Nedavno smo počašćeni posebnom gošćom, gđom Lucijom, koja nam, iako rodom s Krka, dolazi iz Los Angelesa. Još uvijek pod dojmom njezine jednostavnosti i presvjedočujuće nježnosti, objavljujemo izvadak iz njezine knjige SVJETLOST BOŽJE LJUBAVI, koja će se uskoro naći na našim policama.
Kada mi je bilo pet godina, patila sam od ozbiljne srčane bolesti. Jednoga je dana moje srce stalo. Više od deset minuta nije kucalo. Liječnik je ustvrdio kako u mom tijelu više nema znakova života pa je zaključio da se nema čemu nadati. No, moja je majka molila za mene i Bog me podignuo iz mrtvih. Hvala Bogu za majke koje mole! Ona mi je uvijek pružala odličan primjer pobožnosti i vjere. Pokazala mi je ljubav i ulila mi snažan osjećaj sigurnosti.
Nismo bili bogati, ali smo živjeli u ljubavi, vjerujući Gospodinu. Moj je otac, kao mlad čovjek, umro od tumora na mozgu. Bilo mu je samo trideset godina.
Nakon toga izbio je Drugi svjetski rat i komunisti su došli na vlast u bivšoj Jugoslaviji. Jedne su noći provalili u našu kuću, izveli mog muža na cestu i ubili ga bez ikakvog objašnjenja. Pobili su i mnoge druge ljude.
Ostala sam sama s dvogodišnjim sinom. Bila sam puna straha i boli. Nisam imala nikakvu potporu. Ti su događaji ostavili u meni duboke emocionalne ožiljke koji su kasnije negativno utjecali na moje zdravlje. Živjela sam u prošlosti, neprestano se prisjećajući svega što se dogodilo. Pitala sam Boga: «Zašto?», ali odgovora nije bilo. Došao je dan kada sam se morala suočiti s izborom i odlučiti hoću li se osvetiti za sve što mi se dogodilo ili ću se okrenuti Bogu.
Shvatila sam kako moram predati svoj život u Božje ruke. Svakodnevno sam molila, vjerujući da je Gospodin moj jedini odgovor. Očekivala sam da će me osloboditi boli i jada koji me ispunjavao. Ubrzo mi je pokazao kako je osveta Njegova. On donosi pravdu i nadzire sve što se događa u mom životu.
Kada se danas osvrnem unatrag, jasno vidim kako je Bog imao plan za moj život. Jedanaest sam godina živjela među neprijateljima, a onda mi je poslao prave prijatelje. Obitelj iz Austrije pozvala me da ih posjetim u njihovoj zemlji. Nabavili su mi sve potrebne dokumente. Morala sam ostaviti sina u Jugoslaviji kao jamstvo da ću se vratiti natrag.
Nakon godinu i pol Bog mi je otvorio vrata za odlazak u Kanadu. Sin mi se pridružio nakon trogodišnje razdvojenosti. Potpuno sam se pouzdavala u Boga i odvažno primjenjivala svoju vjeru.
«Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor» (Izreke 3:5). Taj mi je stih tako stvaran, jer vidim kako Gospodin otvara vrata kad god napravim korak u vjeri.
Došavši u nepoznatu zemlju, suočila sam se s brojnim izazovima. Nisam znala engleski jezik, ali me Bog blagoslovio i okružio ljudima s kojima sam mogla surađivati izražavajući svoju maštu i kreativnost.
Prije mnogo godina počela sam se baviti kreiranjem haljina pa sam u Kanadi odmah osnovala svoju firmu. Posao je dobro napredovao, ali je u meni još uvijek bilo toliko rana, da se to počelo odražavati na moje zdravlje. Uslijedili su napadi astme. Tražeći mjesto sa suhom klimom, odlučila sam se preseliti u Kaliforniju. Prije odlaska rekla sam Gospodinu: «Ne znam zašto mi se ovo ponovno događa, ali stavljam svoju ruku u Tvoju. Vodi me!»
Najprije sam stigla u Los Angeles. U gradu nisam nikoga poznavala. Drugoga sam dana srela neke ljude iz bivše Jugoslavije koji su me odveli svojoj kući i pomogli mi da se smjestim.
Ovo govorim kako bi svaki čitatelj mogao vidjeti veličinu Božju. Njegova me ruka provela kroz sve životne oluje. Doveo me do mjesta na kojem mi je počeo otkrivati kako postoji bolji život za mene.
Nikada prije nisam čitala Bibliju jer ju nisam shvaćala. Došavši u Los Angeles, počela sam gledati kršćanski televizijski program T. B. N. (Trinity Broadcasting Network). Tu sam primila blagoslove koji su promijenili moj život.
