Dame i Gospodo, potvrđeno je, naime najpoznatija osoba svih vremena jest…Isus. No, treba li nam to biti bitno? Je li Isusu bitno? Mnogima poznavanje samo tog imena ili “povijesnog lika” neće biti od velike pomoći kad se nađu pred njim, već sasvim suprotno. Imati informaciju ne znači imati i znanje, a kamoli spasenje.
Steven Skiena i Charles Ward, autori knjige ‘Tko je veći: kako su povijesni likovi uistinu rangirani’ (Who’s Bigger: Where Historical Figures Really Rank) pojam “poznat” shvatili su doslovno: poznatiji je onaj kojega ljudi češće spominju (svejedno da li ga navode kao uzor ili zlo). To su ustanovili složenim ali ipak definitivnim algoritmom. Izmjerili su koliko puta se netko spominje, ponderirali to podatkom koliko dugo je netko živio i kako davno je umro, provjerili su oko 800.000 imena.
Evo, dakle, 10 prema njihovom izračunu najpopularnijih:
1. Isus iz Nazareta,
2. Napoleon,
3. Muhammed,
4. William Shakespeare,
5. Abraham Lincoln,
6. George Washington,
7. Adolf Hitler,
8. Aristotel,
9. Aleksandar Veliki i
10. Thomas Jefferson.
Meni osobno je drago da se Isus našao na prvom mjestu ove liste, ali pitam se koliko je to zapravo bitno?
Isusu za službe na zemlji popularnost nije bila cilj te se ona mijenjala. Od ljudi se Isus čak povremeno odmicao, skrivao. Kad je jašući na magarcu ulazio u Jeruzalem, mnoštvo naroda mu je klicalo “Hosana sinu Davidovu! Blagoslovljen je koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana na visini!” (Mt 21:9). Svega nekoliko dana kasnije narod je vikao “Razapni ga!” te je izabrao Barabu namjesto Isusa.
Slično je i danas. Pretražujući Internet naišao sam na nešto stariju knjigu “The 100: Ranking of the Most Influential Persons in History” (“Prvih 100: Popis najutjecajnih osoba u povijesti”), Michaela H. Harta iz 1992. godine. Prema Hartu na prvom mjestu jest prorok Muhamed, na drugom Isaac Newton dok Isus Krist zauzima tek treće mjesto. Muhamed je prema Hartu bio izuzetno utjecajan duhovni ali i svjetovni vođa koji je više pridonio širenju Islama nego li Isus širenju kršćanstva. Prema Hartu najzaslužnija osoba za širenje kršćanstva je bio misionar Pavao. Kršćanima koji u Bibliji čitaju kako se Isus Krist izravno objavio Pavlu i time uzrokovao njegovo obraćenje to može zvučiti smješno, ali to ipak nije njihova lista nego Hartova lista.
A očigledno da sličnih listi ima podosta i da Isus nije na svakoj na prvom mjestu. Svatko od nas zacijelo ima vlastitu listu. Bile objavljene u knjigama ili ne, te “liste” odražavaju stanje našeg srca. Voljeli Isusa ili ne, svi se možemo složiti da on jest jedna od najpoznatijih ličnosti svih vremena. Čitajući Bibliju vidimo da je ipak neizmjerno važnije da Isus zna nas, da se ne dogodi da na Sudnji dan od njega čujemo riječi “Nikad vas nisam poznavao; idite od mene, zlotvori! “. (Mt 7:23)
To nas dovodi do važnije liste – Božje liste. Dakle što li je s Božjom listom? Tko je veći ili manji u Božjim očima? Može li se rang na listi dobiti “preko reda”? Neki su i to pokušali.
Zebedejevi sinovi, apostoli Ivan i Jakov bavili su se tom mišlju te preko svoje majke lobirali kod Isusa da upravo oni budu najveći u Božjem Kraljevstvu. Isus im je odgovorio je na Ocu to odrediti. (Mt 20:20-23)
Dakle Bog je taj tko će ultimativno presuditi tko je veci, a tko manji, tko je na listi, a tko nije.
Najjasnije o tome možemo čitati u knjizi Otkrivenja 20:11-15:
I vidjeh veliko bijelo prijestolje, i onoga, koji je sjedio na njemu, od čijega je lica pobjegla zemlja i nebo, i mjesto im se ne nađe. I vidjeh mrtvace velike i male, gdje stoje pred prijestoljem; i knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i suđeni biše mrtvaci po onome, što je napisano u knjigama, po djelima njihovim. I more dade svoje mrtvace; i smrt i podzemlje dadoše svoje mrtvace; i svaki bi suđen po djelima svojim. I smrt i podzemlje bačeni biše u jezero ognjeno, Ovo je druga smrt, jezero ognjeno. I tko se ne nađe zapisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno.
Kakve li ironije! Isus Krist također ima svoju knjigu s vlastitom listom. I veliki i mali mrtvaci jednom će stati pred Boga. Veliki mrtvaci su sigurno dobro kotirali na zemaljskim listama. Zvali se oni Napoleon, Muhammed, William Shakespeare, Abraham Lincoln, George Washington, Adolf Hitler, Aristotel, Aleksandar Veliki ili Thomas Jefferson svi će jednom stati pred Božje Prijestolje i tamo se činiti vrlo malenima.
Čovječanstvo uistinu piše svoje knjige, ali na kraju vremena jedna knjiga biti će presudna – Knjiga Života. U njoj će biti Božja lista. Onima koji ne budu na toj listi biti će zaista svejedno da li su na zemaljskim listama proglašivani “velikima” ili “malima”.
Koliko je zapravo bitno da se Isusovo ime našlo na Skienovoj i Wardovoj listi na prvo mjestu? Ne znam.
Znam da Isusu za života na zemlji nije bilo stalo do popularnosti među ljudima. Bilo mu je stalo izvrsiti volju svoga Oca – umrijeti na križu za grešnike i omogućiti svakome od nas priliku da nam se imena u onaj Dan nađu u Knjizi Života.
Težite među sobom za onim za čim trebate da težite u Kristu Isusu! On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postane kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to smrti na križu. Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakog drugog imena, da se Isusovu imenu “pokloni svako koljeno” nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića, i da “svaki jezik prizna” – na slavu Boga Oca: Gospodar je Isus Krist! (Filipljanima 2:5-11)
Sljedeća propovijed može nam pomoći da stvari stavimo u ispravnu perspektivu.
