Johnnyju je majka dala poklon kakav je samo mogao poželjeti: kokoš! Imao je vlatitu kokoš s rodovnikom! Koka je imala svijetle oči i krila je u sebi velike mogućnosti. Nakon toga Johnny noćima nije mogao spavati. Vizije o uspješnoj kokošjoj farmi redale su mu se u mislima. Nije mogao, a da se ne upita koliko bi pilića dobio od jedne kokoši i koliko bi novaca zaradio na prvom leglu. /*

Sljedećih nekoliko mjeseci Johnny se dobro brinuo za kokoš i vjerno čistio kokošarnik. Čuvao ju je od lisica i zmija te popravljao njen kavez. Čak je hvatao jake i sočne skakavce te ju njima nadohranjivao. Redovito joj je mijenjao vodu i pazio da bude čista.

Njegova je kokoš počela nesti jaja. Johnny je nestrpljivo brojao dane… A onda su se jednoga jutra pojavili mali paperjasti piskutavci. Pet bučnih i zdravih pilića uskoro su se zavlačili pod zaštitnička krila svoje majke.

„Uskoro ću biti najbogatiji klinac u cijelom okrugu“, mislio je, izračunavajući svoju zaradu. Ako svaku prodam za 20 centa, zaradit ću cijeli dolar. Bila je to količina novca kojoj se dječaci u to vrijeme nisu mogli nadati.

Kada su pilići narasli, Johnny ih je stavio u kutiju i krenuo tražiti kupca. Pokazao ih je nekim farmerima, a onda je jedan odučio kupiti svih pet. Johnny je rukovanjem zaključio dogovor i gurnuo svoj dolar duboko u džep.

Tada je mladi poduzetnik radosno otrčao niz prašnjavu uličicu. Nije stao do svoje kuće. Bio je bogat!! Bilo je tako mnogo stvari koje je mogao kupiti svojim prvim zarađenim dolarom igračke, slatkiše i sladoled. Više ništa nije bilo nedostižno. Majka će se ponositi jer joj je sin bogat.

Jedva dišući od uzbuđenja i napora, Johhny je utrčao u kuhinju. “Mama!“ kliknuo je. „Nećeš vjerovati! Prodao sam svih pet pilića. Mora da sam najbogatiji dječak u cijelom okrugu. Što kažeš?”

Rukovala se s njim kao s odraslom osobom i namrštenog lica rekla: „Sine, vjerujem da možeš učiniti sve što zamisliš. Ti si pametno dijete. I naporno si radio za to.”

Bila je ponosna na njega, ali je uvidjela kako joj se ukazala zlatna prilika da nauči Johnnya lekciji o vođenju poslova. To mu se učenje urezalo u pamćenje i ostalo ondje poput živoga podsjetnika.

“Trebaš znati nešto“, rekla je.

“Što, mama?” upitao je Johnny.

“Nije sav taj novac tvoj.”

Te su ga riječi zapanjile i razljutile. „Ali, mama, to je moje! Naporno sam radio za to. Kako ne bi bilo moje?”

“Biblija nas uči kako naš novac pripada Bogu. Sav novac pripada Bogu. On ti je dao snagu i zdravlje te si uspio zaraditi svoj prvi dolar. Sada tebe traži da se pokoriš Njegovoj Riječi i vratiš Mu Njegovih deset posto.”

“Ali to je 10 centa, mama! To je previše!” Mladi je poslovnjak počeo pregovarati. “Mogu li mu dati samo penny?“ upitao je.

“Sine, ako ispuniš svoju obvezu prema Bogu, mogu ti jamčiti kako nikada nećeš požaliti”, odvratila mu je majka. Zatim je donijela svoju istrošenu Bibliju, stavila ju na stol, otvorila proroka Malahiju i počela čitati treće poglavlje, od šestoga do dvanaestoga stiha.

“Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka! Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne čuvate ih. Vratite se meni, a ja ću se vratiti vama – govori Jahve nad Vojskama.

Pitate: “Kako da se vratimo?

Smije li čovjek prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete.

I pitate: “U čemu te prikratismo?”

U desetini i u prinosu.

Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod! Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane.

Tada me iskušajte – govori Jahve nad Vojskama – neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov,

neću li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju – govori Jahve nad Vojskama.

Svi će vas narodi tad držati sretnima, jer ćete biti zemlja blaženstva – govori Jahve nad Vojskama.“

Johnny je razmislio o tim stihovima. “Mama, mislim da si u pravu. Na kraju krajeva, i dalje ću biti najbogatije dijete u okrugu.”

Johnny je nastavio uzgajati prvorazredne piliće i vjerno donositi deset posto od svake prodaje u mjesnu Baptističkoj Crkvu. S vremenom je postao uspješan mladić te uvidio da je njegova majka bila u pravu. Nikada nije zažalio zbog davanja desetine Bogu.

Godine 1855. John D. Rockefeller je navršio šesnaest godina i dobio je posao knjigovođe u mjesnoj veleprodajnoj firmi. Kao i uvijek, pokazao je izvrsnu etičnost u radu te pazio da se knjige vode sukladno svim propisima. Njegov je radni dan počinjao u 6:30, a s posla nije odlazio prije 22:00. Naporan rad mu nije teško padao. Premda mu je plaća iznosila samo 4 dolara na tjedan, radio je prema visokim mjerilima struke. Njegov poslodavac Hewitt and Tuttle isplaćivao mu je plaću daleko manju od minimalca. No, John nije ni pomišljao na davanje otkaza. Premda je bio potplaćen, nastavio je davati desetinu u spomenutu Baptističku Crkvu.

