Dok sam bio mlad u Gospodinu mislio sam kako su „jezici kao znak za nevjernike“ bili ono što se dešavalo na onim bučnim pentakostalnim službama kakve smo imali u mojoj crkvi tada, tijekom mojih dana ultra-svetosti. Taj sam zaključak promijenio nakon što sam bio svjedokom mnogo varijacija slijedećeg scenarija: Netko dovede posjetitelja u crkvu. Posjetitelj samo sjedi ondje, upijajući službu. Odjednom sestra Koka Hodajuća skoči i počne vrištati u jezicima trzajući glavom kao kokoš koja traži zrna kukuruza na tlu.
“Što je toj ženi?”, upita posjetitelj. “O, Duh Sveti je došao na nju, ona je upravo blagoslovljena.” Kasnije tijekom službe netko upita posjetitelja: “Biste li vi željeli biti ispunjeni Duhom Svetim?” O, ne,” on odgovori. “Imam problema s vratom. Ne znam da li bih preživio da me Duh Sveti blagoslovi!”
Konačno sam shvatio da jezici nisu znak nevjerniku za spasenje u takvoj situaciji; oni su znak zbog kojeg nevjernici misle da su kršćani ludi! Stoga samo počeo pitati Gospodina: “Kada su jezici znak za nevjernika?” Gospodin mi je pokazao odgovor na to pitanje nakon što sam stekao izvjesno iskustvo u službi. Sada vam mogu točno reći kada su jezici znak za nevjernika: kada Duh Sveti toliko ispuni vaš um, dajući vam moć da govorite, propovijedate ili poučavate na bilo kojem jeziku na ovom svijetu. Na jeziku koji prije toga uopće niste znali.
Na primjer, kada bih propovijedao u nekom selu u Indiji, a moj bi prevoditelj odjednom umro i otišao kući k Isusu, imao bih izbor da vjerujem u veliko ili manje čudo.
Mogao bih izabrati veliko čudo, zgrabiti ga za košulju, povući ga prema gore i reći: „Nitko ne odlazi s moje službe tako lako! Vrati se u život – imaš posao za obaviti!“ Ili bih mogao zamoliti redare da odnesu prevoditelja i nadati se da će se Duh Sveti odlučiti pokrenuti za mene i osposobiti me da ostatak poruke propovijedam na dijalektu tih ljudi.
Ovo posljednje čudo, prijatelju moj, događa se samo na način na koji to Duh Sveti želi i to je primjer jezika kao znaka nevjernicima. Do današnjeg dana, takvo se čudo s raznim jezicima u mojoj službi dogodilo devetnaest puta. Na primjer, propovijedao sam na jednom indijskom dijalektu, na francuskom, na španjolskom, na arapskom i na njemačkom. Nijedan od tih puta nisam imao pojma što sam govorio.
To mi se prvi put dogodilo kada sam bio gost na kršćanskoj emisiji u San Joseu, u Kaliforniji. Negdje usred intervjua, domaćin me pitao: “Brate Roberson, što je do danas najviše promijenilo tvoj život?” Nedugo prije toga imao sam duboko iskustvo u mom hodu s Gospodinom, koje mi je Božju ljubav učinio vrlo stvarnom. Stoga sam odgovorio: „Prijatelju moj, to je Božja ljubav. Ona me toliko promijenila…”
Odjednom, prije nego sam shvatio što se događa, jezici su počeli navirati iz moje nutrine. Mogao sam ih zaustaviti, ali je pomazanje bilo tako snažno da sam osjećao potrebu da dopustim ovom nadnaravnom toku jezika da izlazi iz mene. Tada sam se uspaničario, razmišljajući: „Ova je postaja pola u vlasništvu svjetovne kompanije! Ne znam čak niti da li je govorenje u jezicima u njihovim programima legalno!“
Bacio sam pogled na svog domaćina. Nije se činilo da me on pokušava zaustaviti. Pomislio sam: „Sve je u redu. Kad završim s govorenjem u jezicima Bog će mi dati tumačenje.“ Ali kada sam završi s govorenjem, samo sam sjedio ondje gledajući u kameru. Nije došlo nikakvo tumačenje, a ja nisam mogao protumačiti poruku u jezicima samo zato što sam to želio.
Pomislio sam: „Što da sada radim? Gospodine, nemoj dopustiti da sada pogriješim! Završili smo emisiju, ponašajući se kao da se ništa nije dogodilo. Svi su ignorirali taj incident, ali kad sam izašao sa seta, jedna je žena dotrčala do mene. Bila je imigrantica iz Njemačke i rekla mi je na engleskom s njemačkim naglaskom: „Brate Robertson, brate Robertson! Koliko već dugo govorite njemački s čistim naglaskom iz stare domovine?“ “Oprostite gospođo,” odgovorio sam, “ali ja jedva govorim engleski iz nove domovine!” “Onda ne znate što se dogodilo,” rekla je. “Što se dogodilo?”, upitao sam.
Ona mi je objasnila, “Odjednom ste prestali govoriti engleski i počeli ste se obraćati njemačkoj zajednici na njemačkom jeziku sa savršenim naglaskom iz stare domovine!” Potpuno zapanjen,rekao sam: “Nisam pojma imao da sam to radio!” Ona je nastavila: “Jedna je Njemica, koja živi u Sacramentu, upravo nazvala naš telefon za pomoć i, budući da sam ja jedina savjetnica koja govori njemački, razgovarala sam s njom.“
“Ta je žena umirala od smrtonosne bolesti i vi ste joj na njemačkom rekli što da učini. Ona je poslušala vaše upute i potom pala pod Božjom silom u svojoj dnevnoj sobi. Kada se ustala bila je potpuno iscijeljena! Nazvala nas je kako bi posvjedočila o čudu koje se dogodilo. Vi niste niti znali što se dogodilo, brate Roberson!” Odgovorio sam: “Nisam znao, ali ako ću ja ponovno biti posljednji koji će tako nešto saznati, onda ću zatražiti od Boga povišicu!”
