Riječ Babel znači zbunjenost. Bog je s neba pogledao ljude u Babelu i odlučio im pobrkati jezik. Istu je ludost vidio u onome, što su mnogi smatrali kršćanskom Crkvom u Srednjem vijeku. Velik dio vidljive Crkve bio je samo drugi oblik izvornog tornja – čovjekov pokušaj da dosegne nebo svojim trudom. Stoga je Gospodin pobrkao jezik i tim kršćanima. Sada imamo više o 5000 različitih “jezika”, odnosno denominacija.
Svaki čovjekov pokušaj da okupi ljude oko bilo čega, što nije Gospodin Isus, potječe iz pale tjelesne prirode. Nije važno je li riječ o izgradnji crkvene zgrade, evangelizacijskoj kampanji ili velikoj duhovnoj istini. Svaki pokušaj okupljanja ljudi oko bilo čega i bilo koga, osim Gospodina Isusa, završiti će u zbunjenosti. Naravno, nema ničega lošeg u gradnji crkvene zgrade, održavanju evangelizacijske kampanje ili traženju duhovne istine. No, ako te stvari postanu središte naše pozornosti te istisnu Gospodina Isusa, On će nas, zbog našega dobra, morati odvojiti od njih.
Moguće je razumijeti sve kršćanske doktrine, a ne biti kršćanin. Kršćanin nije osoba, koja je shvatila neke doktrine i duhovna načela, nego osoba, koja ima Život u Isusu. Ako nas je istina dovela k Isusu, ispunila je svoju svrhu. No, ako ta istina postane središte naše pozornosti, dobili smo samo još jedan oblik spoznaje dobra i zla. Bez obzira na to, koliko je istinita, ta će istina uroditi smrću. Podaci, koje crpimo iz Stabla spoznaje dobra i zla mogu biti točni i istiniti. No, ne zaboravimo: postoji istina koja ubija i Istina koja daje Život. Bog želi da ih naučimo raspoznavati.
Gotovo su sve denominacije započele svoje djelovanje zahvaljujući istinskom pokretu Duha Svetog, uslijed kojeg je crkva primila neku istinu. Svaka je istina imala samo jednu krajnju svrhu: približiti Crkvu Isusu Kristu. U mnogim se slučajevima to i dogodilo. No, u svakom pokretu Duha bilo je ljudi koji nisu vidjeli dalje od objavljene istine, već su oko nje počeli graditi svoje tornjeve. Nisu razumjeli kako je istina, koju su primili samo stepenica koja ih vodi i približava pravoj Istini. Njihovi su tornjevi prerasli u denominacije koje su danas raštrkane po duhovnim poljima kršćanstva.
Babilon nije samo fizičko mjesto. On se također nalazi u ljudskom srcu. Ima puno “nedenominacijskih” Crkava koje se ponašaju jednako sektaški, kao mnoge denominacijske Crkve. Isto tako, postoji puno denominacijskih Crkva u kojima je Isus doista GLAVA i koje su slobodne od sektaškog duha ili ga imaju veoma malo. U nekim Crkvama možeš pronaći istinu, ali ne i život. No, ima i zajednica koje imaju život u Kristu, premda ne posjeduju ispravno razumijevanje biblijskih doktrina. Toma Kempenski je u svom djelu “Nasljeduj Krista” napisao: “Radije bih osjetio žalost pokajanja, nego saznao njegovu definiciju. Jer što mi koristi sposobnost dubokog učenja o Svetom Trojstvu ako nemam poniznosti te nisam ugodan Bogu?”
Bijeg iz fizičkog Babilona ne podrazumijeva samo napuštanje denominacije i sekte, već uklanjanje svih prepreka koje nas odvajaju od Gospodina i braće, kako bismo mogli slobodno ljubiti i služiti. Apostol Pavao je istaknuo: “Zato mi od sada ne poznajemo nikoga po tijelu. Ako smo do sada poznavali Krista po tijelu (po vanjštini)…” (2. Korinćanima 5:16). Ljudi, koji su protiv denominacija, neminovno počinju osnivati jednu od njih. Bog želi da zaboravimo protivljenje pogreškama iz prošlosti te nastavimo tražiti Njegovu slavu i grad koji On gradi.
Istina je važna. Postoje neke temeljne istine, koje moramo imati kako bismo ostali na putu Života. No, kršćani su se stoljećima odvajali jedni od drugih zbog istina koje ne spadaju u tu kategoriju. Učenici Kristovi, koje bi ljudi trebali prepoznati po ljubavi, stoljećima očituju opasnu sposobnost usuglašavanja glede devedeset osam posto svojih doktrina i odvajanja zbog preostalih dva posto. Zahtjevanje suglasnosti u pogledu manje važnih doktrina, gotovo je uvijek ukorijenjeno u nesigurnosti, ne u istinskoj ljubavi prema istini.
Nesigurnost u kršćanskih voditelja prouzrokovala je brojne podjele u Crkvi. Nesigurni službenici se boje i najmanjih odstupanja od svojih uvjerenja te na njih reagiraju na pogrešan način. Polarizacija može stvoriti ogorčenost i dovesti do nepomirljivih razlika u stavovima prema gotovo nevažnim stvarima. To je simptom svakog autoriteta koji nije ukorijenjen u Kristu. Burno reagiranje na ponašanje onih, koji predstavljaju izazov za naše položaje, dokazuje kako gradimo svoje, a ne Božje kraljevstvo. No, ako smo ukorijenjeni u Kristu te u Njemu prebivamo, neće nas uplašiti ni najveći izazovi. Kršćanin, koji djeluje u autoritetu “odozgo”, razumije Kristovu vlast i snagu pa ga ne zabrinjava protivljenje ljudi.
Autor: Rick Joyner; iz knjige “Dva stabla u vrtu“