Uzdao se u Božju Riječ i vjerovao kako će Bog nadnaravno otvoriti vrata financijskom napretku u pravo vrijeme. U međuvremenu je počeo vrlo darežljivo donositi financije u Crkvu. Fanatično je davao novac potrebitima te financijski podupirao propovjednike, bogoslužja, misionare i školu za siromašne.

Bog je potvrđivao njegovu vjeru i djelovanje. Poslodavac Tuttle, koji ga je oduvijek omalovažavao, dao je otkaz. Hewitt je ponudio Tuttlevu polovicu tvrtke svom marljivom knjigovođi, Johnu. Uskoro je John postao partner u toj tvrtki, njegova se plaća udvostručila. Najprije je osjetio veliki ponos zbog svoga promaknuća, a onda mu je Bog otvorio vrata za razvijanje poslovanja. Pod Johnijevim neslomljivim vodstvom tvrtka je napredovala. Na svoj 23. rođendan John je postao poznat kao jedan od nekolicine mladih milijardera u Americi.

Rockefellerova spremnost na davanje pratila ga je cijeloga života. Najčešće je davao mnogo više od desetine u Crkvu. Jednom je napisao: “Davao sam desetinu (10%) od svakoga dolara koji mi je Bog povjerio. Sada želim reći samo jedno. Da nisam dao desetinu od svog prvog zarađenog dolara, ne bih mogao dati desetinu ni od prvog zarađenog milijuna. Recite svojim čitateljima da uče djecu davanju desetine. Tako će ti mladi ljudi postati vjerni upravitelji Božjih dobara.“

John je koristio svoj novac kako bi pomagao ljudima u teškim situacijama. Godine 1865. jedan slobodni crnac iz Cincinnatija čuo je za Johnov dobrotvorni rad. Prepoznao ga je kao svoju jedinu nadu. Trebalo mu je malo odlučnosti, ali uspio je iznijeti dobrotvoru svoj slučaj. John D. Rockefeller pomogao je tom mladom crncu i otkupio njegovu ženu iz ropstva.

U 53. godini života postao je prvi američki multimilijarder. Dostigao je razinu bogatstva koja je tada bila bez presedana u američkoj povijesti. Iako je nastavio davati desetinu od svojih primanja, njegove su poslovne strategije slovile kao nemoralne i pohlepne. A onda je obolio od rijetke bolesti, alopecije. Počeo je trpjeti velike boli i otpale su mu sve dlake s tijela. Čovjek, koji je imao dovoljno novca za objedovanje u najprestižnijem restoranu u New Yorku, mogao je progutati samo krekere i mlijeko. Jedan njegov prijatelj je napisao: “Nije mogao spavati, nije se smijao i život mu je bio besmislen.“

Najbogatiji čovjek Amerike unajmio je najbolje liječnike na svijetu. Međutim, svi su oni bespomoćno stajali pokraj njegova kreveta, tvrdeći kako za njega više nema nade. Rekli su mu da mu je preostala još samo jedna godina života.

Jednoga se jutra probudio pun straha. Kasnije je opisao to iskustvo. “Usnuo sam zastrašujući san“, rekao je. „Bio sam na samrti i napuštao sam svoje tijelo. Smrt me pozivala i ja sam joj se počeo prepuštati. U tom sam trenutku začuo glas anđela koji mi je rekao: ‘Tvoja misija na zemlji nije dovršena. Ne brini se hoćeš li umrijeti. Nećeš! Živjet ćeš. Ti si čovjek velike sudbine koju tek trebaš ostvariti. Zapamti: kad budeš odlazio s ove zemlje, ostavit ćeš svoje bogatstvo.’”

Taj je san snažno utjecao na smjer njegova života. U tom se trenutku njegovo cjelokupno bogatstvo procjenjivalo na 900 milijuna dolara. San je u njemu probudio želju za davanjem novca u humanitarne svrhe. John je postao veliki dobrotvor. Razdijelio je 550 milijuna dolara.

Premda su neki smatrali takvo djelovanje ludim i nerazumnim, John je dobro znao što je činio. Ne samo da nije mogao dovoljno dati Bogu, već je znao kako mu je sam Bog dao toliko novca kako bi ga dijelio. Jednom je prilikom izjavio: “Činilo se da sam povlašten. Bog mi je povećao bogatstvo. Znao je da ću se promijeniti i početi dijeliti novac potrebitima.”

Tek što je nastavio s tim ekstravagantnim davanjem, njegova kompanija Standard Oil počela je ostvarivati golemu zaradu. Iako je John poklonio veliki dio svog bogatstva, novac je u potocima pristizao u njegove ruke. Da stvar bude bolja, čim je počeo s tim golemim davanjem, u njegovu se tijelu dogodila golema kemijska promjena i on se potpuno oporavio. Činilo se da će umrijeti u 53. godini života, ali je doživio svoj 98. rođendan.

Kakvo silno svjedočanstvo o snazi davanja!

John D. Rockefeller je morao davati. Bio je pomazan za uspješnost u poslovanju. Bog ga je predodredio za stjecanje velikog bogatstva. Znao je: ako mu da mnogo novca, John će davati taj novac drugima.

G. Rockefeller je izjavio: “Vjerujem da je moć stjecanja novca dar od Boga… Uvjeren sam kako sam pozvan zarađivati velike svote novca i davati ih ljudima prema poticajima svoje savjesti.”