Zašto je baš ona tako prekrasna?
Zašto je baš njoj dano da ima tako lijepu kuću/dobar auto/krasnog supruga?
Zašto je ona tako talentirana/popularna, a ja nisam?
Svi smo se nekada pitali zašto se čini da baš toj jednoj određenoj osobi sve ide od ruke, dok se naš vlastiti život raspada. Pitali smo se – ili smo pitali druge, ili se žalili Bogu – zašto se dogodi da baš oni ljudi koji se čine kao da to uopće ne zaslužuju prime “sve” blagoslove.
Ono što ustvari želimo znati jest odgovor na pitanje: “Zašto se to nije dogodilo meni? Zašto ja to nisam primio/primila?”
Teško je gledati druge kako dobivaju nešto što si mi priželjkujemo – stvari u koje ulažemo svu svoju energiju, ali se čini kao da ih ne možemo dosegnuti. “A što je sa mnom?” naše srce vapi. “Zašto ne ja?”
Ljubomorni smo.
Nevoljko to priznajemo jer znamo da je ljubomora grijeh. Pokušavamo se pretvarati kao da nismo ljubomorni. Pokušavamo potisnuti ljubomoru kako se ne bismo morali suočiti s njom. “Namontiramo” osmijeh na lice i pretvaramo se da nas to ne izjeda.
No, ipak nas izjeda.
Postajemo ljubomorni (ili ogorčeni, što je bliski rođak ljubomore) jer želimo ono što drugi imaju.
To jest, ponekad želimo ono što drugi imaju. Vidite, ne želimo to uvijek.
Ono što mislim kada to kažem je ovo: pitamo se zašto netko ima/jest _______ (prazninu popunite nazivom stvari koju vi želite). Rijetko se pitamo pitanja poput ovih:
Zašto je baš ona ta koja ima 53 godine i boluje od adrenoleukodistrofije (genetske bolesti koja dovodi do otkazivanja organa i paralize)?
Zašto je baš ona ta koja mora pokopati svojeg sina, koji je počinio samoubojstvo?
Zašto je baš ona ta koja mora živjeti u skloništu jer je bila, zajedno sa svojom djecom, zlostavljana od strane svojeg muža?
U prošlosti sam se mučila pitanjima s početka ovog teksta. Nikada se nisam zapitala tri pitanja iznad ovog odlomka.
Sve ove situacije – bolest, samoubojstvo djeteta i nasilje od strane bračnog partnera – okolnosti su s kojima se moje prijateljice trenutačno suočavaju. Pa ipak, nikada se nisam pitala zašto ja ne proživljavam situacije poput ovih.
Uzimamo blagoslove zdravo za gotovo, ne provodeći vrijeme u zahvalnosti. Umjesto toga se pitamo zašto ne dobijemo sve stvari koje želimo.
No, pravo pitanje nije: “Zašto mi Bog ne daje stvari koje želim?” već “Zašto me Bog pošteđuje i štiti od zastrašujućih stvari, stvari koje ne želim?”
Prvo nas pitanje vodi u osjećaj ili stav da je nešto naše pravo dok nas drugo vodi u duboku i iskrenu zahvalnost.
Zašto ponekad ne dobijem stvari koje želim? Ne znam odgovor na ovo pitanje, ali jedno znam: također ponekad ne dobijem ni stvari koje ne želim; a to je ono što je bitno.
Velika, prekrasna kuća? Lijepo, ali to nije toliko velik blagoslov kao moje zdravlje.
Fizička ljepota? U redu je biti fizički lijep, no to nije toliko važno kao znati da si siguran.
Biti talentiran ili popularan? To se ne može niti usporediti s time što su moja djeca zdrava, sretna i sa mnom.
Ako se želite pitati zašto nemate neke stvari koje određeni ljudi imaju, budite pošteni u vezi toga: pitajte se ta pitanja u vezi svih ljudi– onih koji prolaze kroz ugodne, ali i onih koji prolaze kroz neugodne situacije.
Vidjet ćete da ćete puno ćešće biti zahvalni što ne prolazite kroz stvari kroz koje netko drugi prolazi nego što ćete biti ljubomorni.
Hebrejima 13:5 – U življenju ne budite srebroljupci, već zadovoljni onim što imate! Ta on je rekao: “Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti”.
Izvor: Manna For Moms
Autor: Megan Breedlove
Prevela: Ivona Bilušić
