U New Yorku me Duh Sveti potaknuo da na jednoj službi molim za blagoslov djece. Nekoliko dana prije tog sastanka jedna mi je žena rekla: “Brate Schambach, imam retardiranog sina. Dok sam ga rađala, liječnici su mu instrumentima ozlijedili glavu i ona sada ima čudan oblik. Već sedam dana slušam vaše propovijedi i vjera mi je porasla. Moj sin ne zna ni čitati ni pisati. Vjerujem da će Bog, kada položite ruke na njega, učiniti čudo pa će moje dijete moći i čitati i pisati.”
“Stvarno to vjerujete?” upitao sam.
“Da,” odgovorila je, “vjerujem!”
Održali smo službu na kojoj sam molio za tri tisuće djece. Nikada nisam vidio tako puno mališana na okupu. Nisam znao koji je od njih bio sin one žene, ali sam položio ruke na svako dijete.
To se dogodilo u petak navečer. U ponedjeljak smo ponovno imali službu. Usred propovijedi dječakova je majka ustala sa stolice i počela nešto govoriti. Znao sam da se dogodilo nešto veliko. Redari su je pokušali nagovoriti da sjedne, ali sam im rekao: “Pustite je! Bog je učinio nešto veliko i ja želim čuti što se dogodilo.”
Došla je naprijed i uzela mikrofon. “Od dana kada je moj sin krenuo u školu”, rekla je, “učitelji su me stalno nazivali i žalili se na njegovo ponašanje i hiperaktivnost. Neprestano je radio probleme. Danas me njegova razrednica ponovno nazvala. Čim sam joj čula glas, rekla sam: ‘O, ne! Što je opet učinio?’ ‘Ništa’, odvratila je. ‘Danas vas ne zovem zbog njegovog problematičnog ponašanja. Naprotiv, na vašem smo sinu zamijetili velike promjene i željeli bismo čuti što se s njim dogodilo.’
‘Kako to mislite?’ upitala sam. ‘Kakve ste to promjene uočili?’
‘Ne znamo kako da to protumačimo’, odgovorila je razrednica. ‘Znate da vaš sin nije znao ni čitati ni pisati. Danas je njegov razred pisao test. On je izvadio papir i bacio se na posao. Ispravila sam njegov test i moram priznati da nisam pronašla nijednu pogrešku!’
Što biste učinili da ste bili na njenom mjestu? Zamislite da imate učenika za kojeg znate da ne zna ni pisati ni čitati, a on iznenada uzme olovku i vlastitom rukom napiše test u kojem nema nijedne jedine pogreške. Što biste učinili?
Razrednica je s razredom održala još jedan sat na kojem je pozvala mog sina pred ploču i rekla: ‘Momče, želim da sjedneš za moj stol i ponovno napišeš isti test.’ Dijete je sjelo, napisalo test i opet dobilo maksimalan broj bodova.
Razrednica se toliko iznenadila da ga je odvela ravnatelju. On mu je dao treći test i moj je sin opet imao najveći mogući broj bodova.
‘Željeli bismo znati gdje je proveo vikend’, rekla je razrednica preko telefona. Ja sam joj objasnila: ‘Odvela sam ga na sastanak probuđenja koji je vodio Duh Sveti. Tamo je Božji čovjek na njega položio ruke i dogodilo se čudo!’”
Zatim je pozvala sina da dođe na platformu i on je stao pred sve nas. Uperila je prst u njegovu glavu i rekla: “Pogledajte ovu prekrasnu glavu. Bog joj je potpuno promijenio oblik!”
Gospodin će nagraditi tvoju vjeru. Dat će ti stvari koje u vjeri zatražiš od Njega. Ova je majka vjerovala da On može učiniti čudo i ja sam se u vjeri složio s njom. Ako se dvoje slože glede bilo čega, Bog uslišava njihovu molitvu.
Šest godina nakon toga cijela njihova obitelj ušla je u članstvo moje crkve. Sin te žene, momak koji nije znao ni čitati ni pisati, maturirao je s najvišim ocjenama.
Autor: R.W. Schambacha; iz knjige “Čudesa”