Jedne sam večeri gledala službenika koji je propovijedao Riječ Božju. Odjednom je rekao: «Ženo, ustani, jer ti Bog govori da imaš snažnu vjeru! On te sada iscjeljuje!» U tom sam trenutku ustala iz naslonjača i odmah osjetila kako mi tijelom prolazi nešto poput struje. Bilo je to 1977. godine. Gospodin me potpuno iscijelio i od tada živim u zdravlju.
Moj je odnos s Ocem te večeri postao veoma stvaran. Dvije godine nakon toga osjetila sam kako me Gospodin poziva u kršćansku službu. Stavila sam ruke na svoju Bibliju i rekla: «Bože, ako mi to pokažeš u svojoj Riječi, odazvat ću se pozivu!» Otvorila sam Sveto Pismo i pročitala:
«Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima. Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem» (Izaija 42:6-9).
Pročitavši te stihove, osjetila sam kako ljubav Božja dolazi na mene poput pokrivala. Riječ, koju sam pročitala, «oživjela» je u mom srcu. Od napisane Riječi postala je rhema – živa Božja poruka za moj život. Rekla sam Ocu: «Neka bude Tvoja, a ne moja volja!»
Tog sam Mu se dana potpuno prepustila. Poslušnost je otvorila vrata blagoslovima, ali to nije kraj priče. Trebala sam platiti cijenu.
Proteklih dvadeset godina služila sam Gospodinu, ostvarujući tako Njegovu svrhu za svoj život. To nije bilo lako.
Naučila sam svakoga dana poniziti sebe, živjeti u predanju i provoditi vrijeme u molitvi, osluškujući glas Božji i primajući Njegovo vodstvo. On me vodio u tri različita vida služenja:
1) Uključila sam se u rad na TBN – u. Služila sam na molitvenim telefonskim linijama od jedanaest sati navečer do sedam sati ujutro. Molila sam s povrijeđenim ljudima, izražavajući im ljubav Božju. Pomagala sam im da shvate kako On želi odgovoriti na njihove molitve i ispuniti njihove potrebe. Naučila sam veoma mnogo o veličini Božjoj. Ulagala sam sebe u živote drugih ljudi, a Otac me ispunjavao svojom ljubavlju i suosjećanjem. Postala sam osjetljiva za potrebe ljudi i njihove muke te sam ih svakodnevno zastupala u molitvi. Bol, koju sam sama doživjela, pomogla mi je da im učinkovitije služim. Izražavala sam im velikodušnosti i dobrotu, a to mi je pomoglo da shvatim kako moji problemi nisu središte svijeta. Mi trebamo jedni druge i Boga. Kada nas netko ohrabri, naše samopouzdanje raste, a duh biva oživljen. Pismo nam govori: «Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti» (Izreke 11:25).
2) Druga služba, u koju me Gospodin uveo, bila je drugačija. Doveo me, naime, u dom mladoga para koji je prolazio kroz bračnu krizu. Molila sam za obnovu njihovog braka. Nakon toga živjela sam u sedam različitih domova tijekom deset godina. Te su obitelji bile veoma bogate, ali ih je neprijatelj snažno napadao, nastojeći ih razoriti. Gospodin mi je pokazao da su ti ljudi, usprkos svom zemaljskom bogatstvu, propadali. Jer, čovjek nije ono, što posjeduje, već ono što on jest u Kristu. Svatko od nas s vremena na vrijeme prolazi kroz oluje, ali naša uvjerenja i ponašanje određuju tijek našeg života. Ako se nalaziš u problemima, skupi hrabrosti da im se suprotstaviš, držeći Isusa u središtu svoga života. On će ti dati novi život. Kada se ponizimo pred Njim i promijenimo svoje stavove, Gospodin gleda motive našega srca. On daje mir našim mislima, srcu i emocijama, ali uživanje tog mira ovisi o našoj poslušnosti. Duh Sveti nam donosi iscjeljenje, kako bi slomio okove tame u našim životima. Želimo li to doživjeti, moramo se u molitvi složiti s Riječju Božjom. Kada molimo, životi se mijenjaju.
Treće područje služenja bilo je područje kršćanske psihologije. Četiri godine sam jednom tjedno dolazila na predavanja dr. Rooka. On je većinu svojih predavanja održavao po duševnim bolnicama u kojima su bili smješteni kršćani. Nije mi bilo jasno zašto me Bog poslao tamo. No, bila sam Mu poslušna i On mi je kasnije sve objasnio. Ljudi, koji su ležali u tim bolnicama, doživjeli su teške tragedije. Emocionalna bol bila im je veoma stvarna. Neprijateljevo djelovanje odražavalo se u njihovim očima. Uništavao im je živote, navodeći ih da vjeruju u laži. Ti su ljudi silno patili. Učili smo ih Riječi Božjoj. Služila sam im i molila za njih. Bili su zarobljenici vlastitih emocija. Preplavljivalo me snažno suosjećanje, a Gospodin mi je jednoga dana pokazao kako im je potrebno oslobođenje.
Lucille Simmons, osnivateljica službe Integration Word Ministries
