Kada je apostol Ivan rekao „Ne ljubite svijet“ sigurno nije očekivao satelitsku TV, Internet, časopise, kompjuterske igrice – sve ono što mi danas zovemo „mediji“. Ali znao je ovo: ljudsko srce se ne mijenja; grijeh je bezvremen, nepromjenjiv i univerzalan. Koji god način komunikacije čovjek izmisli, grijeh se samo prikači. Posljedice su očigledne.
Gdje god pogledamo, tehnologija nas obasipa svjetovnim vrijednostima, pogrešnim stavovima i netočnim definicijama stvarnosti. Popularni mediji nam lažu o prirodi dobrote, istine i ljepote. Nude nam svoju verziju kako bi obitelji trebale izgledati, što je romansa, a što uspjeh, gdje bi trebali trošiti naše novce.
Mediji nas ne nagovaraju. Umjesto toga, pronađu direktan put do naših emocija. Zašto bi raspravljali s nama i izgubili debatu o nemoralnosti kad mogu pobijediti s usporenim kadrom dvoje prekrasnih ljudi okupanih prigušenim svjetlom i romantičnom glazbom? Snaga današnjih sveprisutnih medija leži u njihovoj sposobnosti da zlo učine privlačnim. Zbog toga je upozorenje apostola Ivana još važnije za nas koji živimo u sadašnjem dobu nego njegovim suvremenicima.
Većina nas uviđa opasnost od izloženosti grešnim sadržajima i pokušavamo odrediti dokle ide granica za koju mislimo da možemo podnijeti takav sadržaj. Kad se na filmu ili TV-u prikazuje blago ili rijetko psovanje, poneki preljub ili ograničenu količinu nasilja mi važemo kolika je težina i opasnost toga. Ponašamo se kao da imamo „prag grijeha“ iza koje više nećemo gledati film ili TV. Kao da se pitamo koliko otrova možemo popiti prije nego nas ubije.
Najveća opasnost popularnih medija nije u jednokratnom izlaganju velikom grijehu, već u dugotrajnom izlaganju malim dijelovima svjetovnosti (otrovu), dan za danom, tjedan za tjednom jer se na taj način umrtvljuje srce i stav prema grijehu. Ono što Bog naziva požuda očiju i grešnom nakanom srca je prikazivano u medijima kao prirodno, normalno i bezopasno. Krajnji efekt tih malih dijelova otrova je umrtvljenost savjesti i smatranje bezopasnim sve ono što Bog naziva neprijateljima naših duša.
Zaista mislite da samo zato što prilikom gledanja takvih sadržaja prevrćete očima, naglas negodujete, promrmljate o grešnosti Hollywooda ili prevrtite film unaprijed – taj sadržaj nije utjecao na vašu dušu? To je isto kao da svaki dan jedete čokoladnu tortu i govorite da se nećete udebljati jer ne volite čokoladu i da će ta činjenica spriječiti debljanje. Ne budite u zabludi: Boga se ne može izrugivati. Čovjek žanje ono što sije. Onaj koji sije u grešnu tjelesnu narav će žeti propast; onaj koji sije u duh će žeti vječni život (Galaćanima 6:7-8). Previše je onih koji siju u tijelo i grijeh – svakodnevnim gledanjem satima TV – i pitaju se zašto ne žanju svetost.
Razaznati znači vidjeti pravu narav i prirodu nečega. Zbog toga što popularni mediji često govore kroz naše emocije, moramo rasti u razlikovanju onoga što je dobro a što loše. Inače ćemo biti prevareni kad se na TV-u ili filmu nasilje prerušava u pravdu, požuda u romansu a pokvarenosti i sebičnost u poslovni uspjeh. Ovdje su neki od biblijskih načina kako razlikovati da li nešto slavi Boga:
1. Da li je to iskušenje koje navodi na grijeh? (Rimljanima 13:14, II Timoteju 2:22)
2. Da li je korisno? (I Korinćanima 6:12, I Korinćanima 10:23)
3. Da li zarobljava? (I Korinćanima 6:12)
4. Da li časti i slavi Boga? (I Korinćanima 10:31)
5. Da li promovira dobro za druge (I Korinćanima 10:33)
6. Da li sablažnjuje (I Korinćanima 8:13)
7. Da li proizlazi iz čistih motiva (Jeremija 17:9)
Filmovima bi trebali prilaziti s velikom opreznošću jer je to snažan neprijatelj pun obmana, makar bili reklamirani kao „filmovi godine“. Bog nije impresioniran Oscarima i velikim filmskim nagradama koje je taj film pokupio. Moramo biti svjesni da svijet želi vašu pažnju, odanost i ljubav, bilo na suptilan ili izravan način, i nikad neće prestati nagovarati i uvjeravati. Stoga se mi kršćani trebamo zauzeti za naša srca i duše. Apostol Ivan je živio u vrijeme bez sadašnjih kušnji medija, ali problem srca i dalje ostaje aktualan: kome ili čemu ćete dati svoju odanost i pažnju?
Autor: Joshua Harris
