Ova priča mogla bi glasiti otprilike ovako: bila jednom petorica glazbenika iz Texasa. Svojom glazbom samo su željeli štovati i slaviti Boga. Svaki od njih maštao je o drugačijoj karijeri; jedan je tako želio postati profesionalni igrač golfa, drugi vozač formule 1, treći automehaničar… No kada je Krist postao centar njihovih života, Bog je nagradio njihovu poniznost i učinio ih moćnim sredstvom u svojim rukama.
Nije li čudesna spoznaja kako Bog kroz jednu malu i jednostavnu pjesmu može dosegnutu milijune ljudi u svijetu. Upravo tako nešto dogodilo se bendu MercyMe s pjesmom I can only imagine, naizgled samo jednoj od pjesama na albumu Almost There (2001). Ni oni sami ne mogu objasniti kako se taj čudesan opis Neba i vizije susreta s Isusom našao pri vrhu Billboardove top liste najslušanijih pjesama u Americi. Bog ih je, kako sami kažu, nevjerojatno iznenadio. A da se nije radilo samo o jednokratnom čudu niotkuda, dokaz su svjedočanstva ljudi iz svijeta koji su na njihove koncerte počeli dolaziti privučeni upravo navedenom pjesmom. Tako su jedan otac i njegova četiri sina tinejdžera upravo na koncertu MercyMe predali svoje živote Isusu. Otac je kasnije izjavio kako mu je Bog direktno progovorio kroz njihove pjesme. Bend je bio zatrpan mailovima ljudi dotaknutih pjesmom koja se emitirala na mnogim svjetovnim radio postajama uz bok s hitovima Jenifer Lopez ili Justina Timberlakea.
Da nije sve ostalo samo na toj jednoj pjesmi svjedoče četiri uspješna albuma koja su uslijedila. Iako sada svoju glazbu objavljuju za veliku diskografsku kuću koja im omogućava da progovore o Isusu milijunima ljudi širom svijeta, sve je započelo u poniznom štovanju, bez milijunskog marketinškog plana. Za MercyMe slavljenje je stav neprekidne zahvalnosti Bogu. Bog je nagradio njihovu ustrajnost i beskompromisnost.
