Prije nekoliko godina, nazvala me jedna sestra iz crkve. Na poslu njezinog sina bila je mlada žena, svega tri tjedna u braku, čiji je suprug, nakon što je podigao nekakva teška vrata, legao na krevet i pao u nesvjest. Odvezli su ga na hitan prijem i zaključili da se radi o izljevu krvi u mozak. Mlad čovjek od 28 godina. Izljev krvi dogodio se na dijelu mozga koje je bilo nemoguće sanirati operativnim zahvatom. Radilo se o jednoj maloj žilici, liječnici su rekli da je poput vlasi kose, koja je stalno krvarila i nisu mogli zaustaviti to krvarenje. Njegovoj mladoj supruzi saopćili su: “Dajemo mu 24 sata života. Ne možemo ništa učiniti, mozak mu je pun krvi. Možete s njim biti u sobi cijelo vrijeme ako želite.”
Prvi put sam u posjet došla s jednim bratom iz crkve. Rekli smo da smo iz crkve Riječ Života i da bi se htjeli pomoliti. Pustili su nas u šok sobu i rekli nam: “Radite što hoćete, samo da mu nešto pomogne! Ostanite koliko želite!” Taj mladi čovjek ležao je uza zid i tu sliku nikada neću zaboraviti: mladi čovjek, mlado lice blijedo-sive boje, bez života. Ležao je spojen na aparate zatvorenih očiju. Bratu koji je sa mnom došao rekla sam da stane s jedne strane kreveta, a da ću ja s druge i da počnemo moliti tiho u drugim jezicima. Međutim, taj brat se “zapalio”, glasan, sav se zarumenio – tako se predao u molitvu. Učili su nas kada molimo za ljude da gledamo u njih kako bi vidjeli da li i kada nastupa promjena. Pokušala sam ga malo stišati jer je u sobi bilo još sedam kreveta – sve teški bolesnici, ali on je bio sav “zapaljen” i nije se dao “ugasiti”. No, ja sam promatrala beživotno tijelo tog mladog čovjeka i odjednom, usred molitve primijetila kako se od lica podiže, najprije rumena, a onda crvena boja. Taj tren ja sam znala da život ulazi u njega. Nakon toga izašli smo van, upoznali se s roditeljima i s njima malo popričali, svjedočili o Isusu. Oni su nam se zahvalili. Nakon tjedan dana ponovno su me pozvali da dođem u posjetu. Još uvijek je bio u šok sobi, ali na drugom mjestu. Sjedio je i sa mnom razgovarao. Mucao je, teško je govorio – postojale su neke posljedice, nije sve jasno povezivao. Njegova žena je također bila prisutna. Ponovno sam se kratko pomolila i ono što me je iznenadilo (šokiralo), budući da su postojale neke posljedice, nije sve jasno povezivao, rekao mi je: “Ja vas znam. Ja sam vas vidio.” Kako je on mene vidio? Od kuda on mene zna? To će mi ostati tajna i neću o tome uopće razmišljati jer prvi put kad sam bila bio je u nesvijesti, nije bio pri sebi, baš pred smrt. Nakon tjedan dana ponovno sam došla. Bio je u normalnoj sobi i našla sam ga kako jede kelj. Nakon toga u bolnici su ga zadržali još narednih tjedan dana. Normalno je da se nakon takvog teškog izljeva krvi u mozak obavezno ide u toplice na oporavak. Međutim njemu je liječnik rekao: “Vi ste toliko zdravi da ne morate ići u toplice.” I on je ravno iz bolnice otišao kući potpuno zdrav! Za mene, on je zapravo uskrsnuo!
Iz knjige “Svjedočanstva o Božjoj dobroti“
