Već danima se na Facebooku i drugdje na internetu vrti vijest o tome da je Ulf Ekman postao rimokatolik. Neki žale; drugi to opravdavaju; treći su ljuti. Kao student Biblijske škole Livets Ord (Riječ Života) i čovjek koji je gotovo dvadeset godina bio čvrsto povezan s crkvom Livets Ord u Švedskoj, i ja bih volio reći nešto o tome, posebno zato što to mnogi pokušavaju zaliti „svetom vodicom“.
Nazvao sam ovaj članak Jeruzalemski sindrom, jer je Ulf izjavio da je njegovo sadašnje „putovanje“ počelo njegovim trogodišnjim boravkom u Izraelu.
Uppsala je doista bila mjesto Božjeg pohođenja. Mnogi snažni Božji službenici su tamo dolazili služiti i raspirivati vatru koju je Bog upalio. Od 1987. do 2003. sam ondje bio redoviti posjetitelj (ponekad i dvaput godišnje). Svaki puta kada bi se vraćao iz Uppsale bio sam duhovno obnovljen i ohrabren – sve do otprilike 2000./2001. godine. Par godina nakon toga uvidio sam da to nije ono isto pomazanje, pomazanje probuđenja, i prestao sam redovito putovati u Švedsku.
Kada je pastor Ulf došao u Zagreb 2005. godine, po prvi put, nakon par izjava i čudne propovijedi o „jedinstvu“ uvidio sam da to nije isti pastor Ulf. Kada su neki rimokatolici iskoristili njegov odlazak u Međugorje i pokušali potaći naše članove da slijede pastora Ulfa ka rimokatoličanstvu, shvatio sam da od Ulfa trebam dobiti neke odgovore. U izravnom razgovoru, ostavio me je bez jasnih odgovora. Zbog toga sam ga zamolio da mi pismeno obrazloži svoje razmišljanje. Nažalost, on to nikad nije učinio. Zbog svega toga mi smo se lagano distancirali od njega i crkve Livets Ord. No, kad si toliko dugo povezan s nekim, ti ne možeš biti nezainteresiran za ono što se događa s njim.
Moje ozbiljnije distanciranje od Ulfa počelo je kada sam čuo njegovu propovijed o „jedinstvu“, ovdje u Zagrebu. Ta poruka je bila nejasna i otvorena za svakakve interpretacije. Kad sam nakon toga, na večeri na kojoj smo moja supruga i ja bili s njim i njegovom suprugom, postavio pitanje o nekim rimokatoličkim doktrinama koje nas razdvajaju od rimokatolika, on mi je odgovorio da ne želi razgovarati o doktrinama. Taj trend i manipulaciju, koja se poziva na jedinstvo i ljubav, a izbjegava doktrinu (istinu), vidio sam kod nekoliko ljudi koji te žele, kao što je Ulf znao reći, „skuhati kao što se kuha žaba“ – polako u mlakoj, pa sve toplijoj vodi. Zbog toga sam odmah odlučio napraviti distancu.
Iako volim sve rimokatolike i nemam ništa protiv bilo koga od njih osobno, ipak ne mogu prihvatiti neka učenja Rimokatoličke crkve koja su nebiblijska i nekršćanska. Tu prvenstveno mislim na učenja i praksu vezane uz autoritet Pisma, mariologiju, učenje o svecima, te nauku o spasenju. Kad čujem da je Ulf „pronašao zdravu teologiju“ (sound theology), tada jedino mogu zaključiti da je on zaboravio što piše u Bibliji i da daje veću važnost učenju crkvenih vođa nego učenju Biblije. Što se tiče etičnosti… Svi moramo priznati da u svim religijama ima etičnih ljudi. Glede ljubavi za Isusa koju je on našao kod nekih… Teško je govoriti kad ne znamo o kojim je ljudima riječ. Kao čovjek koji živi u dominantno rimokatoličkoj zemlji, moram reći da mi se čini da mnogi rimokatolici ne vole Isusa; drugi ga vole, ali malo manje nego Mariju; treći ga vole, ali koliko i Mariju i svece. Rijetki su rimokatolici koji vole Isusa i Njegovu riječ više nego Rimokatoličku crkvu ili Mariju.
Kad Ulf kaže da je „našao zdravu teologiju“ u Rimokatoličkoj crkvi i „iskusio bogatstvo sakramentalnog života“, to znači da je izdao mnoge stvari kojima je nekad i sam druge poučavao. To znači da se odrekao dobrog dijela Božje riječi. Svojim prelaskom u Rimokatoličku crkvu on se odrekao dr. Lestera Sumralla i svih drugih službenika i vjernika koji su mu pomogli da postane ono što je bio.
Nekad sam poštovao Ulfovo mišljenje. No, zbog gore navedenog, njegove sadašnje odluke i vjerojatno četrnaestogodišnjeg „sjedenja na dvije stolice“, izgubio sam to poštovanje.
U svom kratkom kršćanskom životu sretan sam što, milošću Božjom, nikada nisam slijedio ljude, nego Isusa i Njegovu riječ. Ako bilo tko slijedi ljude više nego što slijedi Božju riječ, on će se prije ili kasnije izgubiti. Žao mi je da se Ulf izgubio i da više ne slijedi Božju riječ, a time i Gospodina.
Netko se možda pita: „Kako se takvo nešto moglo dogoditi?“ Nažalost, svašta je moguće. Duh religije je snažan duh i može prevariti mnoge. Zato prionimo uz Božju riječ!
Autor: Damir Šićko Alić
