušteni, jer je vjerojatno većina stvari što su čuli došla iz njihove vlastite mašte. Duhovna osoba je blagoslov ljudima kojima je okružena. Ona provodi vrijeme gradeći odnose s drugima. Mi moramo voljeti ljude ako ćemo im služiti i biti učinkoviti u duhovnom ratovanju. Koliko visoko letimo je također određeno s time koliko ravno i čvrsto hodamo.
Autor: Frank Hultgren; iz knjige “Prophetic Insight Into Spiritual Warfare”
