Zovem se Zdravko Nakić (24). Rodio sam se nagluh. Odgajan sam u domu i kod skrbnika. Djetinjstvo mi je bilo dosta teško. Živio sam kod staratelja koji mi nisu pružali roditeljsku ljubav. Promijenio sam više skrbnika. Neki od njih su bili predivni, no većina me je maltretirala.
Još za vrijeme osnovne škole moje ponašanje je bilo problematično. Mnogo sam krao, lagao, iskorištavao profesore. To se nastavilo i u srednjoj školi s tim da sam polako počeo piti i pušiti. Nisam vidio smisao života, pa sam često razmišljao da se ubijem. Jednom sam se pokušao ubiti sačmaricom ali sam se ukočio i nisam mogao. Nešto me je vuklo u život. Nakon što sam završio srednju školu zaposlio sam se. Bio sam prazan, jadan, izgubljen, ponižen. Poražen od života kao da sam na leđima nosio nekakav teret. Tražio sam ljubav. Jednom dok sam šetao gradom, nešto me je vuklo da idem ulicom u kojoj su se na prostoru bivšeg kina Dubrava održavale službe KC Riječ Života. Dok sam prolazio pored kina, čuo sam pjesme slavljenja. To me je privuklo da vidim što se unutra događa. Na toj službi prvi put sam se potpuno predao Isusu. Teret je maknut sa mojih leđa i doživio sam radost, Božju ljubav, nadu za novi početak. To je bilo to! To je bilo ono što sam tražio. U mom srcu je rođena nova vizija, novi smisao. Odrekao sam se laži, alkohola, varanja. Napokon sam doživio ljubav i od ljudi. Bog mi je dao prijatelje na koje se uistinu mogu i osloniti. Toga prije nisam imao.
Prije otprilike godinu dana na seminaru sa Ryanom Le Strangeom Bog mi je poboljšao sluh. Od tada, na svakom pregledu moj sluh je sve bolji. Od prve službe do danas Bog me vodi iz pobjede u pobjedu. U tome mi pomažu brojni dragi prijatelji. Zahvalan sam dragom Bogu što me istrgnuo iz besmislenog života i stavio na svoj put. Hvala ti moj ljubljeni Oče!
Autor: Zdravko Nakić
