Koliko često vam se dogodi da nekome nešto kažete, a odmah sekundu nakon toga ste primorani dodati „Ma ne brini, samo se šalim?“ Izreke 14:9, kažu: Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.
Ja vjerujem da je ispravan humor divan dar od Boga, kojim u par riječi i par osmjeha možemo osvijetliti cijelu sobu punu ljudi, izraziti našu radost i veselje, često i razbiti barijere među ljudima, smanjiti napetosti i ohrabriti nekoga. Ja vjerujem da se Bog sam ima mnogo čemu nasmijati provodeći vrijeme s nama. Isto tako iskreni mi je blagoslov kada vidim propovjednike koji povremeno koriste humor u svojim propovijedima dok približavaju Riječ Božju životu ljudi. Pravo je čudo, na primjer, sresti u bolnici nekoga tko na optimističan i vedar način koristi duhovitost da ohrabri sebe i pomogne drugima.
S druge strane, humor sve češće zna biti naša najudobnija maska, kojom izbjegavamo iskrenost kada je upravo iskrenost i ozbiljnost potrebna. Humorom ulazimo u ogovaranje i nerijetko u šali povrjeđujemo ljude. Konačno, u modernom humoru sve je više bitno ismijavanje a sve manje smijanje. Vicevi se danas bave debelima, glupima, lijenima, plavokosima i često makar graniče s prostim. Duhovitost, čiji je zadatak da doda maštu stvarnosti, se izgubila u težini običnih predrasuda i ismijavanja istih.
Stoga ne čudi da su znanstvenici za nedavnog istraživanja zaključili kako ljudi koji se šale u pravilu nisu ni svjesni da nekome nanose štetu. A kada im se objasni da su povrijedili nekoga, najčešći je odgovor taj da je oštećena osoba krivo ili preozbiljno protumačila šalu. Niti jedan od ispitanika nije mislio da je postojalo zle namjere u njihovoj šali.
Možda i najbolji primjer težine koja danas prebiva u šali, je nedavno „šaljenje“ danskih novinara Muhamedom, koje je izazvalo vrlo agresivan odgovor muslimana diljem svijeta. Sami novinari vjerojatno nisu mislili da su njihove šale ozbiljne. Kršćani su pak navikli da se Isus pojavljuje u podrugljivim vicevima i crtanim filmovima za odrasle? Čime je On to zaslužio?
Svijet je naime otupio na mnoge loše stvari, pa je tako slijep i što se humora tiče. Ljudima su zabavne TV serije koje na „šaljiv“ način slave nefunkcionalne obitelji, homoseksualne zajednice, bogohuljenje, idolopoklonstvo i mnoga druga prokletstva. Komičari teže sve više skandaloznom negoli smiješnom, jednim dijelom zato jer sami nemaju mašte, a drugim zato jer ljude danas više ne veseli maštovito i duhovito, već provokativno i rugalački. Nezdravi humor oduzima sve više mjesta iskrenosti među ljudima.
Judina poslanica 1:18 – Oni vam govorahu: „U posljednje će vrijeme biti podrugljivaca koji će se povoditi za bezbožnim požudama svojim.“
Nepotrebno je ulaziti u raspravu o snazi i važnosti riječi koje izgovaramo. Ukoliko vi smatrate da riječi nisu bitne, onda vam je nebitno to što ja pišem. Ukoliko ste svjesni važnosti riječi, potrebno je naglasiti kako su humor i šala često najsubjektivniji izrazi komunikacije. Naime, u šali vrlo rijetko pazimo hoćemo li nekoga povrijediti, i jako često nam je bitno da nasmijemo ljude i „ispadnemo pametni“ bez potrebnog obzira na posljedice.
I stoga kada je vrijeme za šalu, neka je naša duhovitost u mašti i smijehu koja je jednako iskrena i pažljiva prema drugima koliko je i šaljiva. A kada je vrijeme za ozbiljnost, neka je svaka šala daleko od našeg srca, kako nam sam grijeh ne bi postao šalom – kao što kaže izreka s početka teksta.
Autor: I. B.