Slijedeći se put ovaj fenomen jezika kao znaka nevjernicima desio u mojoj službi u Anaheimu, u Kaliforniji. Dok sam služio ljudima, pozvao sam sitnu katolkinju Španjolku, koja je sjedila na rubu prolaza. Počeo sam joj kroz otkrivenje govoriti što nije uredu s njezinim tijelom.
Ona je bila vrlo predana katolkinja, a gotovo uopće nije govorila engleski. Za nju sam ja bio čovjek pomazanja, čovjek Božji. Stoga, iako nije razumjela što sam joj govorio, dok sam joj objašnjavao što nije uredu s njezinim tijelom ona je na sve što bih rekao odgovorila „Da, Božji čovječe. Da, Božji čovječe.”
Tada su odjednom iz mog duha izišli jezici. Nisam bio iznenađen, jer se jezici za tumačenje često manifestiraju kada nekome služim. Tada tumačenje dođe odmah poslije toga, kako bi mi pomoglo da precizno poslužim toj osobi. Ali ovog puta, prije nego što sam i dobio priliku poslušati tumačenje, ova mi je sićušna Španjolka odgovorila nešto na drugom jeziku! Kada je prestala govoriti, jezici su ponovno nabujali iz mog duha. Potom je Španjolka rekla „Ah!“ i pala na pod pod Božjom silom.
Pomislio sam „Hm! Pretpostavljam da je iscijeljena.“ Kasnije te večeri, dok sam jeo u kineskom restoranu, do mene je došao jedan član mog osoblja. „Znaš za onu Španjolku koja je iscijeljena na večerašnjoj službi?“
“Da,” rekao sam. “Pa, razgovarao sam s nekim članovim crkve i oni su mi rekli da ti ne shvaćaš što se dogodilo. Ona ne zna engleski.”
“Da, to znam.”, odgovorio sam. “Ali, da li znaš da si joj odjednom počeo govoriti sve što s njom nije uredu na španjolskom? A kada si zastao na trenutak, ona ti je postavila pitanje na španjolskom – na koje si ti potom odgovorio na španjolskom!”
“Jesam li?” upitao sam, zapanjen. “Tako su mi rekli,” odgovorio je. “To je to,” rekao sam. “Ako se opet dogodi da ja budem zadnji koji će za to saznati, onda ću stvarno od Boga tražiti povišicu!”
Ispričat ću vam još jedan primjer različitih jezika iz mog vlastitog iskustva. Tog je puta do očitovanja došlo na drugačiji način. Držao sam službu na Floridi i propovijedao poput oluje. Primijetio sam da svakog puta kad bih izrekao nešto od znanja otkrivenja, jedan bi se čovjek, otprilike u trećem redu sprijeda, nagnuo i šaputao nešto čovjeku pored sebe. U meni se počela kuhati pravednička srdžba; počelo me to iritirati!
Mislio sam, ako već ometaju službu, barem bi mogli sjesti odozada! Negdje usred propovijedi, njih su dvojica prestali šaputati i to mi je pomoglo da se koncentriram. Bog je učinio razna čudesa te večeri. Nakon službe, dok sam bio u stražnjoj prostoriji i odmarao se, došla je pastorica kako bi razgovarao sa mnom. Rekla je, “Da li si primijetio ona dva muškarca koji su se došaptavali tijekom službe?”
“Da,” odgovorio sam. “Razgovarali su otprilike trećinu službe, a nakon toga su prestali.” “Pa, jedan od njih govori samo francuski i doveo je vlastitog prevoditelja kako bi mogao uživati u službi.” Pomislio sam: „O! O!“ Ali, upravo kad sam počeo osjećati krivicu zbog toga što me to iritiralo, pastorica je prekinula moje razmišljanje.
“Taj Francuz kaže da si otprilike kod trećine službe prestao propovijedati na engleskom i počeo propovijedati na francuskom.”
“Ali ja nisam propovijedao na francuskom!” protestirao sam. “On kaže da jesi.” “OK,” rekao sam. “Može li netko pitati Francuza, koji ne govori engleski, o čemu sam propovijedao na francuskom.” Netko je otišao razgovarati s njim i saznali smo da sam propovijedao potpuno istu poruku na francuskom kao i na engleskom! Jedna je stvar ako se Duh Sveti pokrene kroz tebe i nadahne te da propovijedaš ono što On želi, ali sasvim je druga stvar ako Duh Sveti uzme poruku koju si dobio kroz otkrivenje i prevede ju za tebe na francuski. To znači da je tvoje otkrivenje upravo ono što je potrebno! (A poruka koju sam propovijedao te noći je ista ona o kojoj govorim u ovom tekstu.)
Volio bih da se mogu pokrenuti u posredovanje neizrecivim uzdisajima Duha ili jezike za tumačenje imati kad god ja to želim, ali ne mogu, jer se takvi različiti jezici manifestiraju samo u pojedinim slučajevima, kako to Duh Sveti želi. Volio bih da mogu djelovati u jezicima kao znaku za nevjernike svaki put kad ja to odlučim, ali ne mogu. To se manifestira samo kako On to želi i kada se pokrene u meni. Postoji samo jedna vrsta drugih jezika u kojoj mogu djelovati po svojoj vlastitoj volji, a to su jezici za osobnu izgradnju.
Autor: Dave Roberson; iz knjige “The Walk of the Spirit – The Walk of Power”
