Prestanimo bacati kamenje na ljude, koji su se lišili slave Božje, jer smo i sami to učinili. Kada osuđujemo nekog Božjeg slugu ili zajednicu, mi osuđujemo Isusa. Osuđujući Božju djecu, govorimo da Njegovo djelo ne ispunjava naše kriterije. Kao da bismo mi ono, u čemu drugi griješe, sigurno napravili dobro!
Kada se narod pobunio protiv Mojsija, on im je rekao kako se nisu pobunili protiv njega, nego protiv Boga (Izlazak 16:8). Time nije mislio reći da je on savršen niti da je sve uradio na ispravan način. No budući da ga je Bog odredio za voditelja, ljudi su se u pobuni protiv njega, pobunili protiv Božje odluke.
Isto vrijedi i kada je riječ o našoj tendenciji osuđivanja voditelja ili čak okolnosti. Ako kritiziramo osobu ili okolnosti, u koje nas je Bog doveo, govorimo da Bog ne zna što čini u našem životima. Kada kritiziramo, ne osuđujemo samo okolnosti nego samog Boga. Isto činimo i kada osuđujemo supružnika, članove obitelji ili nadređene. Kako ćemo vjerovati Gospodinu u pogledu vječnoga spasenja ako mu ne vjerujemo glede svakodnevnih situacija? Naravno, neki se kršćani nalaze na krivom radnom mjestu ili u pogrešnim okolnostima zato što nisu tražili Božje vodstvo. No, ni to im ne daje pravo da se bune. U takvim slučajevima trebamo se pokajati i moliti za promjene, a ne kritizirati situacije u koje smo upali zbog vlastite ludosti.
Vjernici su se dugo sukobljavali oko doktrina o Božjoj suverenosti i čovjekovoj slobodnoj volji. No te dvije doktrine nisu u sukobu, premda tako izgleda kada ih promatramo iz zemaljske, ljudske perspektive. Obje su istinite. Bog je potpuno suveren, ali nam je dao slobodnu volju. Upravo je zato stavio Stablo spoznaje dobra i zla u Edenski vrt. Čovjek Mu ne može biti poslušan ako nema mogućnosti da mu bude neposlušan. Ne može iskazivati štovanje ako mu se ne pruži sloboda da to ne čini. Da nije tako, bilo bi bolje da je Bog stvorio kompjutore pa programirao milijune ljudi da Ga štuju. No, bi li itko, uključujući i Boga, cijenio takvo štovanje?
On nam je u svojoj suverenosti dao slobodnu volju, a mi odlučujemo hoćemo li Ga slijediti. Ne možemo Ga kriviti za sve loše okolnosti budući da su svi problemi, koje imamo, posljedice naših krivih odluka. A krive su odluke one, koje donosimo bez traženja Njegovog savjeta. Za gunđanje i mrmljanje nemamo izgovora. Prvi naraštaj, koji je izašao iz Egipta, umro je zbog mrmljanja. Tijela tih ljudi ostala su u pustinji. Mrljanje može spriječiti vjernika da primi Božje blagoslove (1. Korinćanima 10:10; Filipljanima 2:14,15). Bez obzira na to, kako smo upali u teške situacije, Bog želi da ih rješavamo vjerom. Ne budemo li to činili, vrtjeti ćemo se oko njih dok ne umremo. Vjernik nastavlja svoje putovanje tek onda, kada ponovno počne vjerovati Bogu.
Kritizerski duh jedan je od glavnih razloga zbog kojih u crkvi nema dovoljno svjetla, snage i bliskog zajedništva sa Gospodinom. Bog je o tome progovorio u Izaiji:
“Tada će sinuti poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina biti će ti zalaznicom. Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: “Evo me!” Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu…” (Izaija 58:8,9)
Gospodin nam obećava svjetlost, obnovu, pravednost, svoju slavu i uslišane molitve – ako iz sebe izbacimo kritizerski duh (upiranje prsta i zao govor).
Isus je rekao: “Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.” (Matej 7:1,2)
To smo toliko puta vidjeli u Tijelu Kristovom. Ljudi, koji su sebe postavili za suce i kritizirali braću, postali su kamen spoticanja te u ime istine nanijeli Crkvi više štete, nego li krivovjerci. Primili su i puno težu kaznu. Za svakoga tko postane kamen spoticanja, Gospodin ima najozbiljnije upozorenje: “Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se!” (Luka 17:1,2).
Juda je na veoma oštar način opisao osudu, koju ću primiti takvi ljudi: “A ovi pogrđuju ono što ne poznaju; a što po naravi kao nerazumne životinje poznaju, u tom trunu. Jao njima! Putom Kajinovim pođoše, i zabludi se Bileamovoj za plaću podaše, i propadoše od pobune Korahove. Oni su ljage na vašim agapama, bezobzirno se s vama gosteći i napasajući se; oblaci bezvodni što ih vjetrovi raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena, bijesno morsko valovlje što ispjenjuje svoje sramote, zvijezde lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka. O njima prorokova sedmi od Adama, Henok: “Gle, dođe Gospodin sa Desttisućama svojim suditi svima i pokarati sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožno sagriješiše i za sve drzovite riječi koje grešni bezbožnici izrekoše protiv njega.” To su rogoborni nezadovoljnici koji hode putom svojih požuda, usta im zbore naduto, ulaguju se u lice radi dobitka. A vi, ljubljeni, sjetite se riječi što ih prorekoše apostoli Gospodina našega Isusa Krista. Oni vam govorahu: “U posljednje će vrijeme biti podrugljivaca koji će se povoditi za bezbožnim požudama svojim.” To su sijači razdora, sjetilnici koji nemaju Duha. A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom, uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za vječni život!” (Juda 10-21)
Autor: Rick Joyner; iz knjige “Dva stabla u vrtu”
