Moje ime je Dino. Imam 22 godine. Nikada nisam imao nekih posebnih problema. Nisam se zamarao pitanjima postoji li Bog ili ne. Nije me bilo briga za to. Živio sam život iz dana u dan. Skiper sam po zanimanju. Zbog toga sam uvijek imao dovoljno novca za tulume, izlaske, opijanje.
Zahvaljujući tome poslu prošao sam većinu diskoteka i barova na Jadranu. Hranio sam se najboljom hranom: od jastoga do prvoklasne ribe. Dugoročne veze nisu me zanimale. Veza za jednu noć i ja sretan. Zbog mojih pijanstava i odsustava zadavao sam mnogo briga svojim roditeljima. U mojoj obitelji je zbog toga vladala stalna napetost i nezadovoljstvo. Mislio sam da sam sretan i umišljao da sam ispred svoje generacije jer sam u životu postigao nešto. Nisam tražio Boga iako sam primio sve sakramente. Nakon sakramenta krizme više nisam išao u crkvu. Sakrament krizme koji je trebao predstavljati krštenje u Duhu Svetom, za mene je značio rastanak sa crkvom. Ali Duh Sveti je imao drugačiji plan. Pripremao je za mene svoje istinsko krštenje. Ovdje ću opisati samo djelić onoga što je Bog učinio u mom životu. Sve je počelo kada se moj bliski prijatelj obratio, te mi počeo svjedočiti o živom Bogu, o darovima Duha Svetoga, o krštenju u Duhu Svetomu. Sve mi se to činilo zanimljivim i stvarnim. Ipak bio sam nevjerni Toma i nisam vjerovao dok nisam vidio i doživio Duha Svetoga. Potaknut prijateljevim pričama, otvorio sam se Duhu Svetomu i počeo razgovarati sa njim.
Jedne večeri sam tako razgovarao sa Bogom i zamolio ga da izlije svoga Duha na mene te mi pokaže da je On zaista živi Bog. U tom trenutku se ništa nije dogodilo i ja sam zaspao. Te noći sam sanjao da me prijatelj poziva da sa njim pođem na nekakav molitveni sastanak. Ja sam ga sa podsmjehom odbio govoreći mu: „Samo se vi molite i slavite Boga.“ Nakon određenog vremena oni su napustili tu prostoriju, a prijatelj je došao do mene i rekao da je nešto zaboravio u njoj i pozvao me da idem s njime tamo. Nisam ni ušao, a Sila Božja je snažno sišla na mene. U tom trenutku sam odletio nekoliko metara unatrag i pao na pod. Duh Sveti je neko vrijeme bio snažno na meni. Probudio sam se i znao da je to bilo više od sna jer je to iskustvo bilo toliko intenzivno i tako snažno da je zadiralo u javu. Nikada u životu nisam ni blizu doživio nešto tako snažno, čudesno i intenzivno. Svi izlasci, pijanstva, sex, jurnjave automobilima i drugi doživljaji koje ovaj svijet nudi ni približno se ne mogu mjeriti sa susretom i doticajem Živoga Boga. Preplavljen strahopoštovanjem, uvidio sam koliko sam malen i ništavan naspram Boga. Odmah ujutro nazvao sam prijatelja da mu kažem što mi se dogodilo. Prijatelj mi je rekao da se večer prije žarko molio za mene i da je nakon molitve Duh Sveti sišao snažno i na njega kako bi mu posvjedočio da je njegova molitva uslišana.
Taj isti dan pozvao sam Isusa u svoje srce. Iskreno Mu predao svoj život. Velika radost i olakšanje je došlo u moj život. Mir. Duboko zadovoljstvo. Uskoro me je Bog krstio Duhom Svetim te sam progovorio na nepoznatom jeziku. Avantura je tu tek počela. Postao mi je gušt čitati Bibliju. Prije mi je to bila ludost. Duh Sveti me nakon toga sve snažnije doticao. Razgovarao bih sa Njime: „Dođi Duše Sveti. Ja te volim. Ti si krasna osoba.“ Duh Sveti bi odgovarao na tako silan način da bih plakao. A ja baš i nisam bio osoba koja je lako puštala suze. Napokon sam došao i na službu u crkvu Riječ Života u Šibeniku. Gotovo cijelo slavljenje sam proplakao iako sam se pokušavao suzdržati. Na istoj službi na svoje oči sam gledao kako Bog produljuje mojoj majci nogu. Sve to me je stavilo u vatru za Boga. Gutao sam Bibliju, kršćanske knjige i uživao u zajedništvu sa Duhom Svetom. Krenuo sam na redovite službe i molitve.
No tada je došlo ljeto i posao skipera koji me stavio u veliko iskušenje na koje očito još nisam bio spreman. Nije naime lako biti mjesecima odvojen od kršćana te živjeti u brodu sa ljudima kojima Bog ne znači ništa. Gotovo sam otpao od Boga. Ponovo sam počeo piti. Sve mi je bilo teže uspostaviti odnos sa Bogom. Ali za razliku od prije, sada sam bio totalno svjestan duhovne stvarnosti i kuda vodi takav život. Bio sam nesretan i nezadovoljan. Stalno sam razmišljao o Bogu, čak i razgovarao, ali nije bilo više one intimnosti. Imao sam osjećaj da me Bog više ne voli. Nisam znao kako da mu se vratim.
Ljeto je završilo i ja sam donio odluku da idem na godišnju konferenciju u Zagreb. Čudo je i kako sam došao gore – gosti kojima sam trebao biti skiper su naime u zadnji tren otkazali skiperažu tako da sam bio slobodan. Hvala Bogu da su prijatelji molili za mene. Na konferenciji sam uvidio da me Bog voli i da će mi, ukoliko se iskreno pokajem, oprostiti. To sam i učinio. Pokajao sam se i pomirio sa Bogom. Kroz sve to sam uvidio da su sav taj novac, izlasci, potraga za užicima toliko besmisleni i isprazni. Zahvalan sam Bogu što mi je dao novu priliku. Bog je popravio moj odnos sa roditeljima. Uči me odgovornosti i poslušnosti. Isus je rekao da tko ga želi slijediti mora se odreći samog sebe i uzeti svoj križ svaki dan. A to jest pravi izazov. Sva čudesa i doticaji Duha Svetoga ne mogu zamijeniti moje svakodnevne odluke da ga slijedim. Bog mi u tome pomaže.
Prije nego li mi je prijatelj počeo svjedočiti nisam tražio Boga, no njegovo svjedočenje u meni je pobudilo glad za Istinom. Htio sam doznati kakva je to “nova vjera” koju je prijatelj “izmislio”. Ono što mi je Bog pokazao nije bio isprazan vanjski oblik pobožnosti nego STVARNOST Njegove prisutnosti. Bog mi je u svojoj MILOSTI pokazao svoju silu. Sada znam da znam, da znam, da znam… da je Isus ŽIV i STVARAN. Bog mi je to pokazao ne jednom. Možda je sve počelo snom, ali STVARNOST njegove prisutnosti na meni je i danas i znam da će biti sa mnom i do kraja svijeta (Mt 28:20).
Hvala ti Isuse na milosti i ljubavi koju si mi iskazao!!!
