U utorak 4. srpnja u polupraznom gradu, kojeg zapljuskuju sličice onih koji su se dokopali plaže, našlo se dvadesetak entuzijasta šaha u prostoru naše crkve u Zagrebu. Svi su došli s istim ciljem da se upoznaju i suoče s najmlađim velemajstorom šaha u Hrvatskoj, Leonom Livaićem, koji je u svojoj 23. godini nositelj trećeg mjesta u državi.
Vrijedna je to prigoda, u sjeni naoko sjajnije, jer se u isto vrijeme u Hotelu Westin održavao turnir s velikim svjetskim imenima šaha poput neprikosnovenog Carlsena, ali to su zvijezde koje igraju međusobno ili s ministrima, a ovdje se jedna prava zvijezda našla pred djecom, studentima, kolegama s posla i profesorom fizike u mirovini.
Već u toku okupljanja Leon, inače nećak našeg brata Krešimira Seissela, u neformalnom je razgovoru odgovarao na brojna pitanja. Nakon zanimljivog informativnog predstavljanja velemajstora u velikoj dvorani, prisutni su se uputili u prostor crkvenog kafića gdje je svatko imao svoje mjesto za stolom.
Figure su postavljene i Leon je lakim korakom obilazio deset suigrača koji su nakon nekog vremena redom ispadali iz igre i ponovo postavljali figure nadajući se boljoj sreći. Bili su tu i gledatelji koji su kao podrška pomno pratili razvoj igre.
Finalisti prvog MZK šahovskog turnira pružali su najjači otpor i tako opravdali postignuće od prije par mjeseci. Teško je to bilo i gledati, pa su se pojele skoro sve grickalice i popili svi sokovi. Damir Fuchs je i velemajstoru uspio gadno „zakomplicirati“ kako to samo on zna, dok je Ivan Vranić kao pobjednik prvog turnira otišao najdalje i tako opravdao osvojeni pehar. Neki su gubili već treću partiju za redom, pa su djeca odlučila da su si međusobno ipak najbolji suparnici.
Spuštala se noć i sve se svelo na Ivanov stol oko kojeg su se svi radoznalo okupili. Pokušali su neki i suflirati, pa i profesor, ali uz osmijeh olakšanja svih nas – Ivanu je velemajstor ponudio remi i pokoji dobar savjet, a to se ne propušta!
Leon je bio jako dobro raspoložen, a s posebnom je razdraganošću igrao s najmlađima, kojima je uzor. Navodno je negdje u svijetu šah na zlu glasu kao igra koja posvađa igrače, ali kod nas je već drugi puta u pola godine bilo sasvim suprotno.
Svima koji ovaj puta nisu stigli doći želimo „treću sreću“, tko zna, možda već najesen.
Izvijestio: K.C.
Fotografirao: A.G.
